Ljubav na svjetskom prvenstvu

12.

Budim se, jutro je. Ovo je prvi put u mom životu da sam se naspavala. Vjerovatno i zadnji. Odlazim u kupaonu i klasika, obavljam higijenu i oblačim se. Budim Vedranu da se ustane da odemo na doručak. Probudila se, obukla i otišle smo. Obije smo jele čokolino. ŽIVOT. Pojele smo i otišle nazad u hotel. Trebamo se spremati jer je uskoro utakmica. Trenutno je 11 sati, a utakmica je u 15. Imamo vremena. Bile smo u hotelu i dosađivala se. Odlučile smo malo pospremiti sobu. Nakon višesatnog i dosadnog spremanja, obukle smo dresove i krenule s Vedraninim autom prema stadionu. Došle smo i otišle na tribine. Naši su bili na stadionu prije utakmice i zagrijavali su se igrači s klupe. Nije bilo Marka( R.) tamo. Vidjela sam Pjacu ali Marka nije bilo. Vjerovatno je u prvoj postavi. Počela je utakmica. Kao što sam i pretpostavljala Marko je u prvoj postavi, s njim su bili još Livaković, Vida, Perišić, Kramarić, Modrić, Rakitić, Rebić, Vrsaljko, Lovren i Kovačić.
" Selenia, vidi tko je u prvoj postavi."- pogledala me i počela mrdat obrvama. Čudakinja.
" Na koga preciziraš ima ih 11?"
" Znaš ti dobro na koga."- osjećam nečiju ruku na mom ramenu okrećem se i ugledam ženu sa dvoje male djece do nje.
" Oprostite molim vas, jeste li vi možda Selenia Marić?"
" Ta sam."- rekla sam i nasmiješili su se.
" Molim vas ako nije problem, moja djeca bi se željela slikati s vama, mogu li?"
" Naravno, bit će mi veliko zadovoljstvo."- dječica su stala do mene i slikali su se samnom. Dječak se zvao Andrej a djevojčica Sofia. Jako su slatki. Andrej je stariji dok je Sofia mlađa. Došli su do mene i zagrlili me, što sam im i uzvratila.
" Jako si lijepa."- šapnula mi je Sofia.
" Hvala ti, slatkice, i ti si prekrasna."
" A je imaš dečka?"
" Sofia!"- oglasila se njena mama.
" Ma pustite ju, meni ne smeta jako je slatka."
" Trebali bi se vratit ja se još jednom ispričavam na smetnji jako mi je žao, Sofia idemo."
" Mama ja bi ostala molim te."- rekla je i pogledala je najslađim pogledom na svijetu.
" Sofi, nećemo smetati teti."
" Ne smetate nikada, bilo bi mi jako drago da ostanete ovdje."- do nas je bilo četiri slobodna mjesta. Doveli su tatu i sjeli su do nas. Sofia je cijelo vrijeme sjedila meni u krilu i pričale smo. Zatim smo odlučile da ćemo gledati utakmicu. Pao je prvo gol. 23 minuta. Kane zabija za 1:0. Nisu dugo čekali na odgovor. 26 minuta i zabija Kramarić. Svi smo se počeli veseliti. Nije se u toku utakmice ništa više posebno dešavalo. Došao je kraj prvoga poluvremena.
" Selenia, zašto ti više ne igraš rukomet?"- Upitao me Andrej.
" Igram, samo sam sada na pauzi, zato što sam ovdje."
" A kada ćeš opet počet igrat?"
" U devetom mjesecu, tada ću ići u novi klub."
" A neee a gdje ćeš?"- pitala me Sofia tužno.
" Idem u Podravku, to vam je jedan klub u Koprivnici."
" I više nećeš biti u Zagrebu?"
" Ne nažalost."
"aaa."- oboje su u isto vrijeme iskazali nezadovoljstvo. Još su mi puno pitanja postavili na što sam ja strpljivo odgovorila.

VEDRANA P.O.V.

Do nas su došla neka dječica i Selenia je cijelo vrijeme pričala s njima. Stvarno ima jako puno strpljenja. Ja bih već pukla na živce. Isto kao i sa mojom sestrom, njih dvije se tako dobro slažu da ponekad pomislim da su njih dvije sestre. Ona stvarno jako voli djecu a i djeca nju. Inače želi završiti pedagoški fakultet i biti teta u vrtiću. Biti će joj teško, zbog karijere ali sve to ona može napraviti.

