Kada sam završila sa pospremanje cijele kuće i pakiranja za sutra bilo je već 19:30. Krenula sam se spustiti do kuhinje da pojedem nešto kada sam čula da mi zvoni mobitel. Bio je to Marko.
" Hejj, smetam?"- upitao je.
" Hej, naravno da ne smetaš reci."
" Htio sam te pitati ako tebi paše da krenemo sutra oko 6:30, ne treba nam puno do tamo ali bih volio doći što prije."
" Naravno može, meni odgovara."
"Odlično onda, šta radiš?"
" Ma evo ništa, pospremala sam malo kuću i spremila sam stvari za sutra i tako, ti?"
"Vozim se prema stanu."
" Ajme Marko daj, samo ti vozi nemoj pričati, nikad ne znaš što se može desiti."
" Ma daj neće ništa biti."- rekao je to smireno.
" Marko molim te, mi se možemo i kasnije čuti, ne bi bilo dobro da je ovo zadnji put."
" Ok, imaš pravo, nazvati ću te onda kasnije, može?"
" Može ćao."- rekla sam i poklopili smo. Vjerovatno se nebi ništa desilo ali ne treba riskirati. Glad me prestala i nije mi se više jelo, odlučila sam malo prošetati s Arthurom po nekoj šumi. Uzela sam ruksak i stavila svašta u njega, najviše vode i krenuli smo u šumu. Nedaleko od moje kuće nalazila se neka šuma pa smo u nju otišli. Nikada nisam bila u njoj, nisam se bojala jer je još bio dan. Bilo je sve tako lijepo i tiho. Odjednom mi je zazvonio mobitel. Srce mi je stalo. Kada sam pogledala na ekran bio je to Marko. Javila sam se.
" Hej."
" Hej. Jesi živ?"- upitala sam ga.
"Za sad da. Jesi spremna?"
" Za sutra?"
" Da."
" Jesam, jedva čekam, ti?"
" I ja isto, ne mogu ti opisati koliko. Hvala što ideš samnom."
" Joj Marko šta sam ti rekla za to. Hvala tebi, ti mene voziš a ja ću ti samo dosađivati."- rekla sam i nasmijali smo se.
" Ne možeš mi ti dosaditi."
" Oho, ti to misliš, ja kad zaverglam mogu biti jako dosadna i naporna, već nakon pola dana poželjeti ćeš da me nisi ni zvao."
" Ma ne vjerujem."
" Dobro, sam ćeš se uvjeriti, ali ja ti ozbiljno kažem."- rekla sam i u tom trenutku Arthur je počeo glasno lajati.
" Arthure tiho!"- rekla sam mu glasno ali opet u šapatu. Pogledala sam u onom smjeru gdje gleda i on i primjetila sam da se nešto miče. Bio je to jelen. Kada je mene primijetio brzo ne pobjegao.
" Hej, oprosti, Arthur je lajao na jelena pa sam ga trebala malo smiriti."
" Ma joj daj, šta ste u šetnji?"
" Da, u nekoj šumi smo, Nadam se samo da se nećemo izgubiti jer nikad nisam ovdje bila."
" A valjda nisi toliko smotana?"
" Valjda, nadam se, iako ne bih rekla jer već sad ne znam gdje sam."
" Je treba doći po tebe?"
" Ne ne, mislim da sam našla put, idem ja, da još dalje ne zalutam pa se čujemo."
" Može, molim te pazi se i javi mi se kada stigneš kući i ako ne ide nešto kako treba, ako ne znaš gdje si obavezno me nazovi, pokušati ću ti pomoći na bilo koji način."
" Uredu hvala ti."- pozdravili smo se i prekinuli smo. Zašto se tako brine za mene? Dobro mislim i da se on izgubi ovako pa ja bi se živa pojela, isto bi brinula. Nakon pola sata traženja izlaza napokon sam ugledala kuću.
"Hejj!"- viknula sam ukućanima. Čula sam uzvratne pozdrave od Paula, mame i tate. Došla sam do njih u kuhinji i rekla im da sutra idem u Varaždin.
" Super dušo ali s kim?"- upitala je mama. Otvorila sam usta da kažem ali me Paulo prekinuo.
"S dečkom!"- viknuo je iz sobe.
