Osjetim težinu na krevetu, a potom Silas pročisti grlo.
"Živa sam. Podnijeti ću žertvu." Kažem prigušeno ispod pokrivača.
"Smoothie protiv mamurluka", kaže Silas i pruži mi staklenu čašu.
"Izgleda ukusno", kažem sumnjivo i potegnem iz crne metalne slamke gutljaj puna okusa.
"Sviđa mi se", odgovorim promatrajući velikog plišanog medvjeda što stoji posred spavaće sobe.
"Jesam li u velikoj gabuli?" Upitam kada se uspravim u krevetu.
"Pa i me baš. Ali nije u redu što si se uskrsla iz kuće i to bez..." Započne Silas ali ga prekinem.
"Znam, ali zar nije da možeš prisluškivati? Samo kažem."
"Ne izvlači se."
"U redu, slušam. Što mi je kazna."
"Izaći ćeš na svaki plesnjak, družiti se sa ostalim vršnjacima i ostalim prijateljima, sljedeća dva tjedna pereš suđe i morati ćeš izabrati neki volonterski posao. Da, to bi bilo to."
"Što? Zašto plesnjaci?"
Silas me pogleda blago stisnutih očiju.
"Ma daj, stvarno? Mogu li umjesto toga kositi ili ne znam što ?" Kažem sada već capkajući za njime.
"Ne!" Dovikne a potom se spusti u prizemlje.
"Popij napitak do kraja inače ne djeluje!" A potom začujem zveckanje tanjura i tave.
Izdahnem i potišteno se vratim u sobu. Osjetim kao da me netko na kratko promatra. Lagani propuh zalupi vratima sobe a zastori zaviore na povjetarcu.
Začujem neko šuškanje a potom lakši udarac o balkon.
"Zbilja moraš biti malo ozbiljnija", kaže i nasmije se pokazujući velike, bijele zube.
"Zack!"
"Umirao sam od brige" kaže i povuče me u zagrljaj a ja lagano zateturam i udaram o njegova čvrsta prsa. Udahnem Zackov miris.
"Bilo bi u redu da si ušao na ulazna vrata..."
"Jesam, a onda sam zaobišao stubište", kaže i nasmije se. Zack me pogleda a potom oboje shvatimo kako stojim u čarapama i širokoj majici.
"O...ovoga...oprosti", kaže i okrene se.
"Samo da navučem nešto na sebe", kažem i lagano osjetim nelagodu.
"Kako se osjećaš oko svega?"
"Još uvijek ne znam sve. Povezujem. Kalkuliram. I samo da znaš, ne žmirim više!" Kažem odlučno gotovo pomalo ljuta tona.
"Važi."
"Sada se možeš okrenuti", kažem i blago se osmijehnem.
"Što želiš danas raditi?"
"Ne znam, nešto mirno, bez alkohola", kažem a potom mi zakruli u želucu.
"A da mi tebe prvo nahranio? Prvo, moraš pojesti doručak i to bez prigovora", doda Zack i otvori mi vrata sobe.
Doručak ne traje dugo ali je uštogljen dok me ujak Elias promatra. Zack stalno priča i dobro se slaže sa oba ujaka no Elias ga više preferira od Silasa. Uguram još par kriški manga te se obrišem ubrusom.
"Spremna", izjavim zaključno obraćajući se Zacku.
"Gdje je vodiš?" Upita Elias ozbiljno gledajući u novine.
"Nešto mirno. Recimo, šetnja u prirodi, ručak, možda?"
"Nadam se. Svakako ćeš nadmašiti Waltersova dečka..."
"Jel' to natjecanje?" Kažem sarkastično.
"Svakako da ne. No, osjetim li ja to blagi sarkazam?" Kaže Elias a Silas ga obruši strogim pogledom.
"Naravno da ne."
"Evo ga opet!"
"Danas će biti sparno. Obuci se laganije", nadoda Silas.
"Da li je u redu da je vratim do pet sati?" Upita Zack dok ja vežem bijele tenisice visokih đonova.
"Zato mi se sviđaš", odgovori mu Elias dok Silas zakoluta očima.
Molećivim pogledom pogledam Zacka koji govori da je vrijeme za pokret.
Njegov kamionet danas izgleda drugačije.
"Promjene?"
"Nove gume, boja je nešto svjetlija, presvlake i novi stereo uređaj."
"I to si sve sam napravio?" Kažem impresionirano.
"Glavninu, zašto?"
"Pametan si i sposoban. Sviđa mi se novi izgled. Jako."
"Hvala." Odgovori samodopadno Zack.
Počinje mi se činiti kako se svi zapravo pomalo čudno ponašaju oko mene.
"Glazba?"
"Ne hvala, godi mi ovako."
Ali nitko ne zna odgonetnuti što zapravo volim. Svi žele odmah, silom. Osjećaj je kao kada se u prirodi nekoliko mužjaka nadmeću za ženku a ona bira najboljeg. Tako je to kada bacite komad novog mesa u prirodu, svatko tko je zaintrigiran proučiti će ga nakratko prije nego što ga zagrize, no izgleda kako je taj korak preskočen. Sada smo na trenutku prije zagriza.
Plaćam dvije kave i kolač od limuna. Dok prolazim Zacku primjećujem da je nervozan, previše se premeće s noge na nogu a ruke su mu čas prekrižene, čas unutar džepova ili pak obješene. Blago se nasmješim.
"Kava", kažem i pružam mu njegovu.
"Želiš da sjednemo ili?"
"Prošećemo do parka?"
Zack potvrdno kimne glavom. Sa Zackom je bilo uvijek ugodno i veselo i nikada nisam osjećala opterećenje. Sparina dana imala je svoju prednost.
Na neki drugi trenutak zaboravila sam na kodekse i nadnaravna bića. Zack je bio moje žuto sunce.
YOU ARE READING
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasy"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
