Quile pleme zapravo potječe od vukova..u davno vrjeme postojalo je samo nekoliko odabranih da se jednog dana preobraze u prave vukove tj.vukodlake,a to se događalo kada područje na kojem pleme živi i koristi postane nesigurno tj. kad se po njihovom području poćinju motati razne osobe ili obrisi..kod svakoga je preobrazba bila drugačija,neki su se preobrazili prije ,a neki poslije ovisi kada je njihovo vrjeme došlo,najčešće su se preobrazivali oni sa tamnijom kosom i očima,vukova je bilo svakakvih,od svjetlosivih do crnih ko nebo sta je navečer,legenda kaže da su postojala dva vuka koja su bila bijela,potpuno bijela,a takvi vukovi su bili jako posebni i potrebni svakom čoporu,postojala je velika bijela vučica,vladarica svih čopora i snježni vuk,njih dvoje se zaljubilo i nakon velike hladne zime koja ih je razdvojila,snježni vuk je našao svoju bijelu vućicu ali promjenjenu iako ga je dalje voljela nije bila ista,te zime ju je pogodila jedna bijela strijela koja joj je promjenila zivot dajući joj moći koje nitko nije mogao zamisliti,također su joj se oći promjenile iz svjetlosmeđih u kristalno plave i kad god bi ju netko pogledao u oći,osječao bi groznu bol u tjelu koja kao da ga je razarala,snježni vuk se uspio oduprjeti njenoj čaroliji,ali od tad su nestali oba dvoje ,nitko ih nije vidio,nitko ih nije čuo..
Nakon dugog vremena pojavio se jedan dečko i jedna cura koji su ih nosili u duši čekajući na svoju preobrazbu,iako su znali da su drugačiji,sjajno su se uklopili u novi čopor koji je postao njihov dom..sa vremenom su se preobrazili..opet su velika bijela vučica i snježni vuk zaživjeli,po izgledu su izgledali indentično njima,osim što su oboje imali moći iako su bili manji od ostalih vukova...
Zatvorila sam knjigu koju sam dobila od djeda,sišla sa kreveta i pospremila ju na policu gdje sam imala posebno mjesto za nju,na žalost djeda mi več dugo nema,ovo je zadnje što mi je dao i uz to mi je rekao -Doći će i tvoje vrjeme..- tada nisam shvačala šta misli,a ni danas još nisam odgonetnula njegove riječi,ali sam voljela čitat legende i priče o vukovima,oni su bili tako fascinantni i savršeni..
Da vam se predstavim ime mi je Leah i živim u najdosadnijem mjestu na svjetu..nikad se ništa ovdje nije događalo,živim u kući do šume pa ponekad na puni mjesec otvorim prozor i čekam zavijanje..pitate se ne bojim li se zivjeti ovako blizu vukova? Ne ,nikako,ali nažalost niti jednog nisam srela u svojih 16 godina..toliko vec živim tu,ali samo sa tatom,mama je otišla u veliki grad i tamo našla ljubavnika kada sam imala 5 godina,djed je prije znao doći tu kod nas,ali on skoro pa nikad nije bio u kući samo izvani ,došao je prespavati samo u kuću i zatim bi drugo jutro već nestao,tata je rekao da je malo lud,ali se meni sviđao takav,imam par prijatelja tako da mi nije dosadno,am sad se moram spustiti na ručak ,miriši do ovdje..
Spustila sam se u kuhinju i vidjela tatu kako slaže tanjure na stol,sjela sam za stol i čekala hranu,većinu vremena sam bila gladna..mogla sam stalno jesti,ali nikad se nebi debljala..tata je donio gulaš za stol i krenuli smo jest -Tata kad ćeš opet u šumu?- upitala sam ga radoznalo,nasmijao se -Sutra ,idem nam uloviti nešto za jelo-odgovorio je i nastavio jesti,klimnula sam glavom potvrdno da zna da sam ga razumjela,kad smo završili sa jelom,uzela sam tanjure i pospremila sve,otrčala sam u svoju sobu,obukla jaknu i cipele,vani je vec počelo zahladnjivat,bližio se jedanaesti mjesec.
Izašla sam van iz sobe i otišla van iz kuće, tata je znao da u ovo vrijeme idem kod Mie i Luke,oni su mi bili najbolji frendovi,uvjek smo izvodili gluposti zajedno.
Čim sam došla izgrlili smo se ko da se nismo vidjeli godinama,a ne od jučer,nasmijala sam se -Društvo sutra je puni mjesec ,nadam se da će se ćuti kakvo zavijanje- nasmijala sam se,dok me Mia mrko gledala -Ježim se na tu pomisao..ne volim kad zavijaju,strah me uhvati- govorila je dok se Luka držao za trbuh i smijao,sutra mi je bio rođendan i to me posebno veselilo,što znaći bit ću jednu godinu starija i nadam se pametnija,dok je Luka umirao od smjeha,vidjela sam da nas nekakve svjetleće oći gledaju iz šume,samo sam ih trknula laktom i oboje su pogledali prema šumi,Mia je pobjegla u kuću,a Luka i ja smo ostali gledat šta je to,ali je brzo nestalo,otišli smo za Mio-m u kuću i nastavili u kući se zabavljat,te oči su izgledale ko da su iznenađene,bile su širom otvorene i ko da su gledale točno u nekoga od nas,samo nisam znala u koga..
Navečer kad sam bila u svojoj sobi razmišljala sam o tome šta sam vidjela i bila sam jako znatiželjna,čvrsto sam odlučila da sutra kad tata dođe iz lova da ću krenut u potragu u šumu,da vidim kome te oći pripadaju,možda otkrijem nešto zanimljivo,ne znam..a možda mi to i nije bila najpametnija ideja šta ako mi se nešto dogodi ili me to nešto napadne..imala sam sto pitanja,ali samo jedan odgovor.. Moram ići u šumu..
Prvi dio je tu ^.^
-Nadam se da vam se sviđa i da ce te se uživit u priču ^_^
-Prvi dio je malo dosadan..ali kasnije poslje drugog ide zanimljivo
Vote i kom. Pls :*
BINABASA MO ANG
Bijeli očnjak ( White Fang )
Werewolf"Should I ask myself in the water What a warrior would do? Tell me, underneath my armor Am I loyal, brave and true? "
