Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 37

Odjednim osjetim neku šuškanje,okrenem se iza sebe i vrisnem –Mike – on prasne u smjeh –Prenapeta si,opusti se malo..- uzdahnem,ima pravo,ćega se imam bojat..msm vjeverica me ne može pojest ako ju sretnem pred ulazom,klimnula sam mu i pogledala prema iza,Elsa je dolazila sa onom curom,pogledala sam Mike-a,preokrenuo je oćima –Izać ću prvi- klimnula sam opet i čekala prvu reakciju,odjednom sam ćula vrisak i njegovo jaukanje,lagano sam provirila van i ugledala njega kako moli vjevericu za život,a ona sva šokirana tamo stoji i pogleda prvo u njega pa u nas,pa opet u njega –Ne brini..sredit ću ti najboljeg psihijatra u gradu- izašla sam skroz van i krenula prema rjeci skupa sa curama,namrštio se i krenuo zamnom..

Oprezno smo prolazili šumom,dok nismo došli do rjeke ,uskočila sam u nju i krenula piti vode skupa sa curama dok je Mike stražario,godila mi je voda,grlo mi je bilo suho,a šape ko da sam tjednima hodala samo po kamenju..

Zamjenili smo se nakon desetak minuta,otišla sam na stražu dok je on pio vode,odjednom ćujem šuškanje,tiho pozovem ovo troje,odmah se stvore pored mene,osluškujući,netko je tamo sigurno i ne znam kakve namjere ima,ali da se htjeo već se mogao predstaviti..

Pripremili smo se u napad,bilo nas je četvero ,a on je jedan,tako da nema šanse..

Sakrili smo se iza grmlja i zaskočili ga,pao je na pod iznenađen sa tim što sto se događa,Mike mu je pribio glavu uz zemnlju,a mi ostali smo skoro pa sjeli na njega,jap savršena borba hahah

Pogledala sam Mike-a –Društvo ovaj mi je poznat od nekud –rekao je proučavajući ga –Kako misliš poznat?? Gdje si ga vidio' – i dalje ne približavajući se naprjed,sivo krzno mogu imat i neprijateljski članovi i naš čopor,ali sam se nekako nadala ak je naš da će se javit barem ,morao nas je naljušit –Pa dođi ovamo,iz našeg je čopra sigurno- ustane se sa njegove glave i taj počinje zavijat,uzdahnem i ugrizem ga za šapu –Ne zavijaj,čut će te netko.. – priđem mu naprjed i pogledam ga –Srebrni –vrisnem,odjednom iz šume izlete Crni oblak,Očnjak i ono dvoje novaka,pogledam ih i stanem ukopana kao da upravo sanjam..

Odjednom se nađem na podu, protresem glavu i ugledam očnjaka na sebe kako me liže i mazi se o mene,osmjehnem se i pomazim se o njega –Tako si mi falio..- gledam te preljepe oći ne skidajući pogled sa njih,bilo je trenutaka kada sam mislila da ih nikad više neću ugledat –I ti meni..mislio sam da sam te izgubio-pognem glavu i gledam u pod –Skoro..- ustanem se i opet se pomazim o njega,uživajući u njegovoj mekoći i toplini..

Odmaknemo se jedan od drugog,osmjehnem se Srebrnom –Sry što sam te ugrizla- pogledao me je i osmjehnuo se –Mah nema veze hah- polizala sam ga u obraz,Očnjak je za to vrjeme pričao sa Elsom,izgledala je nekako izgubljeno i slomljeno,pogledala sam Srebrnog –Gdje je Alfa? – uzdahnuo je –Nastradao je..nije preživio,Elsa je Alfa sada – klimnula sam i pogledala opet u nju,bilo mi je žao zbog toga,ali stvarno..

Prešli smo rjeku i krenuli prema cesti,naravno po Elsinoj zapovjedi,rekla je da se ne želi zadržavat ovdje vise,Očnjak je hodao sa Elsom,a ja sa Srebrnim skroz iza,kao ako nas netko napadne mi se znamo obranit bolje nego novaci,iako me Mike malo zabrinjava,nikad nije ovako miran i ne šuti tolko..

Prelazimo cestu,nigdje traga auti iako nije niti ćudo ova cesta prolazi kroz šumu pa rjetko ko prolazi ovdje,što se ne može reći za prošli put kad me auto opalio prije koja tri mjeseca..siđemo natrag u šumu i krenemo u neobićnom smjeru kao da se krećemo prema gradu,pogledam Srebrnog –Vjerovatno Elsa misli da smo sigurniji ako nastavimo živjeti blizu grada,tamo se vukovi ne usude ići zbog lovačkog društva,iako oni nisu toliko loši hah imaju one lovostaje,pa jedno vrjeme prestanu npr lovit jelene i ostalu divljač..msm ti to kužiš bolje od mene,tata ti lovac..- klimnula sam –Pa da to je ipak bolje,samo da nađemo neko sklonište gdje ćemo spavat.. – pogledam prema naprjed,još imamo dugo hodat.. –Pa daj to te brine? Neće ti se dlaka spetljat ako padne malo kiše hahah- nasmijala sam se na to,ima pravo zapravo..