Forever Young

James's crypt

Niall, Louis, Harry i ja smo se uputili prema Irskoj, a ostali su ostali u Engleskoj. Ja i Louis smo otišli u svoju, a Niall u svoju kuću u Mullingaru. Bilo je dosta kasno kada smo došli, pa sam se odmah uputila prema svojoj sobi i legla na krevet. Razmišljala sam o svemu što se trenutno događa. Zašto me Klaus želi? Nisam ništa posebno, samo sam obična cura, više-manje. Možda nađemo odgovore u Jamesovoj grobnici. Možda nađemo nešto u vezi sa Penelope.

Iz razmišljanja me prekinula poruka. Bio je to Niall koji mi govori da otvorim prozor. Moja i njegova kuća su bila jedan do druge i povezivalo ih je drvo. Često smo znali 'bježati' iz svojih kuća i prespavati kod drugoga. Otvorila sam ga i ugledala ga na prozoru.

"Što je bilo?"-upitala sam ga.

"Ne mogu spavati kada nisi pored mene. Možeš li mi praviti društvo ovu noć?"-imao je molećivi izraz lica.

"A zašto bih to napravila?"-odlučila sam ga izazivati malo jer on meni to stalno radi.

"Zato što si moja i zato što sam jači od tebe"-rekao je samopouzdano.

"Ako je tako, onda ćeš sam večeras spavati. Kraj razgovora"-nije ništa uspio reći jer sam zatvorila prozor. Nasmijala sam se sama sebi, ali mi je osmjeh splasnuo sa lica kada sam se sjetila da je Niall užasno tvrdoglav i sve će napraviti da dobije ono što hoće. I bila sam u pravu. Začula sam otvaranje i zatvaranje ulaznih vrata i uskoro penjanje po stepenicama.

Brzo sam potrčala prema vratima da ih zaključam, ali je bilo prekasno. Već je bio kod vrata i otvorio ih. Odmaknula sam se od vrata par koraka, a on ih je zaključao. Imao je pobjedonosni osmjeh na licu. Nikada ne završi za mene dobro kada ima taj osmjeh na licu. Možda da pokušam pobjeći u kupaonicu? Ulovio bi me.

Koračao je polagano prema meni, a ja sam koračala prema natrag. Osjetila sam krevet iza sebe i Niall me gurnuo na njega. Legao je pored mene i zagrlio me.

"Samo sam htio biti pored tebe"-šapnuo mi je u uho i poljubio me u kosu. Uskoro smo i zaspali.

Ujutro su nas probudila dva iritirajuća glasa.

"Da ih probudimo?"-glas je dolazio od Louisa.

"Što ako nas zapale ili nešto slično?"-bio je to Harry. Zamislila sam da ih vjetar vuče van ove sobe i uskoro su bili izvan moje sobe. Čula sam ih kako gunđaju, a ja sam se okrenula prema Niallu sa smješkom na licu. Otvorio je svoje predivno plave oči i pogledao me.

"Dobro jutro pahuljice"-rekao je sa promuklim glasom.

"Dobro jutro"-nasmijala sam mu se i poljubila ga u vrh nosa.

"Nisi ih trebala onako izbaciti iz sobe"

"Jesam, bili su dosadni"-bila je istina, ipak su me probudili.

"Znate da smo još uvijek ispred vrata"-rekao je Louis.

"Znate da me nije briga"-rekla sam glasnije da me glasno i jasno čuju.

"Kako glasi plan za danas?"-upitala sam Nialla dok sam se oblačila.

"Idemo na gradsko groblje dok oluja nije došla"-pogledala sam kroz prozor i ugledala zrake sunca kako se sramežljivo provlače kroz oblake. Ne izgleda mi kao da će padati snijeg, ali što ja znam o životu?

Sat vremena kasnije smo se nalazili na gradskom groblju. Sve je bilo bilo pokriveno bijelim pokrivačem i mi smo bili jedini na groblju u ovo doba. Razdvojili smo se i svako je krenuo u svom smjeru. Bilo je sunčano, ali užasno hladno. Napravila sam malu kuglicu od vatre i grijala prste. Niall i ja smo već sat vremena hodali uokolo i nismo pronašli ništa. Grobnice su većinom bile iste zato smo i hodali u krug.

"Ovo nema smisla. Hodamo već sat vremena uokolo i nismo ništa pronašli"-sjela sam na stepenice ispred ulaza u nekakvu grobnicu. Niall je promatrao grobnicu i uopće me nije slušao.

"Jesi li me čuo što sam rekla?"-upitala sam ga.

"Možeš li se ustati?"-upitao me je i iznervirano sam se digla sa stepenica. Prešao je prstima po mjestu gdje sam sjedila i obrisao snijeg sa jedne stepenice. Obadvoje samo ostali iznenađeni kada smo ugledali što piše.

James Horan.