68. •uređeno

425 25 0
                                    

Negodujem. Zatvaram sjećanje i prebacujem se na drugo i tako u nedogled.
Osjećam kako Aleck upravlja mojim sjećanjima.
Gotovo pomislim da ću eksplodirati kada sve naglo nestane. Nastupi tupa glavobolja.

"Mislim da bi bilo dosta", kažem trljajući si točku između obrva.

"Za sada. Trebala bi naučiti držati nek stvari nedostupnima. Za svoje dobro", objasni Aleck uzimajući kaput prebačen preko naslonjača.

"Trebamo je zaštititi", prodorno će Elias.

"Treba naučiti. Vještina je bitna i to znaš vrlo dobro."

"Znate, ovdje sam i sve mogu čuti. Želim znati i to je kraj diskusije." Zaključno kažem ustajući sa trosjeda.
Pogledam u Adalind pa izmjenimo značajne poglede.

"Momci, vrijeme je za polazak. Dame, gospodo, laku noć." Kaže Aleck i lagano klimne glavom a Silas ga isprati.

"Šališ se, zar ne?" Upita pomalo panično Nath.

"Naravno da ne. Uskoro ću biti sposobna isprašiti ti tur."

Chris se nasmiješi na moju izjavu pa nadoda.

"Veselim se tom prizoru."

"Svi ste sišli s uma", nastavlja Nath.

"Dobro, dobro, shvatili smo. Idi pilji u šišmiše ili tako nešto", kaže mu Adalind.

"Nisam Batman."

"Zaključili smo."
Nath joj baci snažan prijeteći pogled.

"Znaš onu, pas koji laje ne grize?" Uputi mi Adalind šaptom pa se nasmijemo.

"Znate da vas mogu čuti", reče Nath ironično.

"Vidimo se sutra u školi."

"Vidimo se."

Vrata automobila zalupe gotovo istovremeno a onda naglo nestanu sa našeg posjeda.

"Gladna?" Upita me Silas.

"Mogu jesti", kažem i slegnem ramenima što izmami Silasu osmijeh zadovoljstva na lice.

"Takvu te volim!"

"Što nudiš?"

"Daj mi sekundu da provjerim."

Ostatak večeri dobro prolazi. Kada se popnem na kat, ugledam Eliasa kako rasčišćuje radnu sobu.

"Nisam njuškala", kažem iz potrebe.

"Nisam pitao."

"Hvala i laku noć", ispustim pomalo nelagodna osjećaja.
Elias teško uzdahne.
"Laku noć, Liz", a potom zatvorim vrata ureda.

Ostajem tako stajati koji trenutak a zatim odlučim čitati lektiru. Sasvim sam sigurna da ovu knjigu čitam treći put, i sasvim sam sigurna da ne postoji osoba koja nije pročitala Salingerova lovca u žitu .
Čitanje i književnost nekako mi leže pa je to moje sigurno utočište. Silas nježno pokuca po vratima sobe.

"Nemoj dugo. Kasno je."
Mahnem knjigom kada se Silas uspravi u držanju.

"Salinger, poznavao sam ga. Zanimljiv tip."

"Ozbiljno?"

"Da,da naravo, ali sada je vrijeme za krevet", kaže Silas uzimajući knjigu iz mojih ruku.

"Smijem li čuti priču? Ti i Salinger?"

"Svakako, ali sutra."

"Ma daj", zajaučem razočarano.

"Ozbiljan sam. Laku noć, Liz."

"Noć", odgovorim pokrivajući se sumnjiva pogleda radi Silasove nagle promjene u glasu.

U sobi ostaje sablasna tišina, moje disanje i miris svježeg zraka. Pokušavam se umiriti, izravnati tijelo i koncentrirati se da zaspim.
Oči me peku a kapci su mi teški, gotovo poput olova. Milijuni sitnih iglica bockaju mi kapke dok se borim sve dok ne izgubim bitku te usnem u san. Padam. U tišini i crnilu. Sama.
Nagli trzaj tijela budi me i straši. Srce mi nabija kao bubanj. Šum i zvuk srca popunjava mi ušnu šupljinu. Prolazi me jeza i pokrivačem pokrivam i stišćem tijelo zamatajući ga dok ne osjetim ugodu. Tresem glavom kako bih otjerala teške snove. Brzo se umaram i ponovo vračam u plašt beskonačnog crnila.

Tijelo mi se ponovo trza i budi se naglo iz sna.
Gotovo sam očekivala da će mi prsa prasnuti u stotine dijelova. Naglo otvorim oči. Jutarnja svjetlost odavala je vrlo rane sate. Osjećala sam da bih mogla prasnuti. Oči promatraju sobu. Hvatam svaki kutak, zid i komadić namještaja. Upijam ih. Pokušavam se smiriti. Sitni trzaji otvaraju vrata sobe a kroz njih ulazi Elias.
Grickam unutarnji dio usana i obraza.

"Lezi dolje. Polagano, ravno na svoja leđa." Kaže Elias hodajući sobom kao da nema težinu. Elegantno i okretno smještajući se u naslonjač ispred mene.

"Učini kako sam ti rekao. I, dobro se i ugodno ušuškaj u posteljinu."

Napravim kako mi kaže pa omotam sve oko svoga tijela a potom se zagledam u strop.

"Koncentriraj se na disanje i probaj se opustiti." Kaže smireno i tiho a ja se prihvatim zadanoga.

Ne sjećam se ni kako ni zašto uspijevam u radnji, no vrlo brzo uspijem zaspati.
Zaspim u san bez ikakvih snova a sve oko mene je sigurno, tiho i beskrajno ništavilo.

HLADNOKRVNI #uređuje seحيث تعيش القصص. اكتشف الآن