HLADNOKRVNI #uređuje se

70. ANAFAZA

Četiri tjedna ranije

Sat na noćnom ormariću pokazuje 11:23 a vani je crno kao u rogu.
Prebacujem se sa jednog boka na drugi i ne mogu zaspati dok mi Allegrino ime tutnji poput sirene u glavi.
Otkrivam se i oblačim čarape sa zaštitom protiv klizanja a zatim navučem pleteni, debeli ogrtač. Kada otvorim vrata sobe, tišina pritišće svaki kut kuće. Iz Silasove sobe dopire svjetlo. Uzimam dnevnike, omatam ih unutar ogrtača i krenem prema Silasovoj sobi.

Kada zakorači na stubište u trenu se stvori iznad mene dok mu ja odozdo pokazujem prislonjeni kažiprst uz usta.

"Phasmatos en lethorium es", a zatim se nevidljivi plašt žučkaste svjetlosti navija nad nama i zaštićuje cijelu prostoriju.

"Mislim da znam zašto si ovdje", kaže Silas vadeči kutiju sa fotografijama.

"Odlično", kažem kada se stanem kretati stubištem do potkrovlja.

"Želiš znati nešto više o Allegri Walters."

"Tako je."

"Onda bi trebali početi", kaže Silas stavivši na drveni stol mnogo sadržaja koji je povezuju.

"Ono što prvo moraš znati je, ako se išta dogodi otiđi u New Orleans i potraži Allegru Walters, predstavi se i pokaži joj ogrlicu. To bi trebala biti tvoja propusnica za sigurnu zonu. Jesam li bio jasan?"

"Da ujače Silas",kažem lagano klimajući glavom.

"Uvijek budi na oprezu, ne ostavljaj stvari i predmete i iza sebe uvijek počisti. Ne ostavljaj ni vlas svoje kose. Ukoliko ne pronađeš Allegru, u bilo kojem lokalu upitaj za Zelenu damu", Silas govori dok vadi nekoliko karata od kojih je jedna za autocestu.
"Nikome ne govori gdje odlaziš a za svoju sigurnost ostavljaj pametne tragove kako bi smo te mogli pronaći na vrijeme."

"U redu. Imam ih nekoliko na umu", kažem uzimajući karte kada mi Silas pruža visak s moneralnim kamenom.

"Za svaki slučaj, ukoliko ti ogrlica bude nedostupna , da tvoj stari ujak ima spokojan um", a zatim mi uzima dlan u svoj te drugom rukom spušta hladan visak na moju kožu.

"Znači, odlazim sama", kažem upitno izvijajući obrve.

"Ne baš. Trebaš partnera, ali najbolji nisu uvijek pametna opcija."

"Je li ti to sugeriraš da odem sa Nathanielom Waltersom?!" Podižem se sa drvenog stolca pomalo ljuta ali onda počinjem shvaćati zašto.

"Žao mi je Elizabeth, ali to je tvoja najbolja opcija. Ostalo prepusti Nathanielu. I nikad ne vjeruj nikomu, osim sebi. Tvoj um je snažniji nego što misliš. Iskoristi to."
"Imaš tri knjige, fali ti četvrta, to je sve što znam. Kada pronađeš četvrtu, uništi ih ili će portal ostati otvoren."

"Kakav portal?" Upitam uzimajući karte i razne mape u malene kožne korice torbe.

"Ako se portal otvori, vječno ćemo hodati u tami i jesti samo pepeo. Biti ćemo onakvi kakvi smo bili na smrti, nikad umrijeti, zauvijek živjeti, a sve što dotaknemo pretvoriti će se u ništa, sve do sudnjega dana", izrecitira Silas ove riječi dok mi se ježi koža i zamišljeno gleda u jednu od svojih slika a ja mu kažem: " Ova mi se sviđa, drugačija je od ostalih."

Noć vještica

Osjetim vibraciju mobilnog uređaja u svom kostimu, vadim ga i ugledam Joselineinu fotografiju na zaslonu. Istrčim iz dvorane i zadihano se javljam:
"Hej,Jo?!"

"Lizz, slušaj me pozorno, nemam mnogo vremena", kaže Jo uspuhano.

"Kako to misliš? Jo, gdje si? Da li ti to trčiš?" Upitam pomalo uplašeno.

"Lizz, slušaj me pozorno, otiđi u gradsko spremište, pokaži ogrlicu i potraži spremnik 173. Povedi Adalind, znat će što treba učiniti. Budi oprezna Lizz, volim te."

"Jo! Jo, čekaj!", Vikne u slušalicu kojoj je linija već prekinuta.