" Selenia pa nisi nam se ništa pohvalila."- rekao je tata s smiješkom na licu.
" Pa nisam zato što ga možda i nemam."- zadnju riječ sam posebno naglasila.
" Idem sa prijateljem."
" A koji prijatelj?"- oglasio se baba Paulo.
" Šta te briga babo."
" Ahaaaaa, pa znam tko jeeee!"- uskliknuo je kao da je otkrio novi kontinent.
" Bravo za tebee."
" Je Marko?"
" Ma kako li si samo pogodio?"- upitala sam ga sarkastično.
" Ah čuj, pametan sam."- nasmijala sam se na to i otišla sam u sobu. Sjetila sam se da Marku moram poslati poruku da sam stigla.
" Stigla sam živa i zdrava🙂."
" Drago mi je to čuti 😊, jesi dobro?"
" Jesam hvala na pitanju, ti?"
" Sad jesam."- vidjela sam poruku i odlučila otići pod tuš da operem svu zemlju iz šume sa sebe. Ušla sam u tuš i pustila da ledena voda teče niz moje tijelo. Tako sam stajala 15 min kada sam odlučila da izađem van iz tuša. Obukla sam se i osušila kosu, te sam izašla iz kupaonice, otišla do sobe i legla u krevet. Bilo je 21:28. Jako mi se spavalo. Skoro sam utonula u san kada sam začula vibriranje telefona. Pogledala sam na ekran i vidjela da me zove Vedrana. Javila sam joj se u polu snu.
" Halo."- rekla sam pospanom glasom.
" Alo kokoško, nije valjda da spavaš?"
" Ma ne uopće, samo odmaram oči."
" Ok super, želi te čuti Luna."
" Može daj mi je!"- rekla sam vedrije.
" Hejj!"- rekla je veselo Luna svojim molim glasićem.
" Hej ljubavi malena, kako si?"
" Evo dobro sam, kako si ti?"
" Isto dobro."
" Selenia je te mogu nešto pitati?"
" Naravno, pitaj što god te zanima."
" Hoćeš li molim te sutra doći kod mene da se igramo?"
"A jojj ljubica, a ja ti sutra idem u Varaždin."- rekla sam tužno a u pozadini se čulo" jesam ti rekla!" od Vedrane.
"A daj, a kada se vraćaš?"
" Za tri dana."
" A faliti ćeš mi!"- rekla je tužno.
" I ti ćeš meni, ali evo obećajem ti da ćemo se čuti svaki dan, je može?"
" Da."
"Hoćeš mi dati malo seku molim te?"
" Hoću, ćao Sele i sretan ti put."
" Hvala dušo, vidimo se."- nakon par sekundi tišine čula sam Vedranin glas.
" Ola kokoško."
" Bok i tebi."
" I tako znači Varaždin sutra ha?"
" Da da."
" Jesi uzbuđena?"
" Jesam malo sam nervozna."
" Upoznati ćeš mu obitelj?"
" Dap."
" Shvaćam nervozu. Samo budi svoja."
"Hvala, nego šta ti radiš?"
" Ma evo ništa, bila sam do sada s Markom vani pa me Luna preklinjanja da te nazovem da se vas dvije idete sutra igrati ali je tvrdoglava pa joj se neda dokazati."
" A nemoj tako, baš je slatka, na žalost moram ti se odjaviti jer sam mrtva umorna i jer ću zaspati ko klada za deset sekundi."
" Dobro kokoško, čujemo se i obavezno mi javi kada stignete."
" Nemaš problema, ćao kravoo."- rekla sam i poklopile smo. Kao što sam i pretpostavljala, par sekundi nakon što smo završile razgovor moja glava ne pala na jastuk i utonula sam u čvrst san.~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Evo ljudi, novi nastavak. Dosta dugo ih nije bilo jer stvarno ne stignem zbog škole i treninga. Truditi ću se da ovaj tjedan izađe još jedan nastavak ali ništa ne obećajem.
Lya🖤

YOU ARE READING
Ljubav na svjetskom prvenstvu
FanfictionDjevojka Selenia ide na svjetsko nogometno prvenstvo 2022.godine u Kataru, upoznaje jednog dečka i ona pritom ne zna da je on reprezentativac Hrvatske nogometne reprezentacije....