63. •uređeno

496 27 0
                                    

Kišne kapi slijevaju se niz prozorski staklo.
U glavi mi još pomalo tutnji i nabija. Adalind i ja obično doručkujemo. Pozamašno grabeći pločice, voćnu salatu i sendviče od piletine u svoje kutije za ručak, usputno razgovaramo sa Silasom i Elijasom.
Ogrnem se šalom i nabijam kapu na glavu prije no što na sebe stavim teddy kaput.

"Posebno si lijepa danas", kaže mi Silas i pruži mi nešto previše džeparca.

"Prikrivam umor", odgovorim a potom nadodam " hvala na komplimentu i nije li ovo malo previše?"

"Ne u redu je. Večeras ćeš biti sama doma. Vraćamo se kasno pa pojedi večeru ili naruči nešto."

"U redu."

"I naravno u kuću ne pozivaš nikoga koga ne poznaješ."

"Jasno."

"Izgledaš privlačno", šapne mi Adalind.

"Skini mi se" odgovorim joj kroz zube.
Adalind me pričeka da prebacim torbu preko ramena te mi pridrži ulazna vrata.  Zakoračila sam u vrlo hladan zrak koji se zavuče u svaki najmanji dio rupičastog komada odjeće.
Kiša lagano škrapucka i vrlo je jasno vidim kada se zagledam u tanke, guste kapi.
U vožnji do škole sam sasvim odsutna. Adalind nešto govori ali ona je kao pozadinska buka. Otvorila sam oči kada se vozilo zaustavilo.

"Toliko sam bila zanimljiva da si zaspala", reče Adalind izvlačeći se iz automobila.

"Oprosti", promrmljam.

Brzi hod pretvorimo u trk kako bi bile što manje mokre.

Školski hodnik je veoma bučan pa žustro pronalazim put do svog limenog ormarića. Dok ostavljam stvari, topli i simpatičan glas pozdravi me sa desne strane.

"Zdravo, Liz", kaže svjetlokosa djevojka velikih očiju, prčastog nosa i lijepih usana. Glava joj je gotovo poput najljepše božićne kuglice koju sam ikada vidjela.

"Zdravo", odgovorim pomalo zaljubljeno dok upijam svaki komadić njezina bića. Kratka joj kosa pomalo dotiče ramena a šiške su joj na strani. Frizura joj je asimetrična pa ističe njezin oblik lica.

"Moje ime je Tarrysa , u razredu sam sa..." Započne ali je ja brzo prekinem.

"Znam tko si, sa Christopherom Waltersom, da, primjećujem", odgovorim joj toplim osmijehom u očima.

"Mogu li te nešto pitati? Malo je...znaš...nezgodno, ali..."

"U redu je. Pucaj", kažem dok se Terrysa približavala sve više meni pa sam zaključila da je ili nekakvo intimno pitanje ili je sramežljiva.

"Primjetila sam da si vrlo bliska prijateljica sa Christopherom...pa me zanima ako je..."

"Slobodan?" Dovršim s podignutom obrvom kao da je njezino pitanje očito.

"Da. Zar sam toliko prozirna?" Upita me s ružičastim obrazima. Iako mislim da je podosta ljudi prozirno i očito, prema njoj gajim neke neutralne misli.

"Ne, samo imam dobru intuiciju", odgovorim kada me obuzme neko tupilo.

"S njim budi direktna i iskrena. I da, zašto ne, slobodno ga prva pozovi van."

"Ozbiljno? Misliš?"

"Ne mislim, nego znam." Kažem pomalo uvrijeđeno na to pitanje, ukoliko se može nazvati pitanjem, možda prije upitni dodatak njezinoj euforiji. Zbilja djeluje glupavo, ali hej, tko sam ja da ti išta sudim?

"Trebam li ko nešto?"

"To ti ostavljam da sama otkriješ, ali slobodan je."

"Odlično!" Zaciči euforično uhvativši me za ruku.

