Ljubav na svjetskom prvenstvu

31.

MJESEC DANA KASNIJE.

Prošlo je već mjesec dana a moje stanje se nije poboljšalo. Svakog dana sam se gore i gore psihički. Ne mogu ovo više trpiti, ništa me ne boli ali ne mogu napraviti niti jedan jedini pokret što me jako nervira. Svi misle da ću brzo umrijeti iako vjeruju u mene. A što da napravim? Kako da se "probudim"? Marko je svaki dan kod mene i pričamo. Dobro on priča a ja šutim i slušam. Ne mogu više. Najradije bi ga tako zagrlila da jadan nebi znao što ga je snašlo. Kao i sve ostale naravno. Rekao mi je da je danas utakmica i da će se truditi igrati najbolje što može i dati gol za mene. A dušaa. Voljela bih da mogu reći nekome da upali televiziju kako bi čula što se dešava. Čujem da netko ulazi u sobu. Po koracima osjećam da je to Loresa. Došla je i sjela do mene.
" Hej ljepotice."- rekla je tiho kao da me ne želi probuditi.
" Fališ mi jako."- rekla je te je nakon kratke stanke nastavila.
" Znam da me možda ne čuješ ali, moram ti nešto reći. Nitko ne zna i ti ćeš biti prva kojoj ću reći."- rekla je te je napravila malu pauzu.
" Trudna sam."- rekla je tiho. Ajme, ne mogu vjerovati. Postati ću teta? Aaajmee. Ne mogu opisati sreću sada. Pokušavala sam upotrijebiti sve sile ovoga svijeta kako bi se podigla i zagrlila ju. Nisam mogla. Niz obraz mi je kliznula jedna suza radosnica što je ona primjetila.
" Selenia, ti mene čuješ?"- upitala je zbunjeno brišući mi suzu sa obraza. Da čujem te, samo kako da ti odgovorim.
" Ne mogu vjerovati."- reka je uzbuđeno. Pozdravila me, zagrlila te je otišla van, rekla je kako će se vratiti. Ja i dalje ne mogu vjerovati. Tako sam sretna i jedva čekam da se beba rodi. Nadam se da ću se "probuditi" što prije.

LORESA P.O.V.

Ne mogu vjerovati da me čula. Ne znam dali da ikome kažem. Došla sam doma, tamo je bio Paulo.
" Tekma danas ha?"- upitala sam ga dok je listao programe po televiziji.
" Da."- rekao je tužno. Selenia obožava nogomet. Ako me čula danas što sam joj rekla, predložiti ću Paulu da danas idemo do njene sobe kada je utakmica i da joj pustimo da sluša, kada već ne može gledati, a i Marko danas igra u prvoj postavi.
" Imam jednu ideju."
" Koju?"
" Da danas, kada je tekma, odemo do Selenije i tamo u sobi kojoj se nalazi na onom televizoru da joj pustimo utakmicu."
" Dobra ideja, mislim da bi ona to najviše voljela."- rekao je te me zagrlio.

SELENIA P.O.V.

Prošlo je dosta vremena te sam čula kako ulaze u moju sobu. Po glasovima sam čula da su tamo Vedrana, Luna, mama, tata, Paulo, Loresa, mama i tata od Marka te Mia, Anja i Petar. Čula sam i glas doktora, rekao je kako pravi iznimku ali ljepo od njih. Nisam znala o čemu se radi. Odjednom čujem našu himnu. Kada su himne završile čula sam glas komentatora. Ne mogu vjerovati. Ovo mi je najbolji dan od kada sam ovdje. Pa i mislim u životu. Ja i dalje ne vjerujem da će mi brat postati tata. Čula sam Lunin mili glasić.
" Seka, mogu li sjesti kod nje?"- upitala je Luna Vedranu.
"A ne znam ljubavi možda bolje ne, moramo joj dati prostora."
" A molim te biti ću dobra."- rekla je umiljatim glasićem.
" Dobro, ali budi mirna."- rekla je te je Luna dotrčala do mene. Sjela je do mene i predpostavljam gledala utakmicu.
" Ajmee."- rekla je odjednom Luna.
" Što je bilo malena?"- upitao ju je Pjaca.
" Pa ja znam ovog barbu. I Selenia isto. On se zove luđak."- rekla je te su se svi počeli smijati. I ja sam u sebi sjetivši se tog imena koje mu je dala. Ostatak utakmice bila je tišina, ne pre velika ali se sve moglo lijepo čuti. Čula sam da je prvo poluvrijeme gotovo i da nije bilo golova. Utakmicu igramo s Engleskom za kvalifikacije za europsko. Vani se čulo lajanje pasa te sam se sjetila Arthura. Nije tamo u Koprivnici. Kada je Lan došao ovdje da vidi kako sam uzeo ga je sa sobom. Moji roditelji su ga zamolili ako ga može pustiti kod njih te ga je pustio. Koliko mi samo fali. Da bar ga mogu podragati, prošetati, okupati, bilo što. Počelo je drugo poluvrijeme i koliko čujem trznuli smo se. Komentator je pohvalio Marka kako večeras izuzetno dobro igra premda već mjesec dana nije igrao niti jednu utakmicu. Nakon par minuta pao je i prvi gol. U sobi se čulo veliko zadovoljstvo. Zabio je Marko. Kada sam to čula nasmiješila sam se. Ali ne u sebi. Svi su pogledali prema meni te su bili iznenađeni i sretni. Ne mogu ni na vjerovati da sam se nakon mjesec dana uspjela barem malo pomaknuti.
" Jeste vidjeli to?"- upitala je Vedrana sretno ali pomalo prestrašeno.

VEDRANA P.O.V.

Ne mogu vjerovati. Nasmijala se.
" Jeste vidjeli to?"- upitala sam. Samo su kimnuli glavama gledajući u nju. Presretna sam.

SELENIA P.O.V.

Utakmica je gotova i naravno mi smo pobijedili sa rezultatom 1:0. Nakon Markovog gola svi su nekako bili vedriji i sretniji od u zadnjih mjesec dana. Utakmica je završila te su kasnije bile izjave igrača. Bio je i Marko te ga je novinar pitao o utakmici i malo su razgovarali o trenutnom ne igraju u Sevilli. Nakon toga čula sam kako se televizija gasi i kako odlaze. Primila sam puno zagrljaja i poljubaca ali jedan mi se najviše svidio. Bila je to pusa malene Lune. Poljubila me u obraz i zagrlila. Zatim mi ne došla do uha i šapnula.
" Onaj gol je bio za tebe. Rekao mi je ludi. On te jako voli. Volim te i ja. Probudi se molim te što prije, fališ mi."- šapnula mi je te je otišla. Ljubav malena. Sad sam opet ostala sama, sama sa svojim mislima.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Novi nastavak ljudiii😏, je ste očekivali ovo? Mogu vam samo reći da će idući nastavak biti... pa, drugačiji🖤
Oprostite na greškama.
Lya I hvala vam što čitate moju priču 🖤🖤🖤