Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 29

Jutro je,budim se i lagano otvaram oći,većina još spava,pogledam oko sebe,nema Očnjaka i Srebrnog vuka,ustajem se i izađem van,sunce obasjava šumu dok se snjeg polako topi,sjela sam ispred špilje i probala dozvat Očnjaka,ali ništa,ne znam di su njih dvojica tako rano otišli,krenula sam prema šumi,osjetila sam glad u trbuhu,znala sam da nisu otišli loviti,Srebrni vuk nije za lov,a nije niti Očnjakov red na lov,nije bio niti moj,ali sam svejedno gladna toliko da bi mogla cijelu srnu pojest,ali ništa od toga za sada cu se zadovoljit sa dva tri zeca dok ne bude doručak..
...
Ulovila sam ih sjela i krenula jest,osjetila sam da se netko krece prema meni,ali u ljudskom obliku,pojela sam zečeve i uspravila se,još samo danas i onda se opet neću nekoliko tjedna moć preobrazit u čovjeka,iskreno to me je već mućilo,msm mogla sam se ja okupat u nekom jezeru ili tako nešto,ali nisam bila zadovoljna time,to je jedino zbog čeg sam patila od kad sam vukodlak,nisam se mogla normalno okupat u toploj vodi sa šamponom u normalnoj kupaonici kao što sam mogla kući i još nisam skoro tri mjeseca jela čokoladu..to me je ubijalo,kad bi barem mogla okusit komadić bila bih tako sretna,ali da ipak sam vukodlak,trenutno sam daleko od bilo čega,samo šuma ilivade su se prostirale ispred mene,bili smo jako daleko od naselja,ovdje sam skoro već dva mjeseca a nisam vidjela niti jedan znak da su ljudi prolazili ovuda ,a kamoli da sam vidjela nekoga,bilo je savršeno ovdje za životinje,hrane ko u "priči" ,mir,mogli smo radit sve šta god smo željeli ovdje..
Ugl. Da se vratim na nekog ko mi se približavao sve više i više,a onda sam vidjela među drvećem smeđu kosu i smeđe oći,odahnula sam i uzdahnula istovremeno,samo mi je on falio,pogledala sam ga dok je stao ispred mene -Možeš biti čovjek,a svejedno si i dalje vuk? - preokrenula sam očima i pretvorila se u čovjeka -Jela sam..šta želiš? - nasmijao se - Am ajmo se zabavljat malo ili u šetnju ili nešto- rekao je,podigla sam obrvu -Sa tobom? Nebih hvala,a sad me ispričaj imam posla- sarkastično sam odgovorila i krenula dalje,osjetila sam ruku na svojoj stražnjici,okrenula sam se,primila ga za vrat i pribila ga uz drvo,tako brzo da se nije niti snašao -Završit ćeš slomljenog vrata - zaprjetila sam,oslobodio se -Nemaš me snagu niti zadržat,a kamoli da češ mi slomit vrat- samouvjereno je rekao,okrenula sam se i krenula dalje,nastavio je zamnom -Ali ja imam- čula sam glas malo dalje od nas -I ja također- čuo se drugi glas,okrenula sam se i osmjehnula,Liam i David su nam prilazili,Mike se odmaknuo od mene i pogledao u njih dvojicu,zlobno sam mu se osmjehnula - Eto vidiš da ćeš imat slomljeni vrat ipak- preokrenuo je očima,Liam je došao do mene,dok je David produžio prema Mike-u udarivši ga po glavi krenuli su natrag prema čoporu,pogledala sam Liama u oči i osmjehnula se uzimajući ga za ruku,podigla sam se na prste i poljubila ga,uzvratio je i osmjehnuo se -Kad se vračamo natrag sa čoporom prema našoj šumi?- uzdahnuo je -Ne vračamo se tamo,msm bar ne na isto mjesto,sigurno na drugu stranu te šume- rekao je dok sam ga tužno pogledala -Ali to je blizu cesti koja se spaja odmah sa gradom- pogledala sam sa strane -Znam da je..eto moći češ bar majku posjetit?- upitno je rekao,namrštila sam se -Neće me prepoznat kao niti ja nju..prošlo je 5 godina kad sam bila kod nje u gradu u posjeti,sigurno ce mislit da sam netko drugi..-nastavila sam pričat,ali me je on prekinuo -Majka ti je,a još i ako lićiš na nju,sigurno če te prepoznat,morat češ kad tad to učinit-nasmijala sam se lagano i zagrlila ga,maknula sam osmjeh sa lica i uzbiljila se,znam da ću to morat napraviti,ali kako,da je htjela imat ikakve veze samnom posjetila bi me bar jednom godišnje,ali Liam je u pravu kad tad ću ju morat opet posjetit,ali naravno sa njim..
Odjednom sam se sjetila,skoro mjesec dana ću biti vuk opet,bolje da iskoristim ovaj dan što bolje,odmaknula sam se od njega i počela trčat i bježat dalje od njega smijući se -Uhvati me ako možeš- viknula sam i počela trčat što sam brže mogla,dok smo vukovi,on je brzi od mene,ali svejedno uspijem uhvatit njegov korak,ali ovako nemam šanse,tako da bolje da nešto smislim inaće će me već sljedeće sekunde zarobit u svom zagrljaju,iako je još bio snjeg vani,trčala sam što brže mogu,a onda sam vidjela brjeg,skočila sam niz njega is puštala se kroz snjeg prema dole dok mi je kosa bila puna snjega,došla sam do dna i pogledala di je on,nisam ga nigdje mogla vidjet,okrenula sam se oko svoje osi,nema ga i dalje,ovo me zabrinjava.. -Liam?- dozivala sam ga i kretala se unatrag gledajući oko sebe,sve je tiho nigdje nikoga,nisam voljela tišinu,onda te nešto može zaskočit i ubit u trenu..
Okrenula sam se i pogledala ispred sebe,a onda odjednom me je netko primio oko struka,krenula sam zavrištat,ali mi je stavio ruku na usta -Očeš dalje bježat? -izdahnula se i opustila se,maknuo mi je ruku sa usta -Hoču - rekla sam kroz smjeh i okrenula se susrećući se sa njegovim plavim oćima,poljubila sam ga i osmjehnula se gurnuvši ga u hrpetinu snjega iza nas,krenula sam opet bježat,ali me je sustigao srušivši me na meki snjeg,pogledala sam ga -Nisi fora,moraš mi popustit koji put -pogledala sam sa puppy face-om,gledao me je -Baš si slatka takva,isti psić-zastao je i nasmijao se -Pa da ti zapravo to i jesi- lupila sam ga u prsa -Psić koji če te pojest,uostalom nisi niti ti ništa bolji,samo si deblji i veći od mene- pobjedosno sam se nasmijala -Ja nisam debel,to je krzno debela- zinula sam pogledavši ga u oći,napravila sam tužnu facu -Dobro dobro nisi debela- namrštila sam se -I nisam, ja sam pufasta- poljubio me je -Naravno haha izgledaš ko samojed,bijela si i pufasta- stisnula sam usne u jednu crtu gledajući ga -Pretući ću te- prasnuo je u smjeh -Vlastita će me cura pretuć kako slatko- izazivao je i smijao se,udarila sam ga u prsa -Nije smjesno- ..
Ustali smo se i dok se je čistio od snjega,pribila sam ga u drvo -Sad si gotov,da vidimo kako ćeš se sad uspjet izvuć -nasmijala sam se dok je on grickao donju usnu i gledao me .