"Moraš se držati kodeksa, Elizabeth" , brundam si u bradu dok teturam prašnjavom cestom.
"Razumiješ li Elizabeth?" ponavljam sebi oponašajući glasove svojih ujaka i tete Joseline.
Utišam se na zvuk pjeva slavuja koji dolazi iz gustog raslinja. Osjetim nekog u svojoj prisutnosti pa se okrenem a u daljini vidim osvjetljenu vikendicu. Trenutno me nije briga za ništa dok mi kovrče lelujaju na šumskom povjetarcu.
U daljini vidim dvoje kako se iskradaju iz kuće i kako ulaze u sjenu dijeleći svoj minimalistički zrak. Obrišem dlanom nos koji me iritira i svrbi u nogama mi biva sve veća nestabilnost.
Zahihoćem se samoj sebi i sjednem nespretnog i šlampavog pokreta na sredinu trake što odvaja jedan dio ceste od drugoga. Ponovo protrljam nos.
"Rekla sam da ne trebam dadilju!" Pa legnem okrećući glavu tako da mi je osoba naopako.
"Zabavljaš li se?" Upita me momak iz crnog mustanga.
"O, da. Sada bi trebao ići onaj zabavni dio."
"A to je?"
"Izgledaš smješno ovako, gotovo kao da si pijan" , pa se ponovo zahihoćem dok se valjam lijevo-desno držeći se za trbuh dok mi torbica lamata uokolo.
"Nadam se da je bilo dosta a sada se diži sa ceste" , naredi mi dok hoda prema meni.
"Pšššt, pšššt! Sada moramo biti tiho kako bi čuli auto. U redu?"
"Zašto?" Upita gledajući me odozgo.
"Zato što ću sama sebi učiniti uslugu."
"A ta usluga je?"
"Uopće nisi zabavan... Bacit ću se na auto a ti odradi onaj dramski dio bu-hu sućuti i ostalog sranja koje ide u paketu."
"O, pa super si ti to osmislila" , kaže gledajući me još uvijek odozgo. "Dosta trabunjanja mlada damo, predstava je gotova! Diži se!" , naredi mi.
"Aha" , ispustim pa se zahihoćem i ponovim njegovu rečenicu tako da ga oponašam. U daljini vidim svjetla pa kažem: " Hajde, idi na svoje mjesto."
"Ne, noćas nije vrijeme za umiranje."
Farovi su mnogo bliže no što su bili prije koji tren. Okrećem se na bok i sjedam na stražnjicu. Kada pokušam ustati padam natrag i natrag na zemlju. Zabavno mi je pa se hihoćem samoj sebi.
"Najsmješnije je to što na sebi nemam potpetice" i nastavljam se hihotati a farovi su zbilja blizu a cesta je ravna. Njegov sjaj mi zamućuje sve oko mene i čujem kako vozač nepušta dlan sa automobilske trube.
Momak se nalazi ispred mene i zaklanja mi svojom pojavom farove.
"Kvariš zabavu, tvoj dio je vrhunac" , nastavljam mljeti u polupijanom tonu rukama mičući njegove noge koje čvrsto stoje kao i njegova pojava.
"Mislim da sam bio jasan" , kaže uhvati me za obje ruke i naglo uspravi dok se meni sve mučka u glavi i želucu. Farovi su ovdje truba je preglasna i u zadnjoj sekundi izmičemo u stranu, prebrzo da bih mogla sve izmjeriti pogledom. Automobil nas prođe bolesnom brzinom a zvuk trube se udaljava kao i farovi koji lagano nestaju.
Rukama se pridržavam za njegove koje stoje kao okvir. Taman kada želim nešto izustiti izbacim val bljuvotine na njegove hlače i cipele. Zinem smrdljiva i slinava dok njegov izraz govori kao da je to očekivao, a strogi mu pogled sa mene prelazi ravno naprijed u ništa.
"Primite moje isprike" , kažem kada me zapljusne novi val bljuvotine no sada sam se odgurnula i padam na koljena graciozno izbacujući svo piće što sam večeras uspijela utrpati u sebe.
Osjetim bol u koljenu koja mi tutnji u ušima. Podižem se dok mi on pomaže ustajati i kaže bez da pogleda dolje
" Tvoje koljeno. Krvariš."
"Ha?" ispustim gledajući u hlače koje zadobivaju sve veću mrlju.
"O" , izustim zatim pa počinjem teturati. Ponovo mi pruža svoju ruku i hvatam ga za biceps. Kada ga uhvatim stanem ga odmjeravati.
"Što?" Upita okrećući oči.
"Činiš mi se poznatim. Jesmo li se nekad prije sreli?"
"Koliko si popila?
"Samo malo."
Lice mu je ljuto i iziritirano. Približavam se i ponovim svoj položaj od maloprije.
"Što sada izvodiš?" Ponovo zakoluta očima.
"Samo provjeravam nešto."
Stanem mirisati zrak a onda i njega.
"Pijana si."
"Nisam. Sve dok mi njuh radi", kažem a onda se lagano odmaknem.
"Čudno."
"Što točno?" Upita me, ispravlja i oslanja o sebe.
"Tvoj miris. I je i nije."
"Sada si sve rekla."
"Jesi li bio u kući Waltersovih? Recimo, nedavno?"
"Otkuda znaš za Waltersove i njihovu staru kuću?"
"Nisam rekla staru."
"Odgovori mi", zapovjednim tonom naredi i pritisne me k sebi upućujući mi prijeteći pogled.
"Pitala sam prva." Pa se stanemo dugo gledati u tišini usred ničega.
"Pozivam se na kodeks", kažem a kada ugledam njegov izraz prasnem u smijeh.
ESTÁS LEYENDO
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasía"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
