Ljubav na svjetskom prvenstvu

9.

Došli su mi mama i tata doma, rekla sam im isto što i Paulu. Podržavaju me u bilo kojoj odluci da donesem. Nadam se da ću moći donijeti odluku kada završi svjetsko prvenstvo, jer zaista želim jako dobro promisliti. Bilo je kasno navečer i odlučila sam ići leći. Marko mi je poslao poruku za laku noć, čak iako tamo nije noć nego je dan. Baš je divan. Stvarno ne znam kako ću bez njega kada ovo svjetsko prvenstvo završi. O njemu bi mogla pričati danima i još nebi uspijela sve lijepo reći o njemu. Prije nego što sam legla u krevet izašla sam na balkon i uzela deku. Stavila sam je na balkon i legla na nju, dok promatram zvijezde. Nešto predivno. Dok gledam zvijezde, imam osjećaj kao da sam povezana sa cijelim svijetom.
Budi me malo povjetarac, otvaram oči kada ono ja na balkonu. Sjetila sam se da sam jučer zaspala na balkonu gledajući zvijezde. Pošto je kod nas jutro, znači da je u Kataru noć. Ovoga puta sam ja Marku poslala poruku za laku noć. Mislim da je to sasvim uredu. Danas imam utakmicu, super. Polako uzimam svoj dres i svu potrebnu opremu za utakmicu. Iskreno imam tremu ali sve se to da izdržati. Igramo protiv Podravke, divno. Sada je trenutno 9:58, a utakmica je u 11 sati. Krenula sam prema dvorani sa slušalicama u ušima. Do dvorane mi treba nekih pola sata pješice. Kada sam došla moje divokoze su se bavile meni u zagrljaj.
"Seleee, pa kud prije ti tu?"- upitala je Elena
" A što da ti kažem, došla sam spasiti Lani u guzicu i pomoćnog trenera."
" Hvala ti do neba i nazad!"- zaderale se Lana.
" Šta se vraćaš tamo?"- upitala je Eleonora
" Da, samo sam došla na par dana, pa me trener zamolio da odigram današnju utakmicu. Ali brzo se vraćam."- tako smo još malo pričale dok nismo stale da nas predstave i da krenemo igrati. Inače ja sam pivot. Rukovala sam se sa njihovom kapetanici i krenuli smo igrati.

VEDRANA P.O.V.
Danas igra Selenia. Trenutno su u našoj sobi Marko broj 1 i broj 2. Svi troje večeras gledamo Seleniu. Jako smo uzbuđeni. Nakon minutu i pol pada prvi gol. Selenia fa je zabila. Bili smo jako sretni. Prvo poluvrijeme je gotovo i "naše" vode 16:12 Podravku. Selenia je u međuvremenu zabila još 4 gola. Jako sam ponosna na nju. Primjetila sam da svaki put kada Selenia da gol ili ju prikažu da Marko(P) uvijek pogleda Marka(R) sa nekim smiješkom, na što se on nasmiješi i zakoluta očima. Ili se meni čini ili se Markec malo zaljubio u Seleniu. Hmm, tko zna. Počelo je drugo poluvrijeme. Selenia nakon 3 minute drugog poluvremena opet zabija gol. Zatim ju trener vadi nakratko iz igre i nešto joj govori, do njih ne došao još jedan gospodin i rukovao se sa Seleniom. Nakon toga Selenia je ostala na klupi, koliko sam uspijela vidjeti trener ju je htio staviti ali ona nije htjela ući, ili nije mogla?
To mi ne liči na nju. Sjedila je na klupi i zamišljeno gledala u pod, suigračima s klupe su pokušale razgovarati s njom ali im ona nije odgovarala. Jako se bojim, ne zna zašto je takva, ona nikada samovoljno nebi izašla iz igre.

MARKO R. P.O.V.

