HLADNOKRVNI #uređuje se

40. •uređeno

  Ostatak dana je prolazio dobro.
Adalind je stalno imala nešto za nadodati dok su T.J. i svjetlokosa bili na laganoj distanci.
Nathaniel je uglavnom ljubomorno gunđao i moram  priznati da mi je to godilo.
Sviđao mi se taj osjećaj.

Kada se zvono oglasilo za završetak nastavnog dana, hodnikom je krenulo na desetke učenika. Pogledom tražim automobil na parkiralištu a raspoloženje mi naglo splasne. U zraku je ostao samo Adalindin smijeh.

"Sranje", promrmljam a ona se koncentrira i drži korak samnom. Potom naglo stanem stanem u mjestu.

"Nemoj zamnom, vidimo se, sutra, zbilja mi je bilo drago."

"Hej, stani! Što se događa?!" Adalind dovikne kada je ošinem pogledom a ona se lecne u mjestu.

"Prvi dan i već se usereš kao kukavica", Joseline će posprdno.

"Rekla sam ti već milijun puta da je jače od mene", kažem kada se približim sasvim blizu nje a ona me naglo i snažno ugrabi za vilicu.

"Ako će itko posumnjati imalo na..." Započne Joseline.

"Neće, ali..."

"Nema ali." Stidne me sada jače. Osjetim bol u vilici koja mi natjera laganu vlažnost na oči.

Zahvalna sam na tome što se parkiralište podosta brzo rasčistilo ali Joseline je već privukla pažnju.

"Vi tamo, gledajte svoja posla", dovikne im Jo kada me odgurjuje i ispušta vilicu iz stiska.

Tokom vožnje šutimo a vilica mi pulsira pa se toplo nadam da nije i da neće koža na njoj promijeniti boju. Što se više približavamo kući mojih ujaka toliko bijes u meni raste. Oči su mu polako staklaste ali oprezne. Izlazim iz automobila, zatvaram vrata i čekam Joseline, čekam da jedna od nas eksplodira.

Ugledam crni mustang i požurim u kuću. Silas mi otvori vrata, ugledam Eliasa a potom Nathaniela.

"Što je ovo?" Silas mi lagano primi lice i pregleda svaki njegov milimetar.

"Nije joj ništa! Ne pretjeruj!"Dovikne Jo i zatvori vrata za sobom.
Elias stisne čeljust a Jo se uozbilji kada ugleda Nathaniela u kutu prostorije.

"Jesi li..." Započne Jo i krene prema meni a Silas joj preprijeći put u jednoj nanosekundi. Lagano se lecnem i naglo uvučen zrak u pluća.

"Mani se tuđeg posla", upozori ga Jo.

"Nisam , ali bih možda trebala. Što kažeš Jo, ti i ja", odgovorim i zakoračim prema njoj sada bez trunke straha.

"Nisam mogla ništa bolje niti očekivati od tebe, mala. Nikada nisi ni bila moje krvi."

Probode me u prsima ali se prilagođavam neprijatelju. Oduvijek sam znala da Joseline krije mnoge stvari. Često se iskradala i imala kojekakvih mutnih poslova ali i mnogo puta pronalazila sam stvari u razdoblju kada bi Joseline izbivala iz grada koje tada nisu imale baš mnogo smisla, ali s vremenom lagano su se spajale poput komadića slagalice.

"Joseline!" Prodorno će Elias.

"Nikada se nisam tako niti osjećala!" odgovorim suviše grleno.

"Ti razmaženo derište!" Ispljune Jo preko Silasa kao neku psovku.

"Nathaniel, odvedi Elizabeth u sobu", Silas će.

"Ne. Ne želim. Želim ovo dovesti do kraja." Odgovorim dok mi srce i puls abnormalno nabijaju.
Jo me podmuklo i zgađeno gleda.

"Govori!" Zaurlam zapovjedno.

"Hah!  Ista si kao tvoj otac koji je za tvoju informaciju živ. Da, živ  je ali je bio nesposoban odgajati te kada ti se majka razboljela i umrla od raka. Žalila sam te pa sam prihvatila ponudu. Vrlo dobru ponudu. Tvoji roditelji nisu mi ništa u srodstvu sami stari znanci. Spasila sam te od glupih državnih procesa i..."

"Sada je dosta!" Zaurla Elias tako da sam se jedva uspjela pomaknuti u mjestu. Joseline se nije niti trznula ali je na čas zaklopila oči. Strah. Joseline nikada nije imala straha. Sve do sada.
Osjetim snažan udarac u utrobi. Dubok i bolan. Pustim bol da je osjetim, negdje u sebi. Glasno, a možda ipak i glasnije od toga.

"Zato si bila tako hladna i hrabra. Jesi li se ikada pitala kako sam se osjećala? Čemu one tolike vježbe? Zatvaranje u sanduk koje je trajalo gotovo dok ne bih ostala bez kisika?" Ispljunem ne shvaćajući da me grlo prodorno boli i reže dok mi teške i debele suze kaplju sa čeljusti.

"Joseline što si učinila pobogu!" Zgroženo će Silas dok Nathaniel nema hrabrosti gledati u moje postojanje. Silasova prsa zaklanjaju mi pogled na Joseline koja je toliko hladna.

"Ti si hladna, gotovo neljudska. Hladnija od Hladnokrvih", izgovorim promuklo gotovo se daveći u svojoj slini.

Gotovo su svi stali disati, kao da sam zaledila trenutak. Teška poput željeza uspijevam se probiti i zakoračiti na stubište gotovo se spotičući o samu sebe, o svoj jad i bol sve dok me Silasove ruke ne obuhvate i toliko brzo, u samo jednom trenutku posjeda me na krevet. Osjetim bol koja mi šamara prsa i utrobu. Bila sam glasna. Čak i glasnija od toga. Vrisak je parao zrak.

  Iz tamnih oblaka stropoštao se teški pljusak što čini najfiniju melodiju za moje uši. Omamljena i izmorena s posljednjim atomom snage povlačim prekrivač.
Teški, otrnuti i crveni kapci uagasili su dan.
Usnem u san bez snova ovijenog u plašt mekog, baršunastog crnila.