Proljetno ferije
Elizabeth
Duga suknja sa rasporkom čini me malčice elegantnijom no inače.
Suknja je ukrašena sitnim cvjetnim uzorkom. Majica kratkih rukava zataknuta je unutar nje dok mi kovrčava kosa viori na toplome povjetarcu.
Koža mi se ježi ispod veste od ugode. Na nogama imam niske starke i ubacujem crnu sportsku torbu u bunker Nathanielovog auta.
"Slijedeća postaja New Orleans, gospođice", kaže Nathaniel ulazeći na mjesto vozača dok ja vežem zaštitni pojas i popravljam retrovizor sa svoje strane.
Prolazimo kroz Harton Hill a zatim kroz šumu iz koje se glasa bezbroj ptica koje slijeću na slobodne grane.
Lišće drhti na vjetru i radi divan šum koji vas spaja sa prirodom a druge stvari čini nebitnima, kao da vas uspavljuje na neko vrijeme i bivate u svijetu tišine izvan doticaja svijeta.
"Sviđa ti se proljetno vrijeme", zaključno kaže Nathaniel.
"To mi je omiljeno godišnje doba", nadodam prije nego što udahnem svježi zrak i netom napustimo gradičak.
"Dakle, siguran si da možemo proći ovuda bez ikakvih problema?" Upitam Nathaniela pokazujući na kartu.
"Sasvim siguran. Jesi li dobro?"
"Bez brige, biti ću", pa savijem kartu na pola i zataknem je ispod sjedala a onda vadim iz torbice komad zlata koji se talasa pod kutom svjetlosti i zabljesne dok ga zakopčam oko vrata.
"Vidi ti nju,ha? Znaš da ćeš imati mnogo problema oko toga djela priče?" Upita Nathaniel gledajući kako privjesak zlatnog srca elegantno visi.
"O, ne, mi ćemo imati problema, nemoj zaboraviti da su i tvoji prsti u ovome", blago ga ispravim gledajući okrenuta blago na lijevi bok kako bi ga bolje promatrala.
"Tako dakle, sve si savršeno isplanirala tako da jednako grozno doživimo povratak kući?"
"Paaa, moj će biti malčice gori ali preživjeti ću. Ponekad moraš nešto žrtvovati", kažem prolazeći prstima kroz kosu kad me Nathaniel upita:
"A to bi bilo?"
"To te se ne tiče", odgovorim i blago mu namignem.
Nathaniel
Nisam posve siguran u kolike sam se probleme uspio uvaliti, ali rekao bih u poprilične. Elizabeth je djevojka koja voli probleme i sasvim odskače iz ove cijele svakidašnjice, no bolje je pitanje hoće li Cedric uspjeti ukrotiti njezin duh.
U jednu ruku me pomalo i plaši, suviše je neustrašiva a njezina druga polovica gotovo je jednaka rasparaču , biću koje živi u svima nama samo je pitanje vremena kada će se pojaviti na površini i uništiti onaj bolji dio tebe.
Isključimo li dio da sjedim u automobilu sa hibridnom zelenom vješticom koja ima pristup crnoj magiji, isključivanju emocija i tko zna što još, sasvim sam siguran da je zagarantiran kaos.
Pokušati ću taj kaos održavati u pristojnoj granici normale našeg kodeksa, ipak ja sam odgovoran za nju.
Na jednom od odmarališta Elizabeth vadi dva komada papira i blijedo žute koverte a kasnije mi ih uruči i zamoli da ih pošaljem iz pošte u jednome obližnjem mjestašcu kroz kojeg prolazimo.
Čeka u sjedalu i upija zrake sunca na svojoj koži.
Prije no što ih pošaljem, kradomice ih odlučim pročitati i provjeriti na koga su točno upućene.
________________________________
Draga Nora,
život je nepredvidljiv i donosi nam mnoge ružne ali i lijepe stvari. Nemoj mnogo razmišljati oko preseljenja, zaslužuješ nov i svježi početak.
Žao mi je zbog svega. Ostani mi dobro,
El
_______________________________
Draga Adalind,
ponekad ne teško prenijeti osjećaje na papir i oblikovati ih u ispravne i suvisle rečenice. Kada bih mogla išta popraviti, bilo bi to apsolutno sve. Toliko je ljutnje i bijesa u meni da ne znam hoće li taj otrov ponovo nekoga zaraziti.
Svakako te molim da me obavjestiš o Nori i znam da ti je mrsko ali obećala si držati oči na Christopheru.
U slučaju bilo čega, molim te kao prijatelj, ne uskraćuj mi informacije.
Znam da dugujem objašnjenje za ovakav odlazak ali sve ću objasniti kada se vratim.
Ostaje mi dobro,
El
________________________________
Zatvaram obje koverte i lijepim na njih markice te ih ostavljam službenici da ih proslijedi dalje.
Sijedam u auto ali ona svejedno to primjećuje.
"Čemu ta zabrinutost?" Upita stavljajući sunčane naočale kako ne bi pokazala sve ono što se nalazi iza njih.
Nasmiješim joj se o opalim po papučici gasa. Kada se nađemo na autocesti, Elizabeth podiže ruke u vis dok joj kovrče viore na južini, podiže naočale na glavu i upita:
"Hoćeš li nešto vidjeti?"
"Iznenadi me", odgovorim joj.
Prošapće sasvim dovoljno da čujem svaku riječ.
"Mjeseče dragi daj mi svoj sjaj, svoje pomračenje i sjenu baci na me sad", a zatim joj se oči pretvore u dva crna baruta a oko nje obavija je maglasti crni plašt dok joj tijelo titra i staplja se unutar njega.
"Fantastično, a sada sjedaj dolje", naredim joj kako bih osigurao da ovo nitko drugi nije vidio.
"U redu. Baš znaš ubiti zabavu", odgovori a crnilo naglo nestaje kao i njezino raspoloženje koje opada. Prebacujem se u drugu traku pa pogledam u retrovizor i prošapćem samo za sebe:
"Neka nam Bog svima pomogne."
U daljini, visoko na plavome nebu otiskuje se mladi mjesec. Oštre linije bijelog sjaja i sa tamnim kolobrom oko sebe nagovješta da se lakše istakne te pokaže svoje mistične ljepote.
Stvari su uvijek vrate na svoje mjesto, no pitanje je hoće li se vratiti i ovoga puta.
________________________________
Završetak prve priče o Hladnokrvnima.
Pod a) Jeste li zadovoljni pričom?
b) Što očekujete dalje?
Priča je zamišljena da je mnogo nerazjašnjenih situacija kako bi ste za prvu ruku mogli upotrijebiti svoju maštu.
Hvala vam na čitanju, praćenju i podršci od ❤️
Drugi dio nastavka je ZAMRAČENJE.
YOU ARE READING
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasy"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
