Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 9

-Nije loše,ali morat ćeš još vježbat-rekao je i krenuo prema čistini di smo vježbali,nasmijala sam se –Normalno da nije loše kad me ti poučavaš-nastavila sam dok sam išla za njim,nije ništa odgovorio,hmm znaci ili nije cuo ili ne želi namjerno komentirat..

Došli smo prema čistini,sunce se povuklo sa neba i prestalo širiti svoju toplinu,namrštila sam se lagano i stala nasuprot njemu,pogledala sam ga u oći –Svaki dan ćemo pomalo ućiti,ali razne stvari -rekao je sa ne previše očekivanja,pogledao me je zatim u oći –Ajde napadni me- rekao je u mislima,nastavila sam ga gledat smijući se –Ja da tebe napadnem- upitno sam odgovorila,klimnuo je glavom –Ko da me mrzis i najveći sam ti neprijatelj- nastavio je,uhh kad bi barem njega mogla napast ,ali možda da pokušam,zauzela sam stav i krenula trčat prema njemu,odjednom sam se odrazil i skočila na njega,ali on me samo odbacio ko da mu je to bila najlakša stvar na svjetu,našla sam se njuškom rujući po lišću i zemlji,krasno još želi i svinju napraviti od mene,ustala sam se i protresla se,pokušavajući bez trčanja skočit na njega,ali da on je bio okrenut repom prema meni i sa lakoćom me je sa zadnjim nogama odgurnuo i opet sam završila na zemlji,ovaj put na leđima,ustala sam se i krenula oko njega kružit,gledajući koja mu je slabija strana,ali nisam vidjela niti jednu ,možda sa strane da ga napadnem,tako sam i pokušala,lagano sam kružila oko njega u širem krugu dok me je on pratio očima,a zatim sam krenula brzo trčat,odrazila sam se,skočila na njega i srušila ga napokon,nasmijala sam se i namignula mu,a onda odjednom glava mi je opet bila u zemlji sa njuškom punom blata –Nikad ne gubi fokus i ne skidaj oći sa neprijatelja-samo je dodao na svoju zadnju rečenicu,ustala sam se i došla do njega pokušavajući opet,opet i opet bezuspješno ga napadajući,a on ko da ga je bilo briga za sve što se događa,lagano je zjevnuo,a onda sam ugledala priliku,skočila sam njega i srušila ga na zemlju stojeći na njemu,misleći da sam napokon uspjela,a onda se on nakon par trenutaka našao na meni,gledala sam ga u oći,pokušajući razaznati šta on sada misli,povukla sam uši u znak predaje i nastavila sam ga gledat,njegove sjajne plave oći zaiskrile su –Nisi loša,imaš duha,ali morat ćemo poraditi još na ovome prije nego što krenemo na drugu lekciju-nasmijao se je i odmaknuo od mene,već se počela spuštat lagana noć,zimski su dani i bili su kraće osvjetljeni,ustala sam se i protresla krzno –Sigurno si gladna – rekao je i laganim korakom krenuo prema mjestu di čopor obitava,zamahnula sam repom i krenula za njim..

Došao je onaj crni vuk sa jednom manjom srnom,prvo su Alfa i Elsa krenuli jest,a zatim taj crni vuk..pojeli su i na nas ostale je došao red,inaće nisam voljela jesti sa deset članova odjednom,onda bi se najčešće natezali sa mesom,da svatko dobi komad koji je želio,tako jedući ,ostavljajući samo kožu,pojela sam svoj dio i otišla do špilje,ušla sam unutra i smjestila se,nakon par trenutaka,vidjela sam da i Bijeli očnjak ulazi,lagano sam se nasmješila –Umorna?- upitao je,gledajući me dok se lagano namještao mali dalje od mene –Malo-uzvratila sam odgovor i lagano zjevnula,ustala sam se i legla do njega namještajući se,pogledao me je ali nije ništa komentirao,samo je spustio njušku na šape što je postavio ispred sebe,obgrlila sam se repom i legla na šape tako da sam na kraju izgledala kao krug.

