Ljubav na svjetskom prvenstvu

32.

MARKO R. P.O.V.

Jutro je. Budi me vrućina. Vani je stvarno pre vruće. Jučer je bila tekma i zabio sam gol. Naravno da sam ga njoj posvetio, kao i što ću ubuduće raditi, samo se nadam da ću buduće golove moći posvetiti još jednoj malenoj curici. Našoj kćeri. Ali je rano da o tome razmišljam iako bi to stvarno jako htio. Ustao sam se iz kreveta, obukao i obavio rutinu. Uzeo sam mobitel i vidio da imam novu poruku od Pjace.
" Buraz čestitam na golu jučer, gledali smo reknu kod Selenie u sobi, mislimo da nas čuje, jučer kad je čula da si zabio gol nasmiješila se, i kada joj je Loresa rekla da je trudna jedna suza joj je kliznula niz obraz."- čitao sam poruku i nisam mogao vjerovati. Napokon, nakon mjesec dana pokazala je znakove života. Današnji dan ne može biti bolji. Može da se skroz oporavi ali polako, za to treba vremena. Odgovorio sam Pjaci na poruku. Brzo sam uzeo ključeve od auta i otišao prema bolnici. Kada sam stigao bilo je točno devet sati. U bolnici nisam mogao proći ne zamijećeno, pa su me ljudi zaustavljali i čestitali mi. Svima sam im zahvalio i brzo sam odjurio u sobu gdje se ona nalazi.

SELENIA P.O.V.

