62. •uređeno

524 34 5
                                    

Uzimam svoj kuštravi teddy kaput.
Hvatam ga istovremeno sa Christopherom.

"Ako mogu", započne pa mu dopustim da mi pridrži kaput koji doslovno podsjeća na njegovo trendi ime. Christopher potom uzima i Adalindin kaput koji mu ona naglo otme iz ruku.

"Mogu sama", oštro mu odbrusi.

"Što je s tobom?" Upita je s blagim osmijehom.

Adalind ga samo pogleda i zakoluta očima. Čudno, no nikada nisam upoznala nekoga da toliko koluta očima poput  Nathaniela, Adalind i Paige.

Vani je vrlo hladno i vide se zvijezde.
"Ne moraš prespavati kod mene ako nisi raspoložena", kažem Adalind dok stišćem kaput oko struka.

"Hej curo, dogovor je dogovor", je otvarajući vrata automobila.
"Trebate li trenutak na samo, možda?"
Christopher odmahne glavom i pogleda kratko u mene dok se smiještam u sjedalo.
"Ne u redu je", odgovori joj dok se odmiče od auta.

"Hvala vam što ste došle!"

"Hvala na pozivu", odgovorim stišćući još jače kaput oko prsa.

"Laku noć i čvrsto spavajte, cure", kaže Christopher dok se Adalind okreće i zasvijetli farovima u znak pozdrava.

"Bok", kažem tiho, gotovo šaptom i lagano mu mahnem.

"Oprosti, uključiti ću grijanje", kaže Adalind dok cvokotam zubima od hladnoće.

"Samo malo pod noge, ionako samo brzo doma."

"Ddddd dobro", podrugljivo će ona.

"Ne rugaj se" ukorim je.

"Slatka si." Zamalo zakolutam očima na tu izjavu, no moje lice ne daje nikakav izraz.

"U redu, cura koja ne voli komplimente."

"Zvuče jadno."

"Zanimljivo..."

"Zanimljivo će biti tebi izribati lice" , pa je uštipnem za natkoljenicu.

"Hej!"  A potom mi istom mjerom vrati.

"Auu, to boli! Nije fer, ti imaš hlače!"

"Oprosti", a potom ponovi samo nježnije.

"Prestaniii!" Zaurlam kroz smijeh kada nam se ruke sudare.

"Gospode Liz, hladna si kao led", kaže ozbiljno i pojača grijanje u autu.

"Zimogrozna sam. Uostalom ugrijati ću se pod tušem", odgovorim joj kada se spustimo niz Harton Hill.

"Moramo razgovarati", izjavi Adalind ozbiljno.

"U redu, o čemu?"

"Znaš ti o čemu, ali ovoga puta za ozbiljno. Imam ti svašta za reći."

"Sada me plašiš..."

"Pa, ljubav zna biti ponekad strašna, znaš?"

"Isuse, jesi li ti to ozbiljna?"

"Smrtno."

"Gle..." Započne ali me ona prekine kada parkira ispred garaže.

"Ne, slušaj ti mene, Liz. Kažem ti da mu se sviđaš. I samo da znaš bili bi ste savršeni par. Ti i Chris. U redu? Ono, za pravo, ono živjeli smo sretno dovijeka!"

"Je li to iz Shreka?"

"Daj se uozbilji!"

"Zar zbilja moramo o tome, sada?" Kažem ozbiljno hodajući prema ujacima.

"Da, sada!"

"Večer, djevojke", kaže Silas.

"Večer gospodo", uzvrati im Adalind.

"Za sada ne bih ništa mijenjala."

"To se zove komfor i ponekad treba izaći iz njega." Adalind svlači svoj kaput i stavlja ga na drvenu vješalica, potom uzima moj i stavlja ga na sljedeću slobodnu.

"Ignoriraš me", ljuto će Adalind a zatim je vrlo naglo,neljubazno i drsko šćepam za ruku.

"Možemo li to ostaviti za privatan razgovor?" Uputim joj kada shvati da ne želim baš o svemu pričati pred svojim ujacima. Elias i Silas izmjene poglede i krenu u drugu prostoriju ostavljajući nam dovoljno prostora.

"Uzmi kupaonicu na katu. Pronaći ćeš sve što trebaš. Ja ću zauzeti ovu u prizemlju."

Topla voda mi godi dok udara o moja prsa. Kada se uspijem opustiti osjetim lagani umor. Ugasim topli mlaz i povučen smeđi ručnik te ga omotan oko sebe. Pločice su tople. Stanem uklanjati šminku sa lica, a potom začujem zvuk kapljica. Prvo veoma daleko a onda sve bliže i bliže. Jače i jače. Ubrzo nestane kada lice isperem toplom vodom, nanesem masku i bacim ručnik preko košare. Nanosim maslac za tijelo a potom odijenem donji veš i kućnu haljinu.
Elias se trgne kada me susretne na hodniku.

"Što?" Upitam ga.

"Nikada neću razumjeti te maske ili još gore, micelarnu vodicu", prokomentira nastavljajući hodati hodnikom.

"Mogu i ja iznijeti nekoliko muških gluparije!" Uputim mu niz hodnik smiješeći se.

"U kojem stoljeću?" Dovikne Elias.

"Ha, ha. Vrlo mudro", doviknem mu natrag.

Silas toči crno vino u dvije staklene, identične  čaše.

"Ako ste gladne, mogu..." Započne ali ga brzo prekinem.

"Ne, pojele smo i previše", kažem pa se uspnem stubištem.

Adalind se uspijela izribati ali koža joj je ružičasta od silnog ribanja.

"Da se nisi usudila smijati", uputi mi strogo kada uđem u ormar i odjevam pidžamu dok me ona krišom promatra. Još jedna navika koju dijeli sa Nathanielom a opet je čini drugačijom.  Uputim se do kupaonice kako bih rasčešljala kosu, obavila nuždu i skinula masku te nanijela kremu za lice.

"Napraviti ću si krevet na podu", dovikne Adalind.

Za koji kratki trenutak našla sam se u sobi.

"Neće biti potrebno", kažem ušavši u sobu. Kada odkrijem poplun pokažem joj dovoljno slobodnog mjesta za obje.

"Čekaj..."

"Upadaj. Dovoljno je velik za dvoje i ne želim da spavaš na podu. Jedino, dodati ću ti zaseban pokrivač.
"Avvv, kako si medena", toplo će Adalind.

"Da. Bez ritanja, puhanja, hrkanja, okretanja kao na ražnju i tome slično."

"U redu Hitler, smijem li disati?" Upita me Adalind kada joj uputim pogled.

"Jasno, jasno", promrmlja ona.

"Sva sreća pa je sutra petak. Moglo bi kišiti."

"Jesi li sada i prorok?"

"Ne samo intuicija."

"Vani je vedro i hladno", pokuša me pokopati.

"I lagano vjetrovito, što znači da se oblaci miču."

"Malo sam umorna", kaže Adalind pa se okrene da me provjeri.

"Isto. Pa, laku noć, zelena", kažem stisnutih usnica.

"Laku noć, rogata", kaže zločesto Adalind a potom se prekrijem gotovo do uha. Vrlo brzo usnem.

HLADNOKRVNI #uređuje seWhere stories live. Discover now