"Pa, sretni", kažem pomalo umorna osmijeha.

"Hvala Liz, drži mi fige", kaže pa prekriži kažiprst i srednji prst te se požuri prema svojoj učionici.

Zalupim vratašcima ormarić pa ga zaključak.

"Nisam znao da si otvorila ured za savjetovanje, doktorice", kaže Nathaniel sarkastično naslanjajući se na jedan od limenih ormarića.

"I nisam", odgovorim stisnutih očiju i usnica.

"Ako ti tako kažeš", kaže ležerno slježući ramenima.

"Gledaj svoja posla", kažem grubo popravljajući torbu na ramenu kada mi je Nathaniel naglo preuzme.

"Gledam. Kreni", zapovjedi mi strogo.

"Mogu nositi sama svoju torbu,znaš?" Kažem svadljivo.

"Znam. A sada hodaj."

"Dobro."

"Dobro."

"I samo da znaš, nekako si posebno seksi kada si ljuta."

"Je'l ti to ozbiljno?"

"Imaš neki posebni žar..."

"Ne slušam te..." Kažem hodajući malo ispred njega začepivši si uši.

Mogu osjetiti kako uživa a smiješak mu je pomalo zločest sa dozom topline.
Ušavši u razred, Adalind nas prati duljinom prostorije dok se ne smjestimo u svoje klupe.

"Jesi li iritantan već od jutra ili Liz nešto brine?" Upita Adalind naslonivši se dupetom na Nathanijelovu klupu.

"Tvoja je prijateljica, ne bi li ti to trebala bolje znati?"

"Ti! Argh! Promatram te", zaprijeti mu Adalind.

"Slatka si."

"Nadam se da ću te ubiti jednoga dana."

"Visoki ciljevi, ambiciozna si. Dobro za tebe, no čuo sam i gore prijetnje", odgovori joj a potom namigne.

Vani lijeva kao iz kabla. Sat na zidu učionice preglasno otkucava. Pomalo me iritira.
Nebo je promijenilo boju pa se tako tama razlijeva iznad školskog objekta.
Rekla bih da sam danas veoma slabo prisutna pa se moram natjerati prepisivati gradivo u cijelosti.

Kasnije u kantini, očima pretražim prostor, no ne uspijem spaziti nigdje Adalind. Nora i T.J. sjede sami za stolom.

"Zdravo, gdje su ostali?" Upitam gledajući prvo u T.J.-a a potom u Noru.

"Ne znam, ali Matt bi trebao stići svakog trena", kaže Nora kada joj se licem razlije smiješak.

"Hej", kratko će Matt.

"Hej, jesi li vidio Adalind ili Walterse?

"Možda, ali savjetujem ti da prije pojedeš."

"Zašto?"

"Samo vjeruj mi, može?"

"U redu. Adalind  u posljednje vrijeme vrlo komplicira stvari..."a potom nam se približi vrlo brzo Christopher.

"Kada pojedeš trebao bih te na kratko. Biti ću na hodniku", kaže gledajući mimo mojih očiju, a potom ode. To me malo zaboli.

"Krasno", ispustim otvarajući svoju kutijicu za ručak.

"Trebaš li podršku?" Upita me Nora kada T.J. i Matt izmijene poglede.

"Hvala, Nora, ali biti ću u redu. Nije da će me pojesti za ručak ili tako nešto. Valjda."

Gospodin Skretcher čudno promatra naš stol za kojim sjedimo. Njegov prodoran pogled gotovo ulazi u vašu dušu koja donosi čudne osjećaje poput oluje koja se sprema razoriti sve što joj se nađe na putu.
Nervozno nabadam voće i jedem. Jedem sve dok se ne zasitim te dok ne osjetim tvrdu knedlu u grlu i nervozno lupanje svoga srca.

HLADNOKRVNI #uređuje seDonde viven las historias. Descúbrelo ahora