Čujem nečije korake kako dolaze do mene. Po hodu pretpostavljam da je Marko. Kada mi se približio shvatila sam da je to on. Jednostavno ima tako dobar parfem da je to čudo. Toliko ga želim vidjeti. Pokušavam otvoriti oči od kad je došao ovdje. Svom silom ali ne uspijevam. Još se mučim i, i, napokon otvaram oči. Pre jaka je svjetlost u sobi, moje oči se nisu navikle.
" Markić, molim te spusti rolete i ugasi svjetlo."- rekla sam tiho, ali me ipak čuo.
" Selenia, to si ti rekla?"- upitao me iznenađeno sretno.
" Da."- rekla sam iscrpljeno. Odmah se ustao i otišao zamračiti sobu te sam ja otvorila oči. Došao je do mene i nježno me zagrlio, ja sam mu uzvratila najjače što sam mogla. Sjeo je do mene i cijelo vrijeme me gledao sa smiješkom.
" Ne mogu vjerovati, nadam se da ne sanjam."
" Ne, ne sanjaš."
" Hvala Bogu."- rekao je te je nastavio nakon kratke stanke.
" Idem po doktora."
" Neee, ako odeš po njega onda će ti reći da odeš. Ostani još malo ovdije samnom molim te."
" Ali moglo bi ti se pogoršati."
" Ne, nema veze, neće molim te ne idi, legni tu kod mene."- rekla sam mu i pokazala da legne na moj krevet do mene.
" Selenia, moraš se odmoriti, ne mogu ti ja smetati."
" Ali ne, ti si moj odmor, zato dođi vamo i legni."- ustao se sa stolice i legao do mene na krevet.
" Je ti smetam?"
" Nikad."- rekla sam te sam jednu ruku prebacila na njega.
" Jako si mi falila."- rekao je.
" I ti si meni, neopisivo jako."- rekla sam te sam nakon male pauze nastavila.
" Čestitam na golu jučer."
" Šta si čula?"
" Čujem sve od prvoga dana, svaku riječ. Samo nisam to nikako mogla pokazati. Prva moja reakcija je bila jučer kada mi je Loresa rekla da je trudna."
" Da, znam rekao mi je Pjaca, zvučalo je predobro da bi bilo istinito."- rekao je te sam se nasmijala.
" Idem sad stvarno, moram zvati doktore."
" A još malo."- molila sam ga.
" Kada izađeš iz bolnice i kada se malo oporaviš."
" A dobro."- rekla sam, prekriživši ruke i napravivši tužnu facu na šta se on nasmijao dok je izlazio iz sobe. Ubrzo su došli doktori, on ne sve promatrao kroz prozor sobe. Vidjela sam da nekog zove. Vjerovatno obavještava da sam dobro. Ležala sam tamo a doktori su me pregledavali i ispitivali. Pokušali su me dignuti iz kreveta što su uspjeli, ali nisam mogla na nogama stajati. Doktor je rekao da je to samo zato što mišići dugo nisu radili, ali to će se popraviti. Otišli su te su rekli kako me još ne mogu pustiti doma jer nije sigurno. Pustiti će me za tri dana ako sve bude uredu. Kada su izašli Marko je ušao.
" I što kažu?"- upitao me.
" Ma ništa posebno, no mogu još hodati ali kaže doktor da je to normalno jer mi mišići dugo nisu radili, a pustiti će ne za tri dana ako sve bude uredu."
" Odlično, ja sam nazvao tvoje roditelje i Vedranu da znaju."
" Hvala ti."
" Za što?"
" Za to što su ovih mjesec dana bio uz mene, što si treninge napustio zbog mene, hvala ti što postojiš."
" Da treba, opet bi to napravio."
"Legni pored mene."- reka sam te shvativši kako se ne može opirati došao je i legao. Stavila sam ruku preko njega i zatvorila oči.
" Nisi dosta spavala?"- upitao me Marko u smijehu.
" Spavanja nikad dosta."- rekao sam te sam zatvorila oči, nedugo nakon čula sam ulaženje u sobu i Pjacin glas.
" Alo mali, nije se ni oporavila kako treba a ti već u akciju."- rekao je Pjaca zezajući ga.
" Budalo."- rekao mu je Marko tiho ustajući s kreveta dok sam otvarala oči. Zatim je ušla Vedrana.
" Oh oprostite, nismo vam htjeli smetati."- rekla je te se nasmijala. Došla je do mene i zagrlila me. Nakon par minuta došli su Loresa, Paulo, mama i tata. Izgrlila sam se sa svima. Zadnja je bila Loresa. Zagrlila sam ju jako jako.
" Mogu?"- upitala sam je mislivši staviti ruku na njen stomak. Nasmiješeno je kimnula glavom.
" Hej ljubavi tetina."- rekla sam oslonivši uho i ruku na njen stomak.
" Čestitam vam."- pogledala sam prema Paulu i Loresi.
" Barem si nešto lijepo napravio u svome životu."- rekla sam te su se svi u sobi nasmijali, čak i on.
" Kako mu ili joj mislite dati ime?"
" Ali bude curica Luana a ako bude dečkić Lucas."
" A slatkoo."- rekla sam. Bili su svi još malo u sobi te su odlučili otići, otišli su svi, ostao je samo Marko.
"Ništa, idem i ja."- rekao je ustajavši se s kreveta.
" Šta već?"- upitala sam tužno.
"Treba ti malo odmora."
"A daj baš si neki."- rekao sam tužno na što se on nasmiješio.
"Kada se vraćaš?"- upitala sam ga mislivši na Španjolsku.
" Vjerovatno ne tako brzo, želim ti pomoći da se skroz oporaviš, da znam da ćeš biti dobro."
" Ne Marko ne možeš si to raditi."
" Ne mogu ni dopustiti da odem, osjećao bi se grozno. Ne mogu te napustiti."
" Ali Marko, ti imaš karijeru, ona ne čeka svakoga, dobio si priliku života, moraš je iskoristiti maksimalno. A na žalost, ta prilika ti propada tu samnom."
" Selenia, slušaj, ti si moja prilika života i ti si nešto što volim više od nogometa. Nisi mi samo prilika života ti jesi moj život, zato molim te, ne pričaj takve gluposti. Znam da je teško kada odeš a čeka te prilika, ali odričem se toga barem na kratko, ako treba i zauvijek, zbog tebe."- rekao je te mi je jedna suza ispala iz oka. Sjeo je do mene te me zagrlio.
"Marko?"
"Hm?"
" Volim te."- čula sam kako se nasmiješio.
" I ja tebe malena."- na kraju je trebao otići pozdravili smo se te je otišao.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Evo ljudi još jedan nastavak, nadam se da vam se sviđa.
Oprostite na greškama.
Lya🖤