Vidim Seleniu na klupi, izgleda mi razočarano, tužno, ljuto.
" Vedrana što je sa Seleniom?"- upitao sam je, ako ona ne zna tko će?
" Ne znam, nikada je nisam vidjela ovakvu, i nikada ona ne bi svojevoljno napustila igru."- zabrinuo sam se, jako.
" Je imala kada ozljedu možda je boli?"
" Imala je, ali vjeruj mi, ona nikada ne napušta igru, jednom kada joj ne jedna cura stala na zglob, zglob joj je otekao, poplavio, ona nije izlazila iz igre, suze su joj išle na oči, ali nije odustala. Ona nikada ne odustaje."- Lavica moja. Još sam jako zabrinut. Ubrzo smo vidjeli kako odlazi do trenera i nešto mu govori, zatim odlazi i više se ne vraća.

SELENIA P.O.V.

Trener me zvao da dođem nakon što sam zabila prvi gol u drugom poluvremenu. Zvao me je i rekao da je odlučeno i da idem u drugi klub. Bila sam jako ljuta, još je doveo trenera Podravke da me upozna s njime, rekao mi je kako sam odlična i da me jako sretan što će me ubrzo vidjeti u njihovom dresu. Ja. Ne. Mogu. Vjerovati. Kako je mogao trener tako sam bez mog znanja dat me u drugi klub. Prodao me. Gotovo je i odlučeno. Htio me vratiti da odigram još ovo prije ostalo od utakmice. Ja sam mu rekla da ne želim i sjela na klupu. Moje suigračima su me htjele oraspoložiti ali nisu uspjele, nisam niti riječ progovorila. Ubrzo sam otišla do trenera i pitala mogu li u svlačionicu. Pustio me i ja sam otišla. Sjela sam na pod uza zid i počela plakati. Jako sam bila ljuta i razočarana, ne znam što više. Nije mi niti dopustio da razmislim što ću. Koprivnica je od Zagreba udaljena nekih dva sata. Nije to toliko daleko, ali više neću moći viđati svaki dan Vedranu, mamu, tatu ,brata, Loresu. Nikoga. A što ću ako ni Arthura ne budem mogla uzeti sa sobom. Onda odustajem od života. Ovo je prvi put u mom životu da sam samovoljno napustila utakmicu. Nisam mogla, ne želim da moj tim izgubi samo zato što sam utučena. Obukla sam se u svoju robu i čekala da utakmica završi da cure uđu u svlačionicu. Nakon par minuta su ušle, pobjedile smo ali se nisu veselili, došle su do mene i zagrlile me. Znaju što je bilo, vjerovatno im je trener rekao. Nakon cura ulazi i trener u svačionicu. Pozdravila sam se sa svima, svi smo počeli plakati. Čak i trener. Možda jesam ljuta na njega, i razočarana u njega ali opet je moj trener. Ali ne još dugo. Ostavila sam dres upravi kluba i uputila se kući. U Podravku prelazimo 17.9. znači nakon svjetskog. Nisu htjeli tako dugo čekati ali moraju, moraju mi izraditi dres, upisati me napraviti postave itd. I dalje ću biti kapetanica. Novi trener želi da ja budem. Lijepo od njega, ali nije fer prema drugim curama. Na putu prema kući čujem da mi mobitel vibrira. Uzimam i vidim da me Vedrana zove na skype, Neda mi se pričati trenutno niti malo. Uzela sam slušalice iz torbe i stavila u mobitel. Odlučila sam joj se javiti.
" Selenia što je bilo?"- bilo je prvo što sam čula, dok se još nije ni kamera upalila. Na ekranu mobitela mogla sam vidjeti Marka, jednog i drugog i Vedranu.
" Ništa."
" Selenia, crvene su ti oči što znači da si plakala, što je bilo?"
" Vedrana, ne mogu o tome sada, jako sam tužna, ljuta i ne znam što ne."
" Dobro, molim te nazovi kada budeš spremna pričati."- zatim smo poklopile, znam da se brine ali ne mogu trenutno pričati o tome.