HLADNOKRVNI #uređuje se

28. uređeno

Zastala sam na stubištu kada sam ugledala ujake kojima je smiješak odavao koliko im je drago što me vide. Priznajem kako sam prisnija sa Silasom nego Eliasom, no jednako snažno zagrlim obojicu svojih ujaka.

"Zaboga, pogledaj se, već si odrasla mlada dama", reče Elias.

"Kada ste stigli? Zašto me niste probudili?" Kažem pogledavajući u obojicu pa me nakratko savladaju emocije koje silom žele izaći iz mene.

"Polako, polako. Nismo te željeli probuditi. Sada smo tu", kaže Silas i ponovo me primakne k sebi u zagrljaj.

"Napokon", šapnem veoma tiho. "Možemo li ići?" Kažem prigušeno.

"Možeš spakirati svoje stvari."
Elias me oprezno pogleda a Silas mi je kratko i brzo namignuo. Nije mi trebalo dvaput reći, pa sam u vrlo kratkom roku bila i više nego spremna otići.

"Hej, Lizzie, sutra je veliki tulum za sve maturante..." Započne Paige.

"Razmisliti ću", odgovorim.

"Zvuči zabavno", kaže nadobudno Silas kada Elias i ja razmjenimo poglede a ja negacijski zatrese glavom.

"Ne, ne zvuči", odgovorim nervozno čekajući da zaista više krenemo. Silas me obgrli rukom dok Elias pokušava pogledom dokučiti što me muči.

"Spremna?" Podsjeti Elias.

"Svakako."

"Pa, onda krenimo", odgovori Silas i preuzima moj veliki kovčeg na kotačiće.

"Kuća, je li ista?" Upitam kada otvorim vrata automobila i odložim ruksak i torbu.

"Skoro ista s pokojom preinakom", reče Silas sa smiješkom.

Pogledam u Wandy Claire i Paige te se uljudno pozdravim sa svakom i zahvalim na svemu.

"Bilo bi dobro da dođeš, upoznati ćeš sve maturante prije školske godine..." Započne ponovo Paige.

"Razmisliti ću, obećajem. Hvala ti", šapnem joj preko ramena a onda je ispustim iz zagrljaja.
Paige se brzo došulja do vratiju automobila i glavu turne unutra kroz prozor.

"Nikad ne znaš, možda i on dođe", reče tiho upućeno samo i isključivo meni, izvadi glavu van i lupi po vratima za znak da Silas može krenuti.

Stala sam kao ukopana na trenutak. Sve je izgledalo jednako kao i pri dolasku Woodovima a opet toliko drugačije. Imala sam onaj čudan osjećaj, osjećaj koji ne spada ni u vatru ni u led. Bila sam u deliriju sve dok me Silas nije zazvao imenom. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim kako stojimo uparkirani pred kućom. Izađem iz auta van s podignutim obrvama, pozitivno očarana onime što vidim.

"Lagani remont, kažeš?"

"Samo par stvari", reče Silas sa smiješkom. Dok mi je kuća obuzela govor, oči su vrludale i prelazile s jednog kraja kuće na drugi i pokušavale upiti svaki najmanji detalj.

"Predložio bih obilazak a potom ručak, ako se slažete samnom?" Oprezno kaže Elias kojemu se vidi da je staložen s laganom distancom od svega.

"To bi bilo sjajno", pljesne Silas i povede me unutar kuće, a Eilasu daje mig kako je na njemu da se pobrine oko prtljage pošto je još uvijek uštogljen. Elias se kiselo nasmiješi i uzima svu prtljagu te je unese u kuću. Sve miriše na novo. Osjećam miris knjiga, kože, drva i borovine te blagu notu božura koja vrluda.

"Tvoja je soba na katu", reče Elias a ja na trenutak zastanem u savršenom dnevnom boravku i upijam svaki miris i detalj.

"Namještena je. Nadamo se da će ti se svidjeti", euforično će Silas pokazujući pogledom na stubište. Podignem obrve.

"Zbilja?" A zatim ubrzan korak po stubištu sve do kata. Gornji dio je jednako ugodan i prostran kao i prizemlje, široki hodnik i stubište za potkrovlje gledaju na dnu prostora.

"To bi bila moja soba", reče Silas.

"Smijem li?" Upitam pokazujući blago prema prostoru.

"Svakako."

Bilo je dovoljno napraviti dvadeset i tri koraka od stubišta do vrata koja su vodila u potkrovlje. Devet stuba a zatim veliki prostrani prostor gdje je glavni zid na zapadu bio obučen u staklo, te je gledao na zeleni komad travnjaka i guste zimzelene šume gustih stabala. U podnožju Silasove sobe nalaze se police pune knjiga, udoban naslonjač, krevet na sredini sobe visokog uzglavlja a u drugom kutu stajalo je slikarsko platno, boje, kistevi i alat. Bila je tu i fina noćna lampa te luster, radni stol i ugradbeni ormar u zidu koji je jedva primjetan.

"Uvijek si dobrodošla ovdje", odgovori Silas dok me promatra.
Iz prizemlja dopire zvuk tanjura i bešteka.

"Da požurimo, sada si ti na redu."

Dok sam se spuštala, prstima bih tu i tamo dotakla zid ili drvo kako bih se uvjerila da je sve stvarnost, a i zato što sam željela osjetiti prostor.
Progutala sam knedlu a srce mi je nabijalo u prsima dok sam stajala ispred vratiju svoje sobe.

"Moraš zažmiriti", kaže mi Silas držeći kvaku u svojim rukama.

"Zar nisam to već prerasla?"

"Nikada. I nema varanja."

"Obećajem", kažem a potom duboko udahnem i zatvorim oči.

Osjetim Silasa kako me vodi kroz prostor i postavlja me na pravo mjesto. Osjetim miris zelenja.

"Eukaliptus?" Upitam s oprezom.

"Jako dobro, što još?"

"Frezije?"

"Izvrsno, sada možeš otvoriti oči", reče Silas toplim glasom.

Polako počinjem škiljiti i lagano otvarati oči da ih priviknem na dovoljnu količinu svjetla. Blago sam razjapila usta od oduševljenja. Najprije sam uočila krevet, prekrasan visoki krevet, naslonjač, prozor, balkon, radni stol, cvijeće a onda onu pozitivnu mučninu i vrtoglavicu od sreće.

Pokušala sam se pribrati ali ubrzo mi je postalo teško. Teško zato jer se netko zbilja trudi oko mene. Teško jer napokon mogu biti ja. Teško jer sam slobodna od Joseline.

"Ostaviti ću te na koji trenutak. Pričekati ću u hodniku", započne Silas ali sam ga zaustavila snažnim zagrljajem i svoju glavu zarila na sigurna, topla prsa.