Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 51

Leah P.o.v. 

Probudila sam se sa velikom glavoboljom,zatreptala sam par puta da izoštrim vid,a onda ugledala oko sebe zidove,četri siva zida oko mene,nema prozora,samo mala željezna vrata u udaljenom kutu sobe,ustala sam se i osjetila nešto tvrdo ali opet nekako udobno ispod mene,pogledala sam prema podu,a onda se oteo jedan glasni vrisak iz mojih usta.. Bila sam čovjek tj. bila sam ovdje ja Leah,a ne vućica bijelog krzna..zar je Pun mjesec već..koliko sam spavala ili bila u nesvjesti..ali ne moguće,utjecaj mjeseca djeluje samo ako sam vani..znaci trebala bi biti vuk,a ne čovjek,pogledala sam si ruke i uoćila na desnoj modricu koja je polako mjenjala boje,vadili su mi krv ili su me pikali sa nećim sigurno.. Tko su oni zapravo? I zašto sam ja ovdje?? Puno pitanja,a nikoga da odgovori na njih..kako mogu postat čovjek bez punog mjeseca.. Primila sam se za glavu i krenula prema vratima,osjećala sam se tako umorno,bez energije ili bilo kakve snage u sebi ko da cu isti tren pasti.. Dosla sam do vrata i probala ih otvorit,nejdu nikako..oćito su gaključana..vratila sam se do madraca na kojem sam ležala i uzela deku koja je bila pored mene. Pokrila sam se i sklupčala uza zid..odjednom su se vrata otvorila,nećija ruka je gurnula tacnu sa hranom i vodom prema meni i vrata su se naglo zatvorila zakljucavajuci se..kako su uopće znali da sam budna.. Protegnula sam ruku i dohvatila vrh tacne približavajući ju sebi,razmotrila sam sta imam,osim fugačkog sendvića sa sirom,salamom i salatom,tu je bio manji vočni kolač i naravno plastićna flaśica sa vodom,a od pribora za jelo stajala je sa strane mala plastična zličica i jedan ubrus,nasmijala sam se na to,ali ne zato sto mi je smjesno ili mi se sviđa,nego koliko su domišljati,oćito paze na svaki korak..ali ne zadugo..znam da ce me Liam naći,bolje da odem iz ove rupe što prije.. Pojela sam sve sa oprezom pregledavajući svaki komad sendvića i kolača te odgurnula ostalo od sebe uzimajući vodu samo..pokrila sam se natrag i gledala uokolo razmisljajuci o svemu,ako ništa,sada si barem mogu misli sredit. Zaspala sam nakon nekog vremena sanjajući Očnjaka..vjerojatno me traži,ali koliko će to trajat niti sama ne znam.. 

Liam P.O.V.

 Probudili smo se rano drugo jutro i nastavili potragu za njom,nisam bio siguran sta su joj napravili,ali ko god da je platit ce dvostruko..samo se nadam da je dobro i da cu ju naći,da bar nađem nesto sto nam moze pomoći u potrazi..ali nista kao niti jučer.. Našli smo tragove automobilskih guma nakon dva sata uzaludnog traženjs i odlučili smo da ćemo pretražiti to čitavo područje i sljediti trag guma,to su možda ti šta su ju otela.. -Trebamo stat negdje i odmorit,trebamo čuvati snagu- pogledao sam dečke i klimnuo..našli smo neko mjesto kod stjena nekih,legli na njih i odlučili se odmoriti..

Leah P.o.v 

Probudilo me otvaranje onih željeznih vrata i njohovo lagano škripanje dok su se zatvarala,ugledala sam visokog dečka smeđe kose podignute u zrak i plavih oćiju,primjetila sam kako mu je majca pripijena uz tjelo,pogledao me je dosao skroz do mene,pocukla sam se u kut pokušavajući pobjeć od njega bezuspješno naravno..sjeo je na krevet -Bilo bi ljepo da doznat tvoje ime- pogledala sam u svoje ruke šuteći ,-Još danas- povisio je glas -Leah..- pogledala sam u zid -Pa Leah znaš zašto si ovdje?- klimnula sam -Pretpostavljam..kako ste me uopce pretvorili u čovjeka i tko si ti?- nasmijao se -Previše si znatiželjna ne sviđa mi se to- nastavio je grubim glasom -Ali meni se sviđaju moji nokti u tvom licu- opet se nasmijao -Opasna si..mm volim to,odlicno cemo se slagat- preokrenula sam ocima -Voljet cu i ja gledat kako te drugi bijeli vuk prebija na mrtvo - približio mi se i primio me za obraz,nisam se mogla izmaknut nikako,pa sam samo spustila pogled -Ti pripadas meni odsada i samo meni- bijesno je to izgovorio,odgurnula sam ga iz sve snage -Ja nikome ne pripadam- ustala sam se i otisla u drugi kut sobe,došao je zamnom -Vidjet cemo još-skrenula sam pogled u stranu,nasmijao se arogantno,stavio ruku na moj obraz i okrenuo ga prema sebi –Dok got budeš bila dobra i ja ću prema tebi- pustio me i krenuo prema izlazu..

Spustila sam se niz zid na pod,omotala rukama koljena i stavila glavu na njih,da barem mogu nekako pobjeći odavde,da se spasim ovog svega,ne sviđa mi se nikako ovdje,kako on misli da ja ostanem ovdje,prije cu umrjet od dosade nego od bilo čeg ostalog,a i dalje mi nije odgovorio na moja pitanja,kaže preznatiželjna sam,e pa mogiu biti još i gora,ne zna on sa kim se zakačio.. 

Vote i com :) 

Šta mislite sta ce se desiti?