Forever Young

Christmas

Popeli smo se stepenicama i podijelili se na sobe. Ja ću Niallovu, Dani će Zaynovu i Michellinu, a Liam će od ostalih dečkiju. Uzela sam kantu vode i ušla u njegovu sobu.

"Niall probudi se"-nešto je promrmljao i okrenuo se na drugu stranu kreveta. Neću trošiti vrijeme na bezuspješno buđenje jer on spava kao mrtav čovjek. Uzela sam kantu i polila ga. Odmah je skočio na noge i pogledao me svojim smrtonosnim pogledom koji bi kao trebao biti strašan.

"Alexandra, dajem ti pet sekundi prije nego što te ubijem"-bio je čak i velikodušan kada mi je dao vremena da pobjegnem. Nisam dva puta razmišljala o bijegu, nego sam potrčala prema dnevnoj sobi. Ostali su uskoro sišli i zbunjeno nas pogledali.

"Niall, zašto si mokar?"-upitao je Louis.

"I zašto se lovite po kući? Pa Božić je"-dodao je Zayn.

"Ali, ona je prva počela"-žalio se Niall. Uvijek mene okrivi, ali ovaj put sam stvarno kriva.

"Niall, smiri se. Zar ne može proći ni jedan dan a da se ne svađate? Alex, ispričaj se Niallu, a ti Nialle... Pokušaj se držati što dalje od Alexandre"-rekao je Liam. Ispričala sam mu se i oboje smo se uputili prema stepenicama.

"Nisi me trebala politi vodom"-pogledao me ljutito, ali u kutku usana sam ugledala mali smiješak.

"Spavaš kao zaklan, kako da te drugačije probudim?"-opravdala sam se.

"Kako god bilo, znaš da se ne mogu na tebe ljutiti"-došli smo do vrha stepenica i povukao me u kratak poljubac prije nego što je ušao u svoju sobu. Uzela sam vreću sa poklonima i izašla iz sobe. Kada me Niall ugledao sa vrećom sigurno sam mu izgledala kao Djed Božićnjak.

"Vidjet ćeš"-sišli smo u dnevnu sobu i sjeli oko bora. Svima sam dala darove, osim Niallu.

"A ja?"-upitao me tužno.

"Ti ćeš svoj poklon dobiti kasnije, a gdje je moj poklon?"-upitala sam ga i osmijehnula mu se. Pružio mi je kutiju sa rupicama na njoj. Skinula sam poklopac i pronašla malo štene sa crvenom mašnom oko vrata.

"Niall, predivan je"-zagrlila sam ga i poljubila.

Louis nam je predložio da odemo vani na snijeg. Kako nam je bilo dosadno i nismo imali ništa pametnije za raditi, složili smo se svi sa njegovom idejom. Nakon samo pola sata su mi se noge smrzle i ušla sam u kuću napraviti čaj. Ni ostalima nije trebalo dugo vremena da se vrate u kuću svi smrznuti. Sjeli smo u dnevni boravak više-manje svi umorni. Niall je sjeo pored mene i ja sam naslonila svoju glavu na njegovo rame i tako zaspala.

Probudila sam se par sati kasnije sama na kauču. Ustala sam i uputila se prema kuhinji. Zatekla sam Nialla kako jede sladoled.

"Uspavana ljepotica se napokon probudila"-uzela sam i ja žlicu i jela sa njime sladoled. Samo me gledao dok sam jela.

"Imam li nešto na licu?"-obrisala sam se po obrazima.

"Nemaš, samo ne mogu vjerovati koliko si predivna"-spustila sam glavu jer sam se zacrvenila. Nisam naviknuta na takve komplimente.

"Uopće nisam"-nikada sebe nisam smatrala lijepom. Još kao manja nisam imala previše samopouzdanja. Do nas je došao moj hodajući poklon.

"Nismo mu dali ime"-rekla sam mu.

"Hmmm, što misliš na Max"-upitao me.

"Može, sviđa mi se"

*****************************************

Igrali smo čovječe ne ljuti se i naravno netko se uvijek mora naljutiti.

"Ova igra je glupa. Zašto se uopće tako zove"-Niall je bio grozan u većini igara. Uvijek je gubio i odustajao na pola igre kada bi uvidio da će izgubiti.

"Neću je nikada više igrati. Laku noć"-ustao je i krenuo prema stepenicama. Ja sam napravila isto i kada je htio ući u svoju sobu zaustavila sam ga.

"Niall stani, smiri se. To je samo igra"-okrenuo se prema meni i pogledao me sa svojim ljutitim plavim očima.

"Nije to do igre, imam drugih problema i ne bi mi mogla pomoći i da želiš"-okrenuo se prema vratima svoje sobe, ali sam ga ponovno zaustavila.

"Možda ti i mogu nekako pomoći. Tvoj poklon sam ja. Želim s tobom napraviti taj veliki korak"-spustila sam glavu prema podu i opet ju podigla jer nisam dobila nikakav odgovor od njega.

.

.

.

.

.

.

.

Znam,ovaj nastavak je užasno dosadan.

Sljedeći nastavak će biti zanimljiviji, obećajem.

Ostavite vote i uživajte :)