Izlazim iz mustanga grickajući usnicu koja me malo peče.
Na vrhovima prstiju ostalo je nešto malo krvi. Ponovo sam bio nespretan oko svog jutarnjeg obroka.
Nikki je laka meta ali zasigurno naporna cura. Ne prestaje pričati i draža mi je kada šuti, no nikada ne bih lakše uspio saznati sve što me zanimalo o Elizabeth i Paige.
Tiki me čudno pogleda dok joj se prsa izbacuju van a sivo-crno perije kostriješi na moju pojavu. Zagrakče nekoliko puta prije no što primim kvaku i uđem u kuću. Na staklenom okruglom stoliću stoji prašnjava boca viskija i tri uglancane, porculanske čaše. U jednu od njih puhnem i nalijem četiri centimetara tekućine i naglo ispijam sadržaj. Kuća je prašnjava a namještaj je prekriven starim plahtama. Slabašno disanje i brundanje dolazi iz podruma. Gotovo sam zaboravio na svog kućnog ljubimca.
Uzimam jednu od brojnih epruveta što se nalaze u frižideru pa prebiram.
"A, B, AB, ili 0? 0!" Pa uzimam bočicu krvi i krenem u podrum. Fućkanje ori podzemnim djelom kuće dok usput radim iritantnu buku prstima koje stružem uz rešetke kako bih ga još dodatno više poremetio.
Na vanjskim vratima stoji prozorčić u koji umetnem bočicu pa ga odmah zatvorim.
" Sunašce sja, moj mali brate" , pa pričekam zvuk njegova gegava tijela da dohvati bočicu.
"Oprezno, nemoj da ti ponovo ispadne bočica" , a zatim nastavljam zviždeći penjući se u prizemlje uz glasan tresak vrata.
"Ne, ne , ne!" , Začujem iz podruma pa naškubim usne nakratko osjećajući tugu pa nastavljam dalje.
Proučavam Tiki nekoliko trenutaka, zatim ispijam polulitarski spremnik AB krvnog uzorka a na usnama osjećam zadovoljstvo. Zatim prstima prebirem po kutiji ploča, biram na pamet, vadim je van i stavljam na gramofon. Zvuk se probija kroz cijelu kuću dok odzvanja jedan od hitova iz osamdesetih. Ugodno se smjestim uz jednu od stuba koje vode na kat i uživam u pjesmi Maniac .
Današnje vrijeme čini se kao omča obavijena oko vrata. I dalje osjetim okus krvi na usnama dok kontroliram svaki dio sebe. Izdaleka se začuje automobil, dječja buka i vožnja bicikla. Sjedim u polumračnoj i prašnjavoj kući znajući da sam zaribao. Kimam Tiki koja me ljuto promatra.
"Što? Ako mu želiš postati doručak samo izvoli, ionako mi nikada nisi bila draga" , kažem dok ona obljetava kuću i sjeda na luster.
Često izbivam od obiteljskih stvari ta kao da sam tuđinac. Izbjegavam obaveze i to je sve. No sada, postoje dvije obaveze. Ptičurina i moj brat blizanac.
Nakon sto godina, bili smo prvi dvojajčani muški blizanci. Želio sam bilo kakav drugi život, samo ne ovaj. Kada smo majka i ja oboljeli od španjolske kuge život je postao drugačiji. Sve je odjednom bilo veoma glasno. Svjetina je mirisala toliko jako da mi se grlo stezalo i stiskalo, bivalo suhim. I ja sam bio taj koji mora živjeti sa tuđim izborom. Svi drugi prebolili bi gubitak i nastavili sa svojim životima. No ja, nikada se nisam pomirio sa ovime. Duša mi je bijesna, cvrči poput ugrijanog ulja na vatri, što ne trune već izgara.
Tijelo koje nije više čovjek već zvijer, gladna i žedna, a onda je netko odlučio o mojoj sudbini.
Čak i oni što me znaju, kada me vide klimaju glavama ali me nikada ne gledaju u oči.
Svi osim nje. Mnoge osobe dijele isto ime i prezime, mnogo ljudi liče jedno na drugo ali nemoguće je da je ona živa. Sasvim nemoguće.
Kada bi moj brat znao za to slomio bi u njemu jednu zlatnu nit. Nit koja u njemu čuči i radi ga još čovjekom. U njemu sada sve žari i peče.
Odvojeni smo više od desetljeća i otuđeni vječni lutalice svjetskih ulica.
U susjednoj sobi prozor prekriva zamračena, tamna plahta no tračak svjetla prolazi kroz nju tako da dio nje pada na Tikino perje. Sudeći po mirisu kuće, nismo ovdje bili vječno. Gotovo kao da ponovo osjetim godine i vrijeme. Možda donosim lošu odluku ali kakvi god da jesmo sebični smo i prema vlastitoj krvi.
Žedni za odlukom tuđih života.
Ustajem sa stubišta i otvaram hladnjak uzimajući pet vreća krvi za transfuziju što sam preksinoć ukrao iz lokalne bolnice. Moj hod je čujan po drvenom stubištu , otvaram jednu od čelia. Pronalazim ga u mraku i kažem.
" Pa braco, ovako ćemo. Za početak si u kućnom pritvoru do daljnjega , a ovo je doručak" , i bacam na pod vrećice pune krvi dok on kao gladna životinja divlje cucla i prazni plastiku psihotičnom brzinom za preživljavanje.
Ostavljam ga da se dovede u red, a prostorije ostavljam otvorenima dok sipam tamnosivi prah po rubovima unutrašnjosti kuće. Krećem se u sekundama i skidam tamnu zaštitu sa prozora dok čestice prašine padaju posvuda po kući.
"Danju jedno, noću drugo, ha. Pa eto braco, dva Shreka u ogromnoj kući! Zar to nije divno?" Kažem kada čujem da stoji u sjeni prostora.
"Zar je to stvarno nužno?" Upita me on.
"Hah, zar stvarno misliš da ću igrati na povjerenje?!" Kažem dok on podiže ruke u znak predaje i da ne misli suditi moj način.
Okrenem se i nasmješim dok on biva u sjeni braneći se od sunca. Raširim srdačno ruke i kažem.
" Dobrodošao moj mali brate. Dobrodošao na dnevno svjetlo. Tvoj život počinje sada."
DU LIEST GERADE
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasy"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
