Ljubav na svjetskom prvenstvu

56.

*TRI MJESECA KASNIJE.*

Danas je taj dan. Prekjučer smo sletjeli u Katar, a jučer moji, njegovi i Marko i Vedrana. Nismo puno ljudi htjeli zvati, ipak, Katar je daleko. Vedrana i ja smo u sobi i pomaže mi oko haljine. Kasnije idem na frizuru i šminku. Jako sam uzbuđena. Ne znam gdje mi je glava a gdje su mi noge. Obukle smo me te smo krenule na frizuru i šminku. Marko mi jako fali. Nisam ga cijeli dan danas vidjela. Ribica me malo udara ali da se izdržati.

MARKO R. P.O.V.

Marko mi je pomogao oko svega. Vjenčanje počinje. Još samo čekamo nju. Svi su već bili tamo. Stajao sam kod oltara i čekao ju. Nakon par minuta, vrata su se otvorila, te sam ugledao njenog oca i nju kako dolaze do oltara. Suze su mi došle na oči. Ne znam čime sam zaslužio ovog predivnog Anđela. Došli su te je stala do mene. Pogledali smo se i nasmiješili jedno drugome. Svećenik je nešto pričao. Nismo ga baš doživljavali sve do onog dijela.

SELENIA. P.O.V.

"Uzimate li vi, Selenia, Marka Roga za svog zakonitog muža, u dobru i zlu u zdravlju i bolesti, dok vas smrt ne rastavi?"- upitao je svećenik.
"Da."- rekla sam sigurnije nego u išta.
Zatim je pitao Marka.

"Uzimate li vi Marko, Seleniju Marić, za svoju zakonitu suprugu, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, dok vas smrt ne rastavi?"- upitao je.
"Da."- odgovorio je Marko.
"Možete poljubiti Mladu."- rekao je te smo se poljubili. Jednom rukom je držao moju glavu, dok mu je druga bila na mom već šestomjesečnom trbuhu. Beba je lagano udarila te smo se oboje nasmiješili u poljupcu.
"Kako te se sporazumjeli oko prezimena?"- upitao je svećenik.
"Uzimam njegovo."- rekla sam te mu izmamila još jedan smiješak na lice. Nismo ni razgovarali baš o tome. Ubrzo smo otišli u restoran. Hrana je došla te smo Vedrana i ja najviše pojele. Večera se približava kraju.

MARKO P.O.V.

"Idemo gospođo Rog?"- upitao sam Seleniju. Kako je to dobro izgovoriti. Pogledala me zbunjeno.
"Di?"- upitala je.
"Vidjeti ćeš."- rekao sam te smo se ustali i pozdravili sa svima i otišli do apartmana kako bi uzeli stvari koje sam ja već spremio i kako bi se presvukli. Zatim smo krenuli prema aerodromu.

SELENIA P.O.V.

"Daj reci mii, gdje idemo?"- upitala sam ga poput malog djeteta na što se nasmiješio.
"Neću ti reći, iznenađenje."- rekao je te sam prekrižila ruke u pravila se da se ljutim. Nasmijao se
"Slatka si kad glumiš da si ljuta."- rekao je te smo sjeli u avion i brzo poletjeli. Ubrzo smo oboje zaspali. Probudila me stjuardesa koja se oglasila na zvučnik da za deset minuta slijećemo. Nije rekla gdje. U brzo se probudio i Marko te smo izašli iz aviona.
"Gdje smo to?"- upitala sam još pospano. Taman smo došli do kofera te smo ih uzeli, odnosno Marko jer mi nije dao ništa da uzmem.
"Na Havajima."- rekao je te sam ga samo pogledala.
"Jesi li ti ozbiljan?"- upitala sam.
"Da naravno."- rekao je.
"Hvala ti puno, ali nisi trebao trošiti."- rekla sam.
"Joj molim te, pa lijepo će mo se zabaviti i provesti vrijeme zajedno, a novac nije bitan."- rekao je te smo zagrljeni hodali do taksija koji nas je odveo do hotela u kojem će mo spavati. Bili smo jako umorni od putovanja te smo se presvukli i legli u krevet. Ribica se opet javila udarcem. Marko je primijetio te je odmah stavio ruku a ona je prestala. Ubrzo smo tako zaspali.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Uno corto🙄, scusate. Nisam više znala što da dodam. Nadam se da vam se sviđa.
Per: Taekwondo05❤️
       vatreneprice❤️
Lya.♥️