Ljubav na svjetskom prvenstvu

29.

MJESEC DANA KASNIJE.

Prošlo je već mjesec dana od kako sam ovdje. Jako mi ne lijepo i u klubu je super. Svakodnevno se čujemo sa roditeljima, Vedranom i Markom. Fale mi svi jako, nisam u ovih mjesec dana dolazila u Zagreb. Nisam stigla. Naravno svaki dan se družim i s Lanom, stvarno je super. Danas nakon mjesec dana idem u Zagreb. Imamo važnu utakmicu protiv moga bivšeg kluba. Uzbuđena sam. Nakon utakmice idem se vidjeti sa svima. Nakon mjesec dana. Čak je i Pjaca došao, ima neku ozljedu pa ne može igrati. Probudila sam se u 6:30 i brzo otišla do kupaonice, spremila dres i sve što mi je bilo potrebno. Izašla sam iz stana i zaključala kuću, pošto sam se dogovorila s Lanom da prošeta Arthura, ostavila sam mu ključ na dogovorenom mjestu i otišla do dvorane. Krećemo u 7:00 a utakmica nam je u 9. Na žalost dvorana će biti zatvorena tako da nitko neće moći gledati utakmicu. Došla sam i smjestila se u bus pored Marije. Cijelo vrijeme smo puštali muziku i u busu je bilo pre dobro. Treneri su htjeli poluditi s nama ali što se može. Nakon sat i pol neprestanog pjevanja, stigli smo u Zagreb. Stigli smo i u dvoranu te smo otišle u svlačionicu. Nakon par minuta ušla je pomoćna trenerica Sandra i rekla je kakav je plan, dala mi je kapetansku traku te je izašla van. Obukle smo se i ušle u dvoranu. Fali mi ovo. Malo smo se rastrčale i razgibale te je utakmica počela. Prve tri minute nije bilo golova. Sve dok Maja iz moje ekipe nije zabila gol. Prvo poluvrijeme je završilo i vodile smo 10:6. Drugo poluvrijeme smo započele s primljenim pogotkom. Brzo smo došle do njihovog gola te smo im uzvratile. One su došle do našeg te smo im uspjele uzeti loptu. Maja ju je uzela te ju je dodala Mariji koja ne potom dodala meni. Kad smo došle do gola nije nikoga bilo od njihovih. Samo ja i golmanica. Skočila sam da šutnem loptu u gol kada sam osjetila da me nešto povlači za majcu.

MARIJA P.O.V.

Dodala sam Seleniji lopti te se ona zatrčala prema golu. Nikog nije bilo te se samo jedna cura stvorila iza nje i povukla je za majcu. Selenia je tresnula svom snagom glavom o pod. Brzo sam odtrčala do nje jer sam primjetila da se ne miče. Kada su i drugi primjetili brzo su potrčali. Došlo je liječničko osoblje te su je odnijeli na nosilima do kola hitne pomoći. Htjela sam otići s njima ali mi trener nije dopustio. Umjesto mene išla je pomoćna trenerica Sandra.

SANDRA P.O.V.

Seleniji nije dobro. Brzo smo ušli u kola i odveli je do bolnice.
" Znate li možda broj njenih roditelja ili slično?"- upitao me jedan liječnik.
" Da imam broj od njene mame, sada ću je nazvati."- rekla sam uzimavši telefon i traživši broj njene mame.
" Halo dobar dan, jesam li dobila gospođu Ružicu?"
" Dobar dan, jeste."
" Evo ovako, ja sam pomoćna trenerica Podravke, Sandra. Kao što znate Vaša kćer je danas imala utakmicu protiv bivšega kluba pri čemu je zadobila jako veliku ozljedu glave te je sada vozimo u bolnicu na razmatranje."
" Gdje? U kojoj bolnici? Kako?"- ispitivala me uspaničeno.
" Gospođo samo polako, znam da vam nije lako, vozimo se prema Dubravi."
" Odmah dolazimo!"- rekla je te mi je poklopila. Za minutu smo stigli tamo i trčali smo kako bi što prije ušli. Ja sam ostala u hodniku a oni su ušli u ordinaciju.

PAULO P.O.V.

