Svježina zraka ranog jutra zakotrljala mi se ravno u obraze.
Koža mi se lagano naježi.
Promeškoljim se pa zatrepćem očima kako bih razbistrila svoj videokrug.
U sobi se lome komadići svjetlosti u kutovima gdje tama polako odmiče i prepušta mjesto danu.
Protežem svoje udove i uspravim se u krevetu. Kada dođem k sebi napravim nekoliko vježbi da se dodatno razbudim, navučen čarape i ogrtač pa se uputim u kuhinju u prizemlju.
Mogla sam čuti oba ujaka kako pričaju s vedrinom u glasu, ako se i pretvaraju, vrlo su vješti.
"Jutro", kažem promuklo.
"Dobro jutro", jednoglasno će Silas i Elias.
"Kava?" Upita me Elias.
"Ne hvala" , odgovorim otvarajući hladnjak i uzimam jedan limun.
"Ne piješ kavu?" Zabrinuto će Silas.
"Ne baš", a potom protresem limun u svojoj ruci u znak dokaza. Dok hranim čašu, pogled mi zaluta prema otvorenoj terasi.
"Slobodna je, posluži se", reče Silas mahnuvši glavom u njezinu smjeru.
"Ne izgledaš kao osoba od jutra", reče Elias zaključno.
"Zavisi, uglavnom nisam."
"Zašto?" Upita Silas onako usputno s dozom znatiželje.
"Zato što sam onda najmanje prisebna...rekla bih to ovako, nalazim se između, neutralna." Završim sa cijeđenjem limun, ulijem ga u čašu i stavljam ispod hladnog mlaza vode, uzimam najtopliji tost s maslacem i malenu zdjelicu orašastog voća.
"Doručak?" Upita Elias podižući obrve a ja mu uzvratim podižući svoju limunadu, tost i oraščiće.
"To je zajutrak. Znaš, nije dobro preskakati obroke..." Započne ali ga Silas pogleda.
"Što?" Uzvrati Elias Silasu za pogled.
"Jest će kada bude gladna. Prestani se toliko brinuti."
"Da prestanem?! Znaš što..."
"Zato što je ljudska ne znači da će umrijeti ako odmah ne pojede doručak." Reče Silas podbadajući ga šarmantnim osmijehom.
"O, ma ozbiljno", sarkastično će Elias. "Ja ću..." Započne ali ga Silas prekida.
"Oh, ne petljaj se. Biti će Waltersovi dečki. Sve je pod kontrolom", prereže Silas Eliasa. Elias ostavlja sarkastičan izraz olakšanja na koji Silas uživa.
Posljepodnevna sparina natjerala me da se zatvorim u kuću. Poprilično sam bila nervozna, često grickajući kožicu oko nokta, pogledavajući sat, mobilni uređaj te ispuštajući duge i teške uzdahe.
Pritisak je radio svoje pa mi danas obroci nisu bili jača strana.
"Nešto ne valja s hranom?" Upita Elias pomalo nestrpljivo.
"Samo...nisam gladna", kažem sućutno i stisnuto u stolcu.
"Razboljeti ćeš se. Ako ne budeš jela." Odgovori Elias a ja ispustim uzdah i podbočim se za stolom.
Moji ujaci tu gestu jako dobro shvaćaju, no ujedno je i veoma nepristojna.
Silas se ugodno nakašlja kroz smijeh.
"Pozitivna trema, proći će", reče Silas uzimajući moj tanjur na kojemu sam jedva nešto i taknula.
"Mora jesti! Ne možeš samo tako popuštati!" Elias će strogo. Čelo mu se bora kada je zabrinut i ljut baš kao i točka između obrva.
"Raspravljali smo o ovome, nemoj da moram ponavljati,mm?" Silas će Eliasu koji ga prostrijeli pogledom.
"Ne budi takav..." Započne Silas.
"Kakav? Dovrši, hajde", naredi mu Elias kada situacija počinje biti i napeta i smiješna.
"Zaboravi", nadoda Silas i namigne mi.
"Ne, ne, želim čuti", tvrdo će Elias.
"Baš si kao stari, ukočeni magarac!" Ispali Silas. " Zadovoljan?" A potom mi Silas ponovo namigne dok Elias pomalo zgroženo stoji u trenutku.
Ubrzo mi pobjegne smijeh ali moja ruka poseže da ga utiša. Prekasno. Elias me ukorio pogledom.
ESTÁS LEYENDO
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasía"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
