Forever Young

Close my eyes forever

Previously on Forever Young:

"Dočekati ćeš ti smrt prije nego što misliš"-što je to trebalo značiti? Prije nego što je mog mozak registrirao što se dogodilo, taj čovijek se u sekundi stvorio ispred mene i ubrizgao mi nešto u vrat. Primila sam se za mjesto uboda i pogledala u njega. Imao je oči boje lješnjaka koje sam negdje već vidjela. To je i bilo zadnje čega se sjećam, jer me tama obuzela.

Part 68:

Polagano sam otvarala oči i ugledala nepoznatog muškarca pored mene. Naglo sam se digla i odmaknula se od njega.

"Smiri se, neću ti nauditi"-to je bio isti onaj muškarac sa groblja. Baš se pitam da li me Damien i Laurel traže.

"Zašto svi žele moju djecu?"

"Saznat ćeš uskoro"-i s time je izašao iz sobe. Sazant ću uskoro? Želim znati sada. Ako mi uzmu djecu, neće imati normalno djetinjstvo niti ostatak života. Moram pobjeći odavde i pronaći Louisa ili barem nekoga kome mogu vjerovati.

Ustala sam i prišla prozoru. Bio je dan i bili smo u kući usred ničega. Pokušala sam otvoriti prozor, ali je bio zaključan. Dobro, napraviti ću kuglu od vatre i... Zašto mi moći ne rade? Pokušala sam i ostale ostale elemente, ali i dalje ništa. Što se događa?

"Nećeš tako lako odavde pobjeći"-okrenula sam se i ugledala onog muškarca.

"Ja sam Rex, usput"-prdstavio se.

"Što si mi napravio?"

"Tebi nisam ništa napravio, ali sam začarao kuću da ne možeš pobjeći"-imao je neki izokrenuti zli osmjeh na licu.

"Ako misliš da si pobjedio, onda se varaš"-nije mi bilo spasa, ostati ću ovdje dok ne rodim i onda će me ubiti.

"To ćemo još vidjeti"-pucnuo je prstima i odmah sam osjetila bol u glavi. Nisam ništa mogla napraviti, samo sam mogla čekati svoju smrt. Sat vremena sam se probudila na podu. Vrata su mi bila širom otvorena i čula se galama i lomljenje stakla u prizemlju. Prišla sam vratima i raspoznala dva glasa. Bio je to Rex i nečiji ženski glas.

"Nećeš joj ništa napraviti. Znaš li tko je ona?"-zaderala se žena.

"Znam, ali mi ne može ništa napraviti"-rekao je Rex. Koliko god sam htjela ostati prisluškivati, moram pobjeći odavde. Vrata dnevne sobe su bila zatvorena, a ulazna vrata su bila niz stepenice. Sišla sam stepenicama što tiše da me ne čuju i pokušala otvoriti vrata. Bila su zaključana, naravno. Možda ako... Odjednom su se ulazna vrata sama od sebe otvorila i ugledala sam Damiena kako stoji par metara od mene.

"Idemo"-ispružio mi je ruku, ali ju nisam prihvatila.

"Ne idem s tobom nigdje"-odmaknula sam se malo od vrata, ali on nije mogao ući untra jer nije bio pozvan u kuću.

"Što se ovdj..."-Rex nije stigao dovršiti rečenicu, jer mu je netko slomio vrat.

"Alex, bježi. Ja ću ga zadržavati"-rekla je djevojka. Kako mi zna ime? Kako joj mogu vjerovati? Mislim da na ta pitanja neću dobiti odgovore. Damien se primio za glavu odjednom i pao na koljena.

"Bježi"-opet je rekla i poslušala sam ju. Izašla sam kroz vrata i počela trčati prema šumi. Vani je bio mrkli mrak i jedva sam vidjela kamo idem. Mora da sam bila više u nesvjesti nego jedan sat.

"Alexandra, ne vrijedi ti bježati"-bio je to Damien. U pravu je, ali ne želim biti zarobljena u kući cijelo vrijeme. Okrenula sam se i ugledala ga kao bijesno ide prema meni. Nastavila sam trčati koliko god su me noge nosile. Ako se pokušam boriti sa njime, znam da ću izgubiti. Ali nikada nisam odustajala tako lako.

Nisam imala kamo pobjeći, šuma je bila velika i nisam previše brza u trčanju, pogotovo sa ovim trbuhom. Ispred mene se stvorio red drveća, onemogućavajući mi daljnji bijeg. Okrenula sam se i ugledala Damiena par metara udaljenog od mene.

"Ja uvijek pobjeđujem"-imao je zli osmjeh na licu. Moja djeca će se roditi u zarobljeništvu. Ne želim da im se to dogodi. Moram nešto poduzeti, ali što? Na pamet mi je pala suluda ideja, da si prerežem vrat. Čim ih rodim, ubiti će me. Želim da odrastaju uz majku i oca kao što sam ja. Istina nisu tu bili cijelo vrijeme, ali su bili sa nama kada smo ih najviše trebali.

Bili su sa nama kada smo prvi put krenuli u školu, kada sam prvi puta slomila nogu, bili su na svakom našem rođendanu i svaki Božić su dolazili kući. Takvu budućnost blizanci neće imati, ne znam ni kakvu će ju imati. Što ako ih iskoriste za nekakve eksperimente ili ako im pokušaju oduzeti moći? To moram spriječiti.

U daljini sam ugledala oštar kamen. Iskoristila sam svoje moći vjetra i kamen je doletio do mene. Damien je pogledao kamen , pa mene i rekao-"Ne bi se usudila"-zašto je bio tako siguran u to?

"Usudila bih se"-samo mi je to trebalo da povučem oštru crtu po vratu i utonula sam u crnilo zauvijek.

.

.

.

Alexandra je mrtva, na neki način, ali će se vratiti natrag u život. Nastavak je malo kraći, ali će biti duži sljedeći put. U sljedećem nastavku nam dolazi Niall. Iskreno jedva čekam, čak je i meni nedostajao. Na slici je djevojka koja je spasila Alexandru. Već ju je jednom susrela i završila je mrtva, ali se vratila natrag u drugome tijelu. Nadam se da vam se nastavak svidjeo. Ostavite vote/komentar pa se čujemo do sljedećeg nastavka.