Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 40

Hodamo šumom onako bez određenog smjera bolje rećeno lutamo,ne pomaže mi nikako ova šetnja,tako mi je krivo što sam ono napravio,fali mi već..ali pobjegla je od mene...

-Ajde razvedri se malo vratit će se kad tad pa poznaješ ju..- pogledao sam ga,jednim djelom je bio u pravu,ali ipak,zajebo sam.. –Nadam se..-pogledao sam natrag u pod –Ajde ajde evo ja ti obečajem kada te njen otac bude lovio sa puškom po šumi ja ću biti u prvom redu i navijat za tebe –nabacio je onaj glupavi osmjeh,morao sam se nasmijat –Ma voli on mene- pokušao sam da zvući što uvjerljivije –Jesi siguran?- nasmijao se i lagano me šapom bubnuo u rame,klimnuo sam –Osim ako ga ona ne nahuška na mene haha –oboje smo se nasmijali na to,zato sam ga i zavoljeo ,uvjek nađe neki naćin da sve crno izbljedi barem u sivo hah,krenuli smo natrag prema čoporu,dok smo hodali razmišljao sam o njom i šta radi sada,da li me mrzi,oče li mi oprostiti nekad..puno pitanja,a samo je ona imala odgovor,ali nje nema..Zašto? jer sam se ponio ko i njen bivši..pričala mi je šta joj je napravio,samo što ju je on stvarno prevario,a ja nisam i nije uopće vodilo tome..nisam htjeo da ispadne tako..

Došli smo do mjesta di čopor boravi,otišao sam u špilju odmoriti se i čekati da se ona vrati da joj se ispričam i popravim stvari..Am i da David si je opet našao curu ,jednu od onih starijih ,onu šta je bila jedina ostala sa nama muškima nakon borbe,dap sa njom,čudno,ali izgleda da se zapravo stvarno vole što je rjetkost kod njega,sigurno je sad sa njom i uživa,a ja..zbog svoje gluposti sam samcat uovoj mraćnoj hladnoj špilji..

Leah P.o.v

Izvukla sam se iz rupe,napokon nakon trećeg pokušaja,ubilo me to fizički,mogla bi opet malo prileć hah,gubim kondiciju..Jao šta ako sam ipak preburno reagirala,možda su samo prićali pa je ona rekla nešto smješno i morao se nasmijat..a možda ja previše mislim..

Krenula sam prema rubu šume,dugo nisam vidjela cestu i grad,skoro tri godine..prije toga moj otac je znao ići u grad po neke papire ili nešto kupit za tvrtku pa bi pošla sa njim,ali onda su mu kasnije dali otkaz i našao je novi posao nevezano za veliki grad..otad sam vidjela samo šuma,kuće,livade i nekoliko zgrada ne prevelikih..

Uz normalniji ritam hodanja došla sam do ruba i ispred sebe ugledala mnoštvo preispletenih cesti sa mostovima,kuće,pa onda velike zgrade i objekti,onda još veće zgrade i tako u nedogled..gledala sam u aute koji su jurili amo tamo žureći negdje na neko mjesto da nebi zakasnili..vrjeme je upravljalo njima..legla sam tamo na stjenu i gledala u to vjećno sivilo sa dozama bjelog i crnog,ponegdje još neka boja je ukrasivala u blizini nekoliko kuća i zgrada,..

Zaspala sam ovdje ponalo sa nadom da nitko nece doći ovoliko daleko do mene i ubiti me ..ja i moje misli..uvjek pozitivne...

Liam P.o.v.

Nakon kratkog spavanja budim se i ogledam se oko sebe,nema nikoga ,samo mrak i tišina..izašao sam van i ugledao najsvjetliju nijansu tamnoplave kako se popunjava na nebu,dap nije bilo sumlje večer je došla..CrniOblak je taman došao sa večerom,pridružio sam se i pojeo svoj dio,ostavljajući jelena dalje njima na milost..sigurno je gladna,a možda i nije zna loviti,pametna je..jao koliko mi fali..

Otišao sam natrag u špilju gledajući u nebo,poćele su zvjezde svjetlucat po tom tamnom nebeskom svodu..ušao sam unutra i legao,zaspeći sa mislima na nju i njene preljepe oći i osmjeh..

Sanjam ćudan san,medjed nas napada i ona nas spašava od njega ubijajući ga,naglo sam se trznuo i pogledao uokolo ,svi su još spavali..lagane zrake sunca su provirivale kroz malenu šupljinu u špilji,nije došla,nije spavala samnom pored mene..otišla je od mene..

Uzdahnuo sam na tu pomisao i njušku spustio na zemlju..