Hodali smo ulicom nekom dok sam se ja zakopcala skroz u vestu i stavila kapuljacu u glavu,stvarno je debil sto mi ne dopusta da se barem malo uredim.. Stizemo do visokih nebodera napola u staklu sa portafonom na kojem su stajala imena ljudi koji su živjeli u njoj,Liam je stisnuo nesto i zacuo se kratak zvuk zvonjave ili nećega kao pištanje nisam mogla odredit,ušli smo unutra i pogledala sam oko sebe sve cisto i sređeno,pod je bio poploćen sivim ploćicama dok su se stepenice stapale u tamnijim bojama sive ukomponirano sa bijelim zidovima..nedaleko od nas su bili liftovi,kao malo djete pritisnula sam sva tri gumba i cekala koji ce se prvi otvorit dok se on cijelo vrjeme smjeskao Napokon otvara se jedan i ul azimo u njega -Koji kat?- pogledala sam ga radoznalo -Peti..-pritisnuo ga je i krenuli smo se uspinjat gore,zagrlila sam ga oko struka i stavila glavu na njegova prsa..ostavio je mali poljubac na mojoj kosi i pogledao me je kad su se vrata napokon otvorila,izašli smo iz njega i dosetali do drvenih vrata sa željeznom ručkom i tepihom ispred,vrata su imala špijunku skuzila sam to nakon sto sam vidjela manji krug na vratima sa malo nekakvog stakla na sebi,pogledala sam u Liama,pokucao je i nakon par trenutaka izlazi van visoki čovjek sa izraženom ćeljusti i strogim pogledom,naspram Liama nema nikakvih izraženih mišica niti mase,odmjerio nas je oprezno i zastao mu je pogled -Došla sam vidjet svoju majku,možemo li ući?- neko vrjeme je šutio -Na krivom mjestu ste,pogrješili ste - krenuo je zatvorit vrata,ali ih je Liam rukom zaustavio -Pozovite gospođu- izustio je to nekako ozbiljno,tonom na koji ja nisam navikla,taj stariji ga je odmjerio ko da želi biti siguran oce li ga uspjet izbacit iz stana ili nece,ali na kraju je samo kimnuo glavom i nestao u neku prostoriju,uzdahnula sam i ušli smo unutra.. Ćuli su se nećiji koraci kako dolaze,ispred nas se pojavila visoka zena,svjetlo plavih uvojaka i modrih oćiju,bila je vitka ali pomalo je gubila elastićnost u koži,ćim su nam se pogledi sreli ona je zadrhtala -Mama- izustila sam tu rjec da zvuci sto normalnije ali ponalo službeno,ona je samo klimnula i rasirenih ruku krenula prema meni,pogledala sam u Liama i zatim ju zagrlila,oslabio su joj ruke,mogla sam sam osjetiti po zagrljaju.. Kad smo se odmakle jedna od druge,primila me za obraze i gledala me -Narasla si i promjenila si se jako..skoro da te nisam prepoznala- nasmijala sam se na to -Pa deset godina promjeni čovjeka- ona je samo klimnula i pogledala u stranu -Ajmo u dnevnu sobu..- rekla je pomalo tihim glasom,otisli smo u nju i sjeli na veliki naslonjac sa staklenim stolicem ispred njega,soba je bila pofarbana u boju breske,a na zidovima su bile razne slike,a malo dalje od nas pored prozora i staklenih vrata sta vode ocito na balkon ormar,dugacki drveni uza zid je stajao i po njemu su bile knjige poslagane i cvjece,pogledala sam natrag u svoju majku pa u Liama -Ovo je Liam,moj dečko-osmjehnula sam joj se,uzvratila mi je osmjeh i prišla Liamu,on se podigao i rukovali su se -Ocete sok,vodu nesto? - odmahnuli smo glavom za ne u isto vrjeme -Morat cemo brzo ici dan je kratak- uzdahnula je -Možete na ručku ostat - pogledala me je pomalo zabrinjeno-Dosla sam te samo vidim i idemo- uzdahnula sam i nastavila pricat sa njom.. Prosla su dva sata vise nego sto smo se mislili zadrzat,zagrlile smo se i krenuli smo prema izlazu.Cim smo izasli Liam je odahnuo i pritisnuo tipku ha lift -Mislio sam da nikad necemo krenut..- prosao je rukom kroz kosu,nasmijala sam se -Sam si si kriv,- preokrenuo je ocima -Naravno.. Uvjek ja- poljubila sam ga na blic -Ajde ulazi - gurnula sam ga u lift koji je upravo dosao,stisnula sam prizemlje i gledala u njega -Di idemo sada šefe?? - nasmijoa se na to -Na jednom mjesto,svidjet ce ti se- klimnula sam i cekala da dođemo u prizemlje. Izasli smo iz zgrade i krenuli po ulici pjesice –Rađe bi da se vratimo u šumu..svi me gledaju-uzdahnula sam gledajući u pod kojim smo hodali,uhvatio me je za ruku i isprepleo naše prste –Logično kad si lijepa-pogigao je naše ruke i poljubio je moju,pogledala sam ga i osmjehnula se –Volim te..- gledala sam u naše ruke koje je spustio natrag –I ja tebe Leah..-
Zaustavili smo se ispred jedne zgrade i on je zazvonio na onaj portafon opet,začuo se tihi glas pomalo starački –Ko je?-upitao je netko –Liam je,možete li mi otvorit?- govorio je sa osmjehom,opet se ćulo ono pištanje na vratima,ušli smo unutra i krenuli po stepenicama,zgrada je bila ljepa iznutra,na podu su bile mramorne pločice,a stepenice su bile bijele sa bijelim zidovima.
Na drugom katu nas je dočekala starija gospođa sjede kose i sa naoćalama,Liam se rukovao sa njom i nešto su prićali dok sam ja sa strane stajala i gledala u pod,gospođa se vratila u stan,a ja sam i dalje gledala u pod –Sry zapričo sam se- klimnula sam,krenuo je na kat više,sljedila sam ga dok nismo došli na treći kat,otvorio je vrata i...
Vote i com pls :*
ly <3
ps:sada sam tek primjetila da ima puno pogresaka...zao mi je..pisala sam bila na mobu,a tipkovnica mi stalno steka pa ubaci krivo slovo..
ESTÁS LEYENDO
Bijeli očnjak ( White Fang )
Hombres Lobo"Should I ask myself in the water What a warrior would do? Tell me, underneath my armor Am I loyal, brave and true? "