Nekoliko trenutaka kasnije

U obraz mi zapuhuje hladan vjetar što mi tjera suze na oči. Ruke su mi zapetljane oko Adalindinog struka dok njezin motor ulazi u lagane zavoje. Vozimo prema Harton Hillu, obližnjem mjestu. Adalind djeluje i ljuti i zabrinuto dok pokriva svoj dvokotač u garažu.

"Jesi li sigurna da baš ovdje trebam biti?" Upitam zbunjeno hodajući za njom kada me propusti u kuću.

"Sjedni ovdje", kaže mi Adalind dok me njezina baka promatra iz kuhinje a ja joj ljubazno mašem.

"Što radi luda cura u našoj kući"upita Cellest Adalind.

"Bako, nije luda. Treba našu pomoć."

"Izgleda mi poznato", kaže Cellest naginjući se a ja dovikuje "zdravo!"

"Je li to...pobogu, što ona radi u našoj kući, Adalind?"

"Bila si u pravu, dolazi doba crnih sjenki", odgovori Adalind kad pristavio grijati vodu na štednjak i priprema čaj kojeg sipa u manji mužar i kaže: "sjeckaj", a Cellest klimne potvrdno glavom.

"Zna da se nešto događa ali ne može se sjetiti, uostalom njezini ujaci su sigurni da je hibridna zelena vještica", kaže Adalind kada uzima mužar iz Cellestinih ruku i sipa u drvenu, bambusovu šalicu. Cellest odlazi do Elizabeth i sjedne pokraj nje.

"Zdravo",kažem uljudno kada me žena primi za dlan. Cellest se počinje koncentrirati isto kao i ja pa kaže: " Dragi Bože"

"I vi to možete osjetiti?"

"Draga moja,ja sam grimm ,mogu osjetiti i vidjeti apsolutno sve." Adalind stiže u dnevni boravak koji izgleda jako staro, ali ugodni i toplo.
Pruža mi drvenu šalicu i kaže:
"Popij, ali boljeti će."

"Što je to?" Upitam kada pažljivo šalicu primim u svoje ruke i osjetim smrad. " Želiš da ovo popijem? Smrdi ko vrag", kažem nabreškanog nosa.

"El, pomoći će ti da se sjetiš, ali boljeti će kao pakao."

Prinosim šalicu bliže nosu radeći grimase od prokletog smrada a onda naginjem toplu tekućinu i puštam da mi prođe tijelom.

Počinje mi se vrtjeti a osjećam i glavobolju. Uskoro me glava peče i naginjem se prema koljenima što me zanese i padam na stari, perzijski tepih koji smrdi po vlazi i drvu. Previjam se dok Cellest odguruje sve što se nalazi u blizini.
Tijelo mi gori i peče poput ognja kao da će sve u meni eksplodirati istoga trena. Kratki bljeskovi, znakovi runa, broj 173, slika gradskog spremišta i tako sve u nazad.

Adalind sipa nekakav sivi prah oko mene dok se previjam od bola.
Netko ulazi, začujem kućna vrata i muški glas. Iako se koncentriram mogu razaznati da je to Matt. Matt se baca na koljena i nešto mi govori ali ga ne čujem.

"Ne mogu te čuti Matt,ovdje je preglasnom!" derem se i pokazujem na svoju glavu dok se valjam u grčevima. Putujem i putujem kroz vrijeme i dah mi zastaje kada dođem do one večeri kada me Claire začuđeno gledala odlučivši se prošetati po laganoj rosi. A zatim vidim njega, Cedrica kako stoji na suprotnoj strani ceste a onda tik ispred mene. Vrištim dok mi se žile na vratu propinju i žele vam, van iz ovog pakla.

Vidi propuštene sitne detalje u knjižnici unutar arhiva i dalje ne prestaje, samo vrti dalje.

"Neka prestane! Adalind učini da prestane!" Vičem iz sve snage dok ona stišće vilicu, a zatim ustaje i odlazi van.

"Što treba učiniti?" Upita Matt Cellest.

"Moramo pričekati da prestane i da dođe k sebi. To je sve."

Mislila sam da nikada neće prestati, ta bol koja se proteže cijelim tijelom i nikada ne jenjava a svaki novi val očaja je prodorniji.

Osjećam da će mi duša prsnuti u milijun malenih stakalca koje nikada više neću moći ponovo sastaviti, a onda naglo prestane i postane podmukli tajac.

___________
Poglavlje se nadovezuje sa 69.tim biti će mnogo ovakvih isprekidanih poglavlja koja se miješaju sa prijašnjim radnjama.

Nadam se da će vam se svidjeti. Hvala vam!
__________