"Brže vozi Paulo, brže!"- vikale su mi mama i Vedrana odozada.
" Cure smirite se, stići ćemo ne moramo i svoje živote ugroziti."- smireno je govorio tata dok je Pjaca pokušavao smiriti Vedranu. Oni su s nama pošto smo bili kod njih kada nam je vijest stigla. Upalio sam sva četiri i krenuo luđački voziti po cesti kako bi što prije stigli. Za par minuta smo stigli te smo svi izjurili iz auta.
" Oprostite, Selenia Marić, gdje je?"- upitala je uspaničeno mama.
" Treći kat, tamo vas doktor čeka."
" Hvala."- rekao je te smo odjurili brzinom svjetlosti. Došli smo u hodnik te smo sjeli čekajući doktora. Mama nije mogla sjediti te je stalno hodala amo-tamo čekajući da se barem netko pojavi. Nedugo zatim, došao je doktor.
" Dobar dan, obitelj Marić?"- upitao je doktor gledavši malo u papire, malo u nas.
" Da, mi smo."- rekla je mama sva u strahu.
" Zamoliti ću vas da dođete svi u moju ordinaciju."- rekao je te smo krenuli za njim. Zadnji sam ušao te sam zatvorio vrata.
" Sjednite."- rekao je te smo sjeli.
" Kako je ljubav moja? Je dobro?"- ispitivala je mama uspaničeno.
" Mama, smiri se."- govorio sam joj smireno.
" Pa, na žalost nemamo dobre vijesti za vas. Selenia je dobila jaki udarac u glavu koji je sada prouzrokovao da se ona nalazi u komi. U životnoj je opasnosti te ne znamo hoće li se izboriti."- rekao je tužno doktor te su mama i Vedrana počele plakati i vrištati u isto vrijeme. Naravno, plakali smo i Marko, tata i ja, ali njih dvije su vrištale iz svega grla. Zagrlio sam mamu i Vedranu.
" Nemojte plakati, jaka je ona. Uspijeti će."- rekao sam im te su obrisala suze.
" Možemo li je vidjeti?"- upitala je mama doktora još sva uplakana.
" Možete, ali ulazite dvoje po dvoje, jer vas je puno."- zahvalili smo se te nas je ispratio do sobe gdje se nalazi. Prvo su ušli mama i tata. Nakon par minuta su izašli i bili su uplakani. Zatim su išli Marko i Vedrana.

VEDRANA P.O.V.

Ulazim u sobu gdje se ona nalazi. Od suza, jedva sam je i vidjela. Samo je bespomoćno ležala. Ne mogu vjerovati. Zašto baš ona? Zašto? Došla sam do nje i nježno je zagrlila, iako bi ju najradije zgnječila od zagrljaja. Opet sam počela plakati te i Marko samnom. Nisam je mogla više gledati. Izašli smo iz sobe te je nakon nas ušao Paulo.

PAULO P.O.V.

Ulazim u sobu i vidim je kako mirno i bespomoćno leži na krevetu.
" Hej sis."- rekao sam tužno.
" Znam da me ne čuješ ali, želim da znaš da te volim i da vjerujem da ćeš kao i utakmice ovo pobjediti i da ćeš se vratiti jača nego ikada. Vjerujem u tebe."- došao sam do nje i poljubio je u obraz. Okrenuo sam se i otišao.

MARKO R. P.O.V.

Danas je Selenia imala utakmicu. Već je 12 sati i trebala je završiti. Odlučio sam ne nazvati da vidim kako je prošlo. Nazvao sam je par puta ali mi se ne javlja. Možda nije čula te sam odlučio zvati Vedranu, pošto su vjerovatno u ovom trenutku zajedno. Ne javlja mi se ni ona. Malo sam se zabrinuo te sam odlučio nazvati Pjacu. Malo je zvonilo te mi se javio.
" Hej, Pic."- pozdravio sam ga.
" Hej, Marko."- rekao mi je nekako tužno, a i nikada me ne zove Marko osim kada nešto nije uredu.
" Što je bilo?"- upitao sam ga zabrinuto.
" Zašto pitaš?"
" Pa kao prvo, Selenia mi se ne javlja kao ni Vedrana, nazovem tebe, ti mi se javiš potištenog glasa i još si me nazvao Marko."- objasnio sam mu.
" Aha."- rekao je tiho.
" I hoćeš mi reći što je bilo?"
" Pa ne znam kako da ti ovo kažem ali."- rekao je te je malo zastao.
" Selenia je u komi."- ne mogu vjerovati šta čujem.
" Molim?"- upitao sam u nevjerici.
" Dolazim."- rekao sam te sam krenuo poklopiti, čuo sam da nešto još priča ali sam poklopio. Brzo sam nazvao trenera da mu kažem kakva je situacija i pustio me bez problema da odem na koliko trebam. Brzo sam otišao na aerodrom da vidim ima li koji avion i kada. Ima jedan koji poljeće za sat vremena. Sva sreća ostalo je još karata. Kupio sam jednu i sačekao avion. I dalje ne mogu vjerovati.

VEDRANA P.O.V.

Sjedim doma u Markovom zagrljaju dok mi još suze idu na oči.
" Seka di je Sele?"- došla je Luna do nas te me upitala jer je znala da danas treba doći. Kada me to pitala ja sam briznula u još veći plač. Dok sam plakala Marko je smireno objasnio Luni kakva je situacija te je došla do mene i zagrlila me. Uzimam mobitel da vidim koliko je sati, te vidim da imam propušten poziv od Marka.
" Marko me zvao."- rekla sam Marku.
" Da znam, rekao mi je, kasnije je mene nazvao."
" Zašto?"
" Htio je nazvati Seleniu pa mu se nije javljala pa je nazvao tebe nisi ni ti, pa je mene."
" Šta si mu rekao?"
" Morao sam."- rekao je te sam samo kimnula glavom. Ima pravo znati.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Prije 24 godine, na današnji dan, svijet je dobio predivno biće. Bog je odlučio da će se to predivno biće zvati.....Marko Rog.😍🥰💙💙

Evo ljudi novi nastavak. Nadam se da ću sada što češće izbacivati nastavke ovaj je vani povodom rođenja najljepše osobe na svijetu. Kako iznutra tako i izvana😏.

Oprostite na greškama.
Lya🖤