Sljedećih sedam dana bila sam glavom u knjigama.
Dužna sam ispitivati rok lektire, sastavak i ispit iz književnosti te provjeru znanja iz matematike. Tu je i pregledni tjedni ispit iz povijesti koji me čeka na kraju tjedna, a profesor Skretcher ne radi iznimke za nikoga, doduše, izgleda kao da voli uživati u tuđim patnjama.
Nathaniela viđam svakodnevno, no Christophera samo na satu biologije i tjelesne kulture.
Ono što me pomalo smetalo je njegovo ponašanje, vrlo opušteno i ležerno. Često si ponavljam u glavi kako se moram umiriti i držati svoje misli i otkucaje srca pod kontrolom.
"Mjesečno gradivo biologije sažeto je u velikoj cjelini pod nazivom genetika", govorila je jedna djevojka kojoj očito nisam najbolje sjela.
"Nadam se da ćeš nas moći pratiti nova, bez da moramo ponavljati prošli tjedan."
"Dati ću sve od sebe. Hvala ti na brizi", odgovorim joj smireno ali u sebi zaželim da samo odjebe. Nathaniel se fino zabavlja prisluškujući moje misli pa i njega zamolim da pronađe izlaz.
Izraz mu se smrkne a držanje ispravi u stolcu.
Profesor Skretcher drži me na oku i daje veoma čudne signale od kojih se ponekad naježim i kočim. Čudan nemir biva u meni ukoliko zadržim pogled na njemu. Njegove zeleno vodenaste oči kao da gledaju u vašu dušu, duboko i prokleto.
Moj limeni ormarić nalazio se uz sami ured gospođe Brook, veoma blizu Christopherovog.
"Zdravo", kaže mi njegov glas sa desnog boka. Kada zatvorim ormarić pojavi se cijela njegova figura.
"Zdravo", odgovorim.
"Kako se osjećaš?"
"Hmm, rekla bih, pomalo svakako."
"Snalaziš li se?"
"Da, za sada."
"Kako ti se sviđa Westcrove?"
" Svima mi se. Nisam previše zalazila u njegovu unutrašnjost osim obale, ali Harton Hill izgleda veoma miran", kažem a na njegovu se licu izvije zadovoljan i šarmantan osmijeh.
"Možeš nas posjetiti kada god zaželiš."
"Hvala na pozivu", kažem pa se nasmiješim i mahnem Adalind koja stoji na dnu hodnika.
"Planovi za vikend?" Upita znatiželjno Christopher.
"Moram učiti ali moram izaći i iz sobe, tako su naredile više vlasti", kažem šaljivo.
"Siguran sam da misle najbolje."
"Svakako."
"Zdravo", kaže Paige proguravši se u prostor između nas.
"Posuditi ću Liz na koji trenutak", reče i lagano me povuče za podlakticu.
"Slijedi me", naredi mi. "Oh, ne moraš ali biti ćeš zainteresirana, radi se o profesoru Skretcheru."
Ima pravo, zanima me pa je odlučim slijediti sve do ženskog toaleta. Zatvori vrata i podiže nekoliko slavina. Šum vode zatutnji prostorom.
"Za svaki slučaj. Znaš, imaju jako istančan sluh..."
"Ahm", odgovorim kratko i podignem obrve.
"Pa, svakako smo prirodni neprijatelji ali tko kaže da ne možemo surađivati?"
"Što želiš,Paige?"
"Apsolutno smo sigurni kako profesor Adam Skretcher ovdje radi viših sila. Sudeći po tome da znaš za nas i da se družiš sa Grimmom ima li nekih priča o Lilith i Malju za vještice? "
"Lilith? Kao demon?"
"Očito ne...nosiš svoju ogrlicu?"
"Da nosim", a potom je pokažem na svjetlo dana i potom spremim u unutrašnjost majice.
"Ukoliko nešto saznaš, biti ću u blizini."
"Jako si samopouzdana."
"Jesam, vještica sam."
Zakolutam očima a ona popravi ruž na usnama, a potom zatvori slavine pomoću mahanjem ruke, izađe i na kratko se susretne sa Adalind.
Gledam na kratko u zatvorene slavine a potom izađem iz toaleta.
"Dobro sam", odgovorim Adalind koja me sumnjivo promatra.
"Što ona hoće?"
"Reći ću ti. Ali ne ovdje."
"Pratim te ", kaže Adalind dok hodamo hodnikom koji se lagano prazni.
Braća Walters čekaju na stubištu ispred škole.
"Djevojke, može koji časak", dovikne nam profesor Skretcher.
Adalind i ja izmjenimo poglede a potom potvrdno klimnemo glavama.
Ulazimo u prvu slobodnu učionicu a profesor Skretcher zatvara vrata za nama.
"Drage djevojke, svake godine se održava..."započne kada ga Adalind prekine.
"Mora da se šalite?"
Skretcher je ljuto pogleda pa nastavi. "...grupna radionica subotom u svezi gradiva "mitologije" . Gospođica Troy bila je aktivna svih narednih godina , stoga se nadam da će te biti sa nama i ove zadnje. Volio bih da nam se i Vi, gospođice Morgan pridružite , ako je to ikako moguće."
"Svakako ću razmisliti, gospodine Skretcher", kažem ozbiljno.
"Da li je to sve?" Upita grubo Adalind.
"To je sve, za sada. Ugodan vikend", odgovori profesor kada mu zaželim isto a potom me Adalind požuruje sve do vanjskog stubišta škole.
Nathaniela više nije bilo, parkiralište je gotovo prazno, ali uočimo Christophera koji nas opušteno čeka pokraj svog automobila.
YOU ARE READING
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasy"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
