Forever Young

New Orleans

Part 53:

Pogledao me je sa svojim zlatnim očima koje su se vraćale u zelenu boju. Pogledala sam mu u usne, pa opet u oči. I kao iz vedra neba, željela sam ga poljubiti.

Part 54:

On je isto namjervao sudeći po njegovim očima. Pogledao mi je šetao između mojih usana i očiju. Polako mi se približavao, a ja nisam mogla normalno razmišljati od njegove blizine. Baš kada smo trebali spojiti sune, spustila sam glavu i nastala je čudna tišina.

"Ermm... ovaj... ja... idem sada"-izmotavao se i izašao iz sobe. Ovo je bilo čudno. Sve se tako brzo događalo. Htjela sam ga poljubiti, ali nisam mogla. Nešto u mojoj podsvjeti mi je govorilo da to ne činim i da ću poslije žaliti.

Bilo je oko osam sati kada smo stigli na aerodrom i kada smo ušli u avion. Sjedila sam do prozora i malo boljr pogledala po avionu. Bio je napola pun i učinilo mi se da sam ugledala nečiju plavu kosu malo dalje od nas. Zašto bi Niall išao u New Orleans? Sama sebi sam se nasmijala.

"Htio bih ti se ispričati za... znaš"-okrenuo se prema meni i započeo.

"Ja bi se tebi isto trebala ispričati, jer sam i ja dijelom kriva"-rekla sam.

"Ponašati ćemo se kao da se to nikada nije dogodilo"-dodala sam i okrenula se prema prozoru.

Niall P.O.V.

Od onoga dana kada je Alex oteta, ako to mogu tako nazvati, pokušao sam ih pronaći. Danas sam nekako saznao da idu za New Orleans. Da pratim ih. Moram je vratiti natrag. Izvuću ću je iz ovoga.

Alexandra P.O.V.

Netko me je budio i otvorila sam oči.

"Dobro došla u New Orleans"-izašli smo iz aviona i uputili smo se prema autu koji nas je čekao. Stali smo ispred nekakvog kafića i ušli u njega.

"Vidi tko nam se to vratio"-rekao je tamnoputi čovjek koji je sjedio za pultom. Ustao je i zagrlio Klausa.

"A tko je ova predivna dama pored tebe?"-odvojio se od njega i pogledao mene. Klaus je stavio ruku na moj struk i privukao me k sebi.

"Moja djevojka"-pogledao je u mene, pa nastavio. "Alexandra. Darius. Darius. Alexandra"-upoznao nas je i Darius mi je poljubio ruku.

"Slobodno me možeš zvari Dario"-sjeli smo za obližnji stol i započeli sa pričom. Dario je vampir kojeg kojeg je Klaus pretvorio. Klaus je izgradio ovaj grad i bio je kao neki 'kralj', ali je Dario preuzeo tu titulu. Klaus je udomio Daria jer je bio sluga nekim oholim gospodarima još u 1834 godini. Naslušala sam se dosta njihovih zanimljivih priča, pa smo odlučili krenuti kući.

Klaus je nedaleko od grada imao veliku kuću, pa smo se tamo zaputili. Pokazao mi je moju sobu i zaspala sam čim sam dotaknula jastuk. Ujutro su me probudile zrake sunca. Ustala sam i prišla prozoru. Sve je bilo prekriveno snijegom i bilo je malo rečeno predivno. Sišla sam u prizemlje i ušla u kuhinju.

"Dobro jutro, ljubavi"-rekao je britanski naglasakiza mene i poljubio me u obraz.

"Jutro"-nisam se nikada do sada pitala koji je pravi razlog posjeta ovome gradu. Zašto sam ja morala poći sa njime? 'Zato što bi pobjegla glavom bez obzira'-rekao je moj unutarnji vuk.

"Zašto smo došli ovdje?"-upitala sam ga dok je ulijevao krv u čašu. Na misao mi je pala činjenica da me još uvijek želi pretvoriti u vampira ili mu se mišljenje promijenilo?

"Imam posla ovdje, nećemo se previše dugo zadržati ovdje. I da..."-popio je krv i prišao mi s leđa.

"...želim te pretvoriti u vampira, ali čekam pravi trenutak za to"-poljubio me je u vrat i izašao iz kuće. I ja sam izašla iz kuće i uputila se u razgledavanje grada. Dok sam prolazila jednom ulicom gdje su bile uglavnom stvari za čaranje, 'čarobni napitci' i ostale stvari, svi su me čudno gledali i pogledavali se međusobno. Zašto me svi tako čudno gledaju? 'Možda što smo nove ovdje i što smo došle sa Klausom'-opet moj vuk.

"Ja sam Emilia i primjetila sam da si nova u gradu. Mogu ti pokazati malo okolo ako želiš"-prišla mi je djevojka koja je bila otprilike moje godište. Nasmješila mi se i uzvratila sam joj.

"Ja sam Alexandra, ali me slobodno zovi Alex. To bi bilo lijepo od tebe, ne snalazim se baš ovdje"-pružila sa joj ruku i rukovale smo se. Kada sam joj dodirnula ruku osjetila sam trnce u sebi.