Hrana mi godi, no osjećam kako me lagano alkohol uljuljkuje. Znam da me Nathaniel prati kutem oka. Već neko vrijeme nelagodu mi stvara nečiji pogled na leđima. Okrenem se u nekoliko navrata, onako usputno, kao da nešto provjeravam.
"Što je?" Upita Nathaniel i lagano se okrene torzom prema šumi.
"Učinilo mi se ... ništa", odgovorim mamurnim glasom.
"Pripita si", zaključi Nathaniel.
"Tuži me", dodam sarkastično.
"Hh ne osuđujem" , kaže braneći se podižući dlanove u zrak a potom se okrene prema šumi pa ja ponovim isto za njim.
"Kao što rekoh..." Kažem pomalo zamišljeno gledajući u mrak iza sebe.
"Zamisli da iskoči ili projuri ogroman medvjed."
"Medvjedi ne jure" , reče Nathaniel a ja ga smrknuto pogledam.
"Oprosti", odgovori iz kiseli smiješak.
"Sok? Voda? Moram protegnuti noge", kažem ali Nathaniel brzo ustaje i pridržava mi lagano dlanom leđa.
"Možda bi bilo bolje da ja odem", zaključno kaže promatrajući moj izraz lica.
"Samo sjedni, pričekaj i budi tiho", kažem zapovjednim tonom. Mogla bih se kladiti da je Nathaniel ostao stajati tako još koji trenutak.
Lagana nizbrdica ubrza mi tempo hoda. Spuštam se ravno u gužvu u malenu grupu ljudi ispred sebe te lagano zateturam u nečija leđa, brzo se ispričavam i nastavljam smirujućim hodom sve do otvorenog bara.
"Zdravo nova, s čime te sada mogu poslužiti?" Upita me znojni tenk top.
"Aha, dvije sode i jednu epruvetu."
"Hmmm, soda...ostala je Cola, Pepsi i Gingerella", kaže češkajući se iza uha što me zbilja nervira.
"Dvije Cole u limenci, molim i epruvetu", ponovim lagano prstima lupkajući po čelu dok čekam.
Osjetim pulsiranje u sljepoočnicama dok glazba nabija iz svih kuteva. Ugrabim epruvetu koja me najviše privukla bojom i ispijam je na eks.
"To se zove varanje", začujem glas iza sebe.
"Ne volim pravila", kažem uzimajući dvije savršeno rashlađene limenke Cole, pa jednu gurnem prema Nathanielu.
"Vidim iz priloženog", nadoda prihvaćajući Colu pa me stane promatrati.
"Povlačim se gore! Previše je bučno!" Kažem kada se glazba pojača za još nekoliko decibela a svi euforično stanu vriskati.
"Pratim te, odmah sam iza tebe", reče Nathaniel pokazujući da krenem prva.
Dok hodam osjetim da mi Nathaniel daje prostora i ponovo osjetim sa bočne strane onaj pogled, kao da me netko potajno čuva.
Dok se probijam iz gungule i dotaknem pokoju ruku, alkohol me pomalo zanosi u stranu. Osjetim kako me Nathaniel pridržava a potom se uspravim i nastavljam hodati.
Svako toliko stanem pa ispijem gutljaj Cole iz limenke, bacam se na klupu, teško uzdahnem te lagano grleno progunđam.
Odložim praznu limenku između slobodnog prostora što nas je djelio. Prislonim pomalo pospanu glavu na podlaktice.
"Jesi li dobro?" Upita me zabrinuto Nathaniel.
"Ne. Želim doma. Ionako nisam željela doći." Odgovorim pospano i mamurno.
"U redu, daj mi koju sekundu", kaže Nathaniel. U trenutku kada sam ga željela pogledati i nešto reći, njega više nije bilo. Dok okrećem glavu ugledam malenu grupu ljudi. Mahnem dok glavu pridržavam drugom rukom. Jedino što je bilo upečatljivo na osobi koja se lagano prebacivala s noge na nogu bile su crvene starke i vrlo dobra pozadi.
"U redu. Ustaj", naredi mi Nathanielov glas.
" To se zove ekstremna brzina", kažem teško ustajući sa klupe. Uspijevam primjetiti kako Nathaniel gleda u smjeru malene skupine ljudi kojoj sam maločas mahnula. Okrenem se nespretno i zamalo uganem nogu, pa se pridržim za Nathanielovu, čvrstu, mišićavu ruku. Stanem se cerekati. Nathaniel me spretno podigne u naručje a moja se torbica stane klatiti. Drži me kao da nemam težinu.
"Je li ti zlo?" Upita me Nathaniel dok hoda prečacem kroz šumu.
"Ne. Samo sam umorna", odgovorim kada mi se teška glava strovali na njegovo lijevo rame. Osjetim kako me drmusanje uspavljuje poput uspavanke pa na trenutak zatvorim oči. Mislim da sam nešto promrmljala ali prebrzo se prepuštam plaštu crnila te utonem u san.
Osjetim kako se svilenkaste niti trave isprepliću oko mojih golih stopala.
U daljini začujem prigušeni smijeh koji je bio najsličniji visokom, vrckavom sopranu.
Slika oko mene se okreće. Sve brže i brže. Lica postaju mutna. Suze mi naviru na očima se tiho spuštaju niz moje obraze. Silueta je još nejasna ali u kratkom bljesku sunčeve svjetlosti postaje blago bistrija. Vrana se spušta na rame siluete, okreće se a njegovo lice je sada sasvim izoštreno.
Budim se naglo iz sna a potom prošapćem nekoliko puta njegovo ime. Nathaniel...Nathaniel...Nathaniel
YOU ARE READING
HLADNOKRVNI #uređuje se
Fantasy"Kada kročiš ovom zemljom, ti i tvoja djeca će te se držati Tame, pit će te samo krv, jesti samo pepeo, bit će te onakvi, kakvi ste bili pri smrti, Nikad umrijeti, zauvijek živjeti. Zauvijek hodati samo Tamom i sve što dotaknete, pretvorit će se u...