SELENIA P.O.V.
Igrači ponovno izlaze na teren. 1:1 je. Nije bilo nikakvih promjena u sastavu. Krenuli smo u drugo poluvrijeme. Nije se ništa posebno dogodilo do 53 minute kada je Livaković obranio loptu upućenu golu. Svi smo odahnuli. Par minuta poslje u 62. minuti Lovren puta loptu prema golu i lopta ulazi. Nitko sretniji od nas. Svi smo počeli slaviti i sve glasnije navijati. Utakmica je završila. Bilo je 2:1 za nas. Ulice su bile prepune raspjevanih Hrvata. Predivno nešto. Veki i ja smo se pozdravile sa Andrejem, Sofijom i njihovim divnim roditeljima. Stvarno su dragi ljudi. Bili su jako tužni kada su morali otići, ali obećala sam ima da ćemo se vidjeti kada dođem u Zagreb. Njihova mama i ja smo razmijenile brojeve i dogovorile se kada ćemo se vidjeti. Zatim smo se odvojili i Vedrana i ja smo krenule prema hotelu došle smo u hotel negdje oko 19 sati. Bila sam jako umorna i odlučila sam malo leći na krevet. Kako mi je glava dotakla jastuk, tako sam zaspala. Budim se iduće jutro. Danas se Vedrana i ja moramo pakirati jer putujemo u drugi grad. Uzimam kofer i sve stvari spremam u njega. Vedrana također. Čim smo se spremile išle smo do recepcije da se odjavimo i da uzmemo Arthura. Zatim smo sjele u auto i odvezla se do drugog grada do kojeg ne znamo doći. Uključile smo navigaciju i krenule.
" Koliko još imamo?"- upitala sam.
" Navigacija kaže još pola sata."
" Super pa brzo smo tamo."
"Dap."
" Kada dečki dolaze?"
" Ne znam, Marko mi je rekao da su oni krenuli negdje oko šest ujutro, vjerovatno su već došli."- kimnula sam glavom i nastavila gledati kroz prozor.
" Što je bilo? Zašto si zamišljena?"
" Nisam samo gledam kroz prozor."
" Ne možeš mene slagati znam te bolje od vlastitog brata."- to je istina.
" Ma ne, stvarno nije ništa, samo sam malo zabrinuta."
" Oko kluba?"
" Da."
" Nemoj o tome razmišljati, sve će proći u najboljem redu."- kimnula sam glavom u trenutku kada se začula navigacija.
"Slijedi vaše odredište s lijeva."- znači da smo stigle. Trebalo nam je manje od pola sata. Izašle smo iz auta i uzele svoje kofere. Odveli smo Arthura u hotel do onog u kojem ćemo mi biti. Kada smo ušle primjetile smo gospodina Dalića. Što znači da su vjerovatno i oni u tom hotelu. Prijavile smo se na recepciju i dobile broj sobe. Bile smo broj 73. Kada smo ušle u sobu čule smo deranje i lupanje. Vjerovatno su dečki do naše sobe.
"Marko debilu jedan."- Čuo se Pjacin glas. Pretpostavljam da su onda oni naši susjedi. Nastavili su se kasnije još derati ali nismo obraćale pažnju na njih. Vedrana je Pjaci odlučila poslati poruku.
VEDRANA P.O.V.
Poluditi ću od njihovog deranja. Ne znam svađaju li se ili samo glasno pričaju. Odlučila sam Marku poslati poruku.
" Može li to malo tiše?😂"
" Vi ste stigle??"
" Da."
" Soori😂"

SELENIA P.O.V.
Prestali su. Čini se da im je Vedrana rekla svoje. Naravno i ja sam se javila roditeljima da smo stigle. Da ne brinu . Iako to nije moguće jer su me jedva pustili ovdje. Da ih nisam nagovarala mjesecima ne bi ništa od toga bilo. Kasnije su došli Markići i malo smo pričali, ipak se trebaju odmoriti jer je sutra utakmica. Polufinale sa Španjolskom.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Izvinjavam se zbog grešaka
Lya❤️