HLADNOKRVNI #uređuje se

46. •uređeno

   Srce mi tutnji i nabija kao da će eksplodirati unutar prsnog koša.
Bila mi je potrebna cijela vječnost da se priberem i vratim u postojeći trenutak. Trepčem veoma sporo.
Sada već sjedim, nesvjesno.
Tu je, osjećaj koji ne spada ni u vatru ni u led. I kada bih znala da ovako izgleda kraj, mogla bih ovako umrijeti, prihvatila bih to, no nekako osjećam kako bi ovo mogao postati dobro poznati i neugodan osjećaj.
Pričekala sam još koji kratki trenutak a potom sam stisnula Silasovu ruku, i ponovo sam ovdje, sada u ovome trenutku.

"Ja...ovaj...ispričavam se", izgovorim jer to je jedino što sam uspjela izgovoriti.

"Zašto bih se ti morala ispričavati, pobogu?" Silas odgovori nježno stišćući moj dlan kao znak podrške.

"Možda bi bilo dobro da nastavimo sutra", kaže Elias obavijen sjenkom srama.

"Slažem se, dosta za večeras", odgovori Silas na to.

"Ne! Mogu ja to, mogu, ozbiljno", kažem kao da se maločas nije ništa dogodilo a doimala sam se kao mazohista.

"Ne znam baš..." Odgovori Elias.

"U redu, ostatak sutra ali pod jednim uvjetom", započnem kada Silas ustane i blago se osmjehne.

"A to bi bilo?" Upita dok gledam u Eliasa koji točno razumije što mu govorim pogledom.

"Apsolutno ne, barem ne večeras", zatežu Silas.

"Ali ona..." Započne Elias.

"Ne i ne! Ovo je sve tako krivo!" Silas će punim žarom.

"Samo završimo s time večeras. Želim znati kako stvarno izgledate..." Kažem kada obojica razmjene značajan pogled.

"Ne vjerujem da je baš toliko loše", dovršim i ustanem sa mjesta.

"Pa, ja sam..." Započne Silas a Elias zakoluta očima.
"Silas je hibrid. Hibridi su vukodlaci pretvoreni i vampira. Ja sam drugačiji. Ja sam moroj i vještac, gotovo izumrla vrsta, ako se mogu uopće tako nazvati", kaže Elias očajno blijed, posramljen i hladan, gotovo beživotno.

"Moroji su..." Započne ali ga prekidam.

"Rođeni kao vampiri, smrtni su i potječu iz Europe", kažem pa lagano progutam slinu kada shvatim da ovo nije sat povijesti i odgovaranja za ocjenu.
"Oprosti, ljetno štivo", kažem  nadovezujući se u nadi da zvuči barem malo šaljivo no Elias nije kanio uopće pomaknuti kut svojih usana.

"Ovo nije onako kako sam zamišljao..." Započne Silas pa ga Elias prekine.
"Neke stvari ne možemo planirati", a potom krene prema meni.

U pitanju su bile mili sekunde kada sam osjetila čvrsti stisak, bol a onda zasljepljujuću bjelinu.
Odjednom su se redale slike, točnije trenuci poput filma koji je izrezan. Komadići tuđih sjećanja. Komadići Eliasova života. Mogu osjetiti kako drži balans moga straha, šoka i boli te ih dovodi u blago balans kako se ne bih raspuknula, kako bi moje srce ostalo u jednom komadu unutar moga bića.

Svjetlost se gasi i vraćam se u prostor dnevnoga boravka.
Lagano se lecnem a oči mi se napune teškim suzama koje zadržavam u sebi. Grlo mi je suho i napeto, gotovo me steže.

"Oprosti Elizabeth, ovo je najbolje što mogu",  kaže očajno tužno pa odstupi od mene.

Silasovo se lice brzo izmijeni. Ispod očiju pa sve niz obraze izljušti se onaj poznati zvuk kojeg sam već negdje čula. U žaru ljutnje Silas pokazuje svoje pravo lice kada naglo zareži na Eliasa. Elias odustaje i odlazi prema radnoj sobi dok ja ostajem gledati u malo drugačijeg Silasa.
Stojim. Stojim i ne mogu se pomaknuti. Osjećam da ću se raspuknuti u milijun sitnih komadića.

"U redu je, to sam ja", kaže Silas zakoračivši prema meni a potom sam se našla u njegovom čvrstom zagrljaju.
Sada sam se osjećala sigurno. Sada sam seosjećala da se mogu napokon raspasti.

  U sobi se osjećao lagani povjetarac i gotovo se ne sjećam kako sam se uspela na kat ili se pak nisam uopće služila nogama. Sada sam se već umirila, gotovo bezizražajno gledam u plafon sobe sve dok mi kapci ne postanu teški poput olova.

Usnem i osjećam da padam. Padam u rupu bez dna.
Ponovo sam se našla na prokletoj livadi, no sada sam odlučila ostati ovdje onoliko koliko je potrebno. Iako sam se osjećala pomalo paralizirano i napeto, trudila sam se ostati ovdje do posljednje točke sna. Odlučila sam dotaknuti svaku siluetu i mračnu točku koja dobiva svoj oblik, lice i ime. Odlučila sam prihvatiti, a potom začujem njegov glas. Ovdje je, bistar poput zvijezde. Trepčem, kao da sam u transu, a zatim naglo otvaram oči.

Nesvjesna da sam se trunula toliko grubo i jako da je posteljina naglo zašuškala pod stiskom.
Napokon shvaćam što osjećam.