Jutro je svanulo,osjetila sam kako toplina odjednom prestaje,lagano sam oći otvorila i vidjela da se Bijeli očnjak premjestio u mračniji dio špilje do kud sunce ne može,teturavim korakom sam krenula za njim,legla sam pored njega i opet zaspala,priznajem iako sam imala krzno nije me nešto posebno grijalo ovako u prohladno jutro,trebala mi je toplina,a on je bio savršen izvor topline,namjestila sam se i zaspala dalje ugodnim snom,spavali smo do popodneva,ali spavali bi mi i dulje da nas Elsa nije probudila –Ajmo ustajanje-glasno je rekla,Bijeli očnjak se odmah trgnuo iz sna,a zatim sam i ja morala ustat,uhh vec se moramo budit,a tek je podne,izašli smo van iz špilje svi i nas dvoje smo se rastegnuli,pogledala sam u nebo,sunce je vec bilo na vrhu,makar je obasjavao šumu,nije grijalo,tada sam osjetila bol u trbuhu,dap bila sam gladna,pogledali su me oboje,Bijeli očnjak se nasmijao samo i otišao,bio je na njega red daode u lov i donese ručak,uzdahnula sam,propustili smo doručak,tkd više nije ništa ostalo osim kosti,taman za jačanje zubi,Elsa me gledala –Ti si među jedinim vukovima koje on podnosi-rekla je sa osmjehom –To je sigurno zbog sličnosti- odgovorila sam joj,slegnula je ramenima gledajući u daljinu –Am kada se on pridružio čoporu i zašto se ne podnosi sa muškim vukovima? – upitala sam znatiželjno,pogledala me je –Am prije godinu dana je došao,bio je jedini bijeli vuk u čoporu i nisu ga voljeli zbog njegove različitosti,zatim nas je on spasio od gladi kad je drugi čopor potjerao sve jelene preko svoje granice,on je otišao tamo i riskirao život da svom čoporu donese hranu,od tad ga alfa voli,a ja sam mu bila mentorica,a zašto ne podnosi ostale ce ti on ispričat- zatim je prekinula svoj govor,gledala sam ju,Bijeli očnjak ih je spasio zato svi znaju za njega,do sad nisam imala pojma kakva je to čast imat njega za mentora i trenera,ali kakv drugi čopor,to ne razumijem ,nitko nije niti spominjao drugi čopor,bar ne kad sam ja u blizini –Am Mjesečeva zvjezdo šta ima još jedan čopor kao mi?-upitala sam ju,a onda dobila neočekivani odgovor –Moram ići,vidimo se kasnije- rekla je i otišla,nastavila sam sjediti tako i gledati u nebo,a onda sam vidjela da on dolazi sa jelenom,pogledala sam ga,jelen kako je samo ulovio jelena,imao je ogrovne rogove,nikad nisam jela jelena,jer moj otac nikad nije ulovio jelena,ponekad srnu,ali jelena nikada,Elsa I Alfa su jeli,Bijeli očnjak je stao malo dalje sa ostalima čekajući da završe obrok,vidjelo se da je malo teže disao,zatim je došao red na njega,gledala sam prema toj hrpetini mesa,izgledao je veliko,msm vidjela sam jelena ovako živog,ali nije izgledao tako ogrovno dok je stajao na sva četiri kopita,strplivo sam čekala svoj red,a onda je napokon došao red na nas ostale da jedemo,laganim korakom sam došla do tamo i krenula jesti,okus nije bio puno drugačiji od srnečeg,ali je bilo nekako ukusnije,svi su se naguravali da uzmu što više komada mesa,nisam voljela gužvu,otkinula sam malo veći dio mesa i maknula se sa strane,lagano jedući,tamo su se i dalje svi natezali oko komada mesa,od tolikog jelena,oni su svi jeli na jednom mjestu samo,pojela sam komad i vratila se ponovo tamo da uzmem još malo,svi su krenuli režat na mene,inaće bilo nas je petnaestoro u čoporu,a jedanaest vukova je krenulo na mene,udarila sam ih par šapom i onda pobjegla sa druge strane jelena,u trku otkidajući komad mesa i nastavljajući trčati,trojica su krenuli zamnom,zašto me ne puštaju da jedem na miru,jedamput sam se odmaknula i odmah više ne mogu dobiti hrane,e pa ne može to više tako,ispustila sam komad na pod i stala u obranbeni stav,a zatim sam ih napala onako kao što sam Bijelog očnjaka na treningu,ali ovaj put sam bila stvarno bijesna,pobacala sam dve vućice šta su došle za nekim sivim vukom koji je očito mislio da ima šanse protiv mene,vućice su me pokušale napast opet,ali sam ih odbacila nogama,zatim je onaj sivi vuk krenuo na mene,bio je očito stariji i iskusniji od mene,ugrizla sam ga za nogu i raskrvarila ju,jauknuo je,a onda me je bacio na zemlju,gledala sam u njegove bijesne oči,izbacio je kanđe i...

-Vote i kom PLS!! 

-1220 rječi ima ovaj dio :)