54. •uređeno

587 40 2
                                    

Uzela sam nekoliko sati da se dovedem u red. Ujak Elias još uvijek izbjegava zajedničke objede ta stolom. Bila sam toliko gladna da sam neumorno grabila još i još, a Silas se zadovoljno smiješkao.
Silas je odličan kuhar no Elias više voli eksperimentirati sa hranom i začinima.

"Imaš li mnogo zadaće?" Upita me dok troam losos i pečeni krumpir u usta.

"Osrednje, ali imam podosta za učiti."

"Snalaziš li se?"

"Naravno", kažem punih ustiju. "Dok ne moram biti u velikoj grupi ljudi, velikim zabavama, buci i tomu slično, onda da."
Prožvačem zalogaj, od pijem gutljaj gustog soka a onda priupitam.

"Poznaješ li kojim slučajem profesora Skretchera? Drži knjižaru i papirnicu u gradu."

"Iz poznanstva samo", kaže Silas ozbiljni i oprezno, pomalo smrknuta pogleda.

"Ima li kakvih problema u školi?"

"Ne", odgovorim mirno.

"Sigurno?"

"Apsolutno."

"Reći ćeš mi ako bude kakvih nevolja?" Pa me upitno pogleda.

"Naravno", slažem a znam da i on to zna dok mi osluškuje bilo.

Predvečer provodim pišući zadaću i pripremajući najbitnije natuknice za lektiru. Moglo bi se reći da sam pomalo staromodna. Izbjegavam pisanje u Wordu te se služim kemijskom i papirom ili debelim notesom.
Osjećao se pad temperature pa sam sjela na pletenu fotelju što stoji u kutu balkona moje sobe.
Uspijevam se umiriti nakon svega nekoliko minuta.
Koliko god mi se koža ježila od ugode nisam stiskala ruke o tijelo.
Nešto kasnije začula sam lagano kucanje.

"Uđi!" Doviknem s balkona.

Elias se elegantno došeće do mene i zagleda se u sunce na izmaku.
"Razočarana si?" Upita Elias iako je više zvučalo kao zaključak.

"Oko čega? Zato što je svijet ipak nešto drugačiji od same činjenice?"

"Nešto drugačiji..."

"Ja sam u redu sa time. I ne možeš me natjerati da te mrzim. Uostalom, što je to s tobom i mržnjom?" Kažem gledajući na Harton Hill.

"Duga priča, ali ako imaš ikakva pitanja znaš da ćeš dobiti odgovor na njih, to je ionako najmanje što mogu učiniti."

"Mmm" ispustim potvrdno.

"Trebaš li nešto? Moram nešto obaviti u gradu."

"Možeš li me prebaciti do knjižnice?"

"Naravno."

"Odlično. Spremna sam za petnaest", kažem a Elias se blago osmjehne.

"Što?"

"Što je to s tobom i petnaest minuta?"

"Ne znam. Kao neko zlatno pravilo", kažem dok se presvlačim.
Uzdihano se podižem, uzimam maslinastu jaknu i torbicu te ih odložim na krevet.
Uzimam notes i pernicu pa ih uguram u unutrašnjost osrednje veličine torbe. Uzimam par sitnih naušnica i kopča za kosu te odlazim u kupaonicu vrlo brzim hodom.

"Mora da se stvarno radi o zlatnom pravilu" prokomentira Elias dok se žurno pripremam za odlazak.

"Rekla sam ti", kažem dok uzimam stvari i napravim gestu da možemo krenuti.

U Eliasovu autu svira pop glazba. Sjedimo u ugodnoj tišini sljedećih sedam minuta a potom me Elias upita. "Kako se vraćaš doma?"

"Hmm, ne znam. Ali Silas je slobodan."

"Ako trebaš prijevoz u slučaju da ostaneš duže, nazovi me."

"Hoću. Hvala", a potom izađem iz automobila, zalupim vratima i kratko mahnem. Eliasovu automobil još se neko vrijeme vidi u daljini a potom skreće i nestaje sa vidika. Imala sam točno dva sata do zatvaranja knjižnice i toplo se nadam da ću uspjeti pronaći barem nešto.
Ušavši u knjižnicu kratko i tiho pozdravim a potom zateknem Matta kako slaže knjige na policu.
Kada mu se dovoljno približim izjavim. " Vidim li ja to knjiškog moljca?"

"Liz", kaže Matt pa me kratko zagrli.
"Kako ti mogu pomoći?"

"Biti ću vrlo kratka i izravna."

"Opasno, ali sviđa mi se", kaže stavljajući knjigu na policu a potom se zainteresirano nasloni na kolica.

"Trebaš nešto o Lilith i Malj za vještice", kažem ispod glasa. 
Mattove su se zjenice proširile a oči skupile.

"Dakle, znaš..."

"Tko ti je izvor?"

"Ne mogu otkriti."

"Cccc", ispustim razočarano.

"Imam nešto iz posebnog sektora. Ali, za to ćeš morati u ured pod lampu."

"Toliko staro?"

"Tako nekako, dođi, slijedi me." A potom krenem za njim.

"Kako to da si baš ovdje?"

"Ah, da, mama mi radi ovdje, ali je u suprotnoj smjeni. Ukoliko me nećeš pronaći, potraži Jackie, ona je glavna."

"Pa hvala ti što želiš podijeliti svoju mamu samnom."

"Nema frke, uđi", kaže Matt pa zakoračim u prostor s vrlo prigušenim svjetlom.
Matt upali posebnu svjetiljku na radnom stolu te mi pokaže na slobodni stolac.
"Raskomoti se, za tren sam ovdje", kaže pa nestane među tamne police i staklene vitrine.

Izvadila sam notes i pernicu kada je Matt doviknuo "možeš slikati ali bez bljeskalice", a potom se pojavi sa tri vrlo debele, stare i teške knjige.

HLADNOKRVNI #uređuje seDonde viven las historias. Descúbrelo ahora