Prvo, duboko udahnem, promislim dok se nevidljiva misao uvija u mojoj glavi. Lijepi se za stijenke mozga pa nastavlja slati signal u krvotok i živce.
Odloži dnevnik i onda se okrenem oko svoje osi.
Polako i oprezno.
Sljedeće, uzimam mobitel i biram Matta u imeniku.
Jednako kao i posljednjih sedam puta. Ono što zbilja želim postići su dokazi.
Duboko u meni čuči istina o svemu, no onaj drugi dio mene to odlično prikriva, nadam se.
Zvoni jednom, dvaput, triput. Počinjem se nervozno vrzmati po sobi.
Završni čin, Matt se javlja.
"Hej, Matt", kažem zastajući pored prozora.
"Hej, Lizz", odgovori Matt veselo.
"Koliko imaš vremena?" Upitam oprezno.
"Za tebe, uvijek."
"Jako smiješno."
"Kako mogu pomoći?"
"Pa, recimo da imam jako stare fotografije i džepnu maramicu i da trebam nekoga tko se razumije u sturudije?"
"Pa, rekao bih ti da si nazvala pravu osobu!"
Osmijeh mi se rastegne u trenutku kada zadovoljni zamašem rukom i spretno se okrenem.
"Odlično."
"Želiš li da te pokupim?"
"Svakako. Kada?"
"Hmm, recimo, odmah!?"
"Spremna sam za deset. Časti te ručkom!" Uzviknem veselo trpajući stvari u torbu.
"Važi. Vidimo se."
"Vidimo se", a zatim poklopim.
Nebom se prostire ljetna plava boja s pokojim bijelim oblačkom. Presvlačim se u nešto udobno i široko, zavežem kosu, uzimam dvije stotine i spremam ih u maleni novčanik, pa pojurim s kata u prizemlje.
Paige i Claire me pogledaju pa se probam primiriti.
"Idem van. Hm. Doći ću do večere", kažem uzimajući bocu vode iz frižidera.
"Mora da se šališ", kaže Paige.
"Ne šalim se", kažem ozbiljnije.
"Je li dečko? Koji? Poznajem li ga?" Paige će znatiželjno i zajedljivo.
"Ne vrti se sve oko dečkiju o odnosa, Paige. Pokušaj gledati širu sliku", kažem hodajući unutraške a potom mahnem i zalupim vratima kuće Woodovih.
Kada stignem pred prilaz, ugledam Mattov automobil na početku ulice pa mu mahnem dok brzinski stavljam sunčane naočale što su ležale na dnu torbe.
Matt otvara prozor i otvori mi suvozačka vrata.
"Hvala, Matt."
"Uvijek na usluzi, gospođice", odgovori, veselo se nasmije i udari po papučici gasa.
Kada Matt parkira u uličici, sasvim je jasno kako se radi o trgovini sa antikvitetima.
"Nekad sam radio ovdje preko praznika. Poznajem vlasnika koji je ujedno i tata profesora Palmera koji nam predaje u školi."
"Oh, zato prolaziš na testovima", zaključim kao šalu.
"To mi je kao as u rukavu", nadoda Matt a zatim zakoračimo u podosta tamni prostor.
Smeđa boja proteže se prostorom uz miris drva,kože, papira i zelene paprati. Potom vaze, svjetiljke, slike, noćni ormarić, kutije, nakit, oružje, skulpture, taburei, stolci, fotelje...
"Zdravo Matt, otkuda ti- , aaa, vidim. Doveo si pratnju", kaže sijedokosi muškarac prilično dobrog izgleda i forme.
"Zdravo, ja sam-", započnem ali starac me sreže.
"Znam tko ste, gospođice Morgan. Rekao bih da sam poprilično upućen u vašu priču."
"O, tako znači", kažem osjećajući vrućinu kako mi se slijeva u obraze.
Matt se okrene prema meni i podigne obrve.
"Kako vam danas mogu pomoći?"
"Samo trenutak", a potom stanem kopati po pretincu torbe. Pažljivo izvadim na što se gospodin Palmer namrgodi.
"Možete li procijeniti starost predmeta, možda. Odakle su?"
"Za ovo će biti Matt dovoljan, gospođice Morgan. Žao mi je ali oko nekih stvari moram se ograničiti sa informacija."
"U redu. Razumijem", a potom pogledam u Matta.
"Vrata sa stražnje strane", reče Matt, mahne lagano glavom u tom smjeru a zatim ga slijedim.
Rekla bih da smo proveli dane a ne sate unutar ureda gospodina Palmera. Mattove oči pokazuju zabrinutost ali i da ponešto zna o tome.
Oči mi se naprežu ispod žute i plave lampe.
Skvrčena, pogrbljena tražim izblijedjele oznake na stražnjoj strani fotografija. I napokon ih pronalazim.
Kodak. Što upućuje kasno 19. stoljeće.
"Po modi, rekla bih 1920. Do 1925.", zaključim i pogledam u Matta koji mi stoji veoma blizu.
"Imaš oko, priznajem."
"Hvala. A što ću sa džepnom maramicom?"
"Jesi li sigurna da želiš odgovore na ovo?"
"Apsolutno, u protivnom, ne znam. Možda sam luda ali mislim da sam na dobrome putu."
"Pa, ovu oznaku na maramici, već sam vidio. Dobro mi je poznata. Pogotovo ovaj sitan grb ispod inicijala,na samome rubu."
"Dobro, pretvorila sam se u uho."
"Ovo pripada lozi, ili ti obitelji Walters. No bolje pitanje je, što taj rupčić radi kod tebe?"
"To je još jedna stvar koju ne znam", odgovorim Mattu a potom mi zakruli u želucu.
"Mislim da je vrijeme za veoma kasan ručak", kažem pa ustanem.
"Mislim da ću se složiti sa tobom."
"Hej, imaš li nešto protiv da uslikam?" Pokažem na hrpu stvari koje su prostrte po stolu.
"Ne, slobodno. Samo... Kad završiš s time, čime god, izbriši sve iz povijesti mobitela."
"U redu, obećajem", kažem i više ništa ne ispitujem.
Matt i ja ostavimo gospodina Palmera u njegovoj trgovini zahvaljujući se što nam je ustupio ured. Obećala sam kako ću poslati dostavljača s hranom kako bih se barem nekako odužila.
Ako ništa drugo, barem sam potvrdila svoje sumnje.
ESTÁS LEYENDO
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasía"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
