veljača 1455. MainzBješe to dvije godine nakon Ibbetine smrti.
Hladni ledeni vjetar udara o dvorce i visoke ograde. Konji vuku svom snagom ljudsku nehumanu kožu unutar kočija što se griju pored drugih tijela očajnika.
Bijaše velika studen koja je grad obasipala bijelim pokrovom.
Veljača je uvijek suviše tužna i pusta. Moje misli i dalje povezuju se tankim koncima sa mojom Ibbet, koja gotovo biva mojom.
Čekavši u salonu ugodno se grijući uz peć dan za mene postaje velik.
Ruku mi pruža gospodin Gutenberg što je pred nedugo štampao svoju prvu knjigu-Bibliju.
Brada mu je duga i gusta a bijeli kićeni ovratnik ukrašava njegov vrat. Oči su mu sretne ali umorne.
Iz šešira ljubičaste boje zlaćanih rubova spušta se za moj ukus preveliko bijeli pero. Mora da je očerupao neku sirotu životinju.
Gospodin Gutenberg zaprimi me u svoj topli dom kao svog vozača kočije i dade mi sklonište. Vrijeme postaje dobro a balovi budu okruženi svjetinjom brojnih dama i ljepotica ali nijedna poput Ibbet. Dok se mnogi muškarci udvaraju damama, svoju tugu sakrivam iza zastora što se nalaziše u kuhinji gospodina Gutenberga.
I dok pokoja dama krade krišom zrak svog sugovornika u prostoriju ušeće ona što mami svaki pogled dok joj plava haljina poput noći obasjava lice i zlokobni smiješak što ga drugi ne primijete, ona biva tu.
Poput anđela koji se spustiše na zemlju jer biva proklet. Spustiše se zlačanim stubama.
Moja Ibbet korača salom. Ibbet Nordstone je živa.Zastanem u čudu i odvrtim stranicu naprijed i pretražujem redak i rečenicu koja potvrđuje da je Ibbet mrtva. Pronalazim je ponovo čitam i vraćam se na novi dnevnički zapis.
Prsti su mi napeti kao da su čekali kakav nanos napada. Dotičemo tintu što ukrašava tako divan rukopis i prestravljenu dušu samoga pisca.Počinjem proučavati dnevnik.
Godine se ne nižu toliko često a ovo bivaše zapisi najvažnijih trenutaka nečije povijesti.Kišno poslijepodne rasteže se u satima dok pogledom marljivo prelazim preko zapisa. Stanem razmišljati kako je u proteklih tjedan dana mnogo toga čudno, a još je čudnije od mog prvog povratka iz kuće Waltersovih.
Već dugi niz godina nisam ništa sanjala ako i jesam bile su to zasigurno nevažne bljuzgarije pošto ih se ne sjećam.
Pamćenje mi je kao u vrhunskog inspektora pa tako mogu potvrditi kako sam počela sanjati komadiće svoje moguće prošlosti.Primjećujem kako me snovi potiču na razmišljanje. Hitro bacam pogled na krošnju pored kuće.
Gledam duboko u granje i lišće a onda se sve malo razbistri.
U glavi mi se stvore ljudi na ulici i u parku, koraci, smijeh, čudno ljuštenje, mirisi - po svemu se doimalo da mi nešto izmiče pred nečim veličanstvenim a opet stravičnim.
Pojava vrane je samo početak. Njezin znak uvijek nagovješta nešto misteriozno. Zack. Što ako je Zach...Prekinem misao kako bih pogledala u vranu koja u visokom gardu iskorači prema svjetlosti.
Odleti kada začuje Claire kako izlazi iz kuće. Bacim pogled kada se smjesti u automobil, upali motor i kreće u smjeru centra.Udahnem teško i dugo. Odlučim se uputiti prema Paigeinoj sobi.
Pred vratima zastanem i pripremam se da ću pokucati kada začujem kako Paige izgovara nešto na stranom jeziku. Latinski možda. Vrlo vjerojatno. A zatim ponovi istu stvar iznova i iznova."Flammae vis terris" * , začuje se a onda kao da naglo utihne.
Odlučim zadržati dah i što opreznije produljiti hodnikom, no drvena greda na koju sam stala, lagani je zaškripila. Kladila bih se da nisam čula otvaranje vrata Paigeine sobe.
"Hej, njuškalo!" Dovikne Paige kada se lecnem na to i okrenem torzo u njezinu smjeru.
"Hej. Nisam njuškala..."
"Aha" , a zatim me odmjeri od glave do pete. "Pričekaj u kuhinji", a onda zalupi vratima a meni se ramena spuste od olakšanja.
Ponovim otvarajući samo usta oblikujući riječima " flammae vis terris".Odlučim se za klasični doručak. Hladno mlijeko i medene pahuljice. Dok vrtim žlicu unutar zdjelice, Paige silazi niz malo stubište dok joj lepršava odjeća vijori poput vjetra i radi je ženstvenom i privlačnom.
" U redu njuškalo. Sutra je zabava kod Nikki, točnije u njezinoj vikendici van grada. Obećala sam da ćemo doći, nadam se da se ne ljutiš što sam već odlučila umjesto tebe?"
"Ne, ne, sve u redu. Ionako sam planirala ostati u sobi."
"Hah, mislila si se izvući. Rekoh, zato sam odlučila umjesto tebe" , ispusti Paige, namigne mi i onako pomalo puna sebe ispija sok iz tetrapaka.
"Mislim da se neću uklopiti. Ne poznajem nikoga. A i nemam što obući."
"Bla, bla, bla. Znala sam da ćeš to reći. Ideš i točka. Uostalom upoznati ćeš sve maturante. Mislim ne sve, samo one bitne."
"Jupi, već se veselim."
"Mmmm obožavam tvoj sarkastični entuzijazam", procijedi Paige i napući usne pomalo podrugljivo kao da gleda u malo štene.
"Možeš se poslužiti moji ormarom" , a zatim me potegne za ruku dok pokušavam sažvakati svoj obrok u ustima umalo se zagrcnuvši mlijekom.
Paigeina soba je svjetlih zidova, drvenastog namještaja a boje se prostiru od tamnoplave, narančaste pa sve do bijele. Njezin boho stil zaključava pletena ljuljačka na sredini sobe koja visi sa plafona između kreveta i radnoga stola.
Bacim neprimjetan pogled na stvari koje joj se nalaze na krevetu koje je loše prikrila dečkom i jaatucima.
Ugledam u tri identične svijeće, visak na kožnoj traci, mjesečev kamen pa kažem." Hh. Dobrodošli u Hogwarts, u školu vještičarenja i čarobnjaštva! Iskrsnuo ti je štapić" , kažem pomalo smrknuto i oprezno a Paige se zahihoće neprirodnim smijehom panike u kojemu se osjeća nervoza i napetost.
"Dakle..." , započnem.
"Dakle...samo otvori ormar i odaberi što želiš, lijevu stranu ne diraj! " Važno će Paige.
Otvorim ormar prepun odjeće i u brzini uzimam tri stvari.
"Za sada ovo. Isprobati ću a ostatak odmah vraćam." Paige me prati pogledom.
Pogledale smo se suzdržano. Paige je suzila svoje oči poput mačke koja vreba svoj plijen. Izvlačim se iz Paigeine sobe i odlazim ravno u kupaonicu. Puštam da me topli mlaz lupi o prsni koš a šum vode opušta svaki mišić kojega posjedujem u svom ljudskom tijelu.
* FLAMMAE VIS TERRIS * (lat.) u doslovnom prijevodu "plamen sile zemlje" , vrsta magije za početnike.
YOU ARE READING
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasy"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...