Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 50

Probudim se uz glasno kreštanje nekakve ptice,pogledam oko sebe i uočim da ih je pola u špilji,a pola očito izašlo van,pogledam u Očnjaka do sebe koji zjeva,nasmijem se –Idem u obilazak-ustala sam i krenula van –Želiš li da idem sa tobom? – sa šapom si je njušku trljao –Ne treba,pozvat ću te ako cu te trebat-klimnuo je i izašla sam.

Pogledala sam oko sebe,svi su bili oko stjene i svako je svakim pricao ili sta su već radili..

Prošla sam ih sve i krenula prema šumi,polako je pristizalo ljeto,osječalo se u zraku,bio je topliji i ugodniji,kiše nije bilo već tjednima,iako da sam htjela mogla sam ju izazvat,ali nije bilo razloga za to uopće..drveće je svo bujalo cvjećem,rascvalo se,a trava je bila blistavo zelena dok je sunce kroz krošnje drveća probijalo..vjetar je znao zapuhati ponekad noseći sa sobom otpale cvjetove sa drveća..

Hodala sam pažljivo uokolo njušeći oko sebe ne bi li najušila nešto i nekoga tko nije dobrodošao ali ništa..sve dok se nisam okrenula i vračala se natrag prema špilji..odjednom nećiji miris,jako nepoznat barem meni i da muški vuk je u pitanju,okrenula sam se i ostala šokirana..ispred mene je stajao potpuno bijeli vuk,kao Očnjak i ja,samo što ovo nije bio Očnjak i definitivno nije došao ovdje razgovarat,zarežala sam glasno i krenula zavijat kao poziv upomoć,ali me brzo oborio na tlo,gledala sam u njegove oći,također su bile plave,ali ne onako kristalno modre i svjetle kao u Očnjaka,njegove su bile nekako tamne,iako su bile plave iz njih je tama isijavala,tko god da je bio to što sam se ja ovdje zatekla je ogrovna pogreška,ali još gora stvar je bila to što nitko nije spomenuo da je moguće da se pretvore dva bijela vuka,cijelo vrjeme sam mislila da je moguće samo da bude jedan bijeli vuk,a to je ovu situaciju činilo još kompliciranijom..

Odjednom sam osjetila bol u predjelu vrata,brzo sam onog vuka zbacila sa sebe ,okrenula se još više se iznenađujući kada sam ugledala čovjeka kako drži nešto kao inekciju u ruci..počelo mi se vrtit dok sam laganim koracima se odmakivala od njih pokušavajući potrčat prema stjenama u svoj spas,ali sve više snage je odlazilo iz mene ko da je samo isparila,trepnula sam par puta jer mi se vid počeo mutit,uzdahnula sam teško,pokušavajući se održat na nogama,odjednom se onaj bijeli vuk pretvorio u čovjeka,a ja sam pala u nesvjest,ne osječajući ništa,tama se obavila oko mene..

Liam P.O.V

Izašao sam iz špilje i odjednom čuo nešto kao prigušeno zavijanje koje je trajalo možda sekundu,isprva sam mislio da nije ništa važno,a onda sam pogledao oko sebe,nije se još vratila..ovo nije bilo dobro,mora da joj se nešto dogodilo..

Srebrni vuk je krenuo zamnom dok sam krenuo u šumu,nešto se čudno događa,osječam to..

Hodali smo kroz šumu dok Srebrni odjednom nije zacvilio,došao sam do njega,vadio si je nekakvu iglu iz prednje šape,pogledao sam ga –Gdje si to našao?- izvadio ju je zubima i pogledao me –Ovdje na podu..nekome je oćito ispalo dok se drogirao- podigao sam pozorno uši na to,sranje.. –Moramo brzo Elsi,ponesi to..- rekao sam uznemireno,klimnuo je i potrčali smo natrag..

-Princeza..jel se vratila?- doslovno se moglo reć da sam viknuo,svi su odmahivali galvom za ne,Elsa je došla do nas –Šta se događa?? Srebrni vuće što to imaš?- pogledala nas je oboje –Nije se vratila.. nešto joj se dogodilo sigurno..moramo ići u potragu..- uznemireno sam počeo hodati u krug..gdje je mogla nestati..ja sam kriv za ovo..trebao sam za njom iako je rekla ne,trebao sam..sada bi bila ovdje.. –Ovo je sedativ za uspavljivanje-začuo sa Elsin glas kako govori,okrenuo sam se naglo prema njoj –Netko ju je uspavao?? – klimnula je njuškom,okrenuo sam se i bez razmišljanja krenuo prema šumi natrag,moram ju pronaći bilo kako..

Odjednom mi je par vukova iz čopora preprječilo put,zarežao sam i krenuo prema njima u namjeri da ih maknem sa puta –Nečeš je sam naći.. nikako,znaš to i sam- zastao sam,imala je pravo,ali moram barem pokušati,okrenuo sam se prema njoj –Idem i nećeš me zaustaviti- klimnula je njuškom –Niti ne mislim,povedi dvojicu sa sobom trebat će ti-iznenađeno sam podigao glavu –Uredu..-

Trčali smo šumom tražeći makar mali trag ićega što bi nas odvelo na pravi put,ali bez uspjeha,bili smo na drugom kraju šume kada se noć počela spuštat i to me brinulo..šta ako ju ne pronađem..

Kako vam se sviđa?? 

Ostavite vote i kom :*