Forever Young

I love you

PAR SATI KASNIJE Alexandra 

Nicholas me zaključao u nekakvu sobu. Htjela sam pobjeći, ali ne znam koliko je ta ideja bila pametna. Nisam htjela ovdje bespomoćno sjediti, ali i u ostalom, što sam mogla napraviti?

Otvorila sam prozor i pogledala okolo da li je zrak čist. Nije bilo nikoga, na sreću. Skočila sam kroz prozor i snijeg je ublažio moj pad. Bilo je užasno hladno i počeo je padati snijeg. Počela sam trčati prema šumi koliko su me noge nosile. Veliki snijeg mi je otežavao bijeg, ali sam ubrzo došla u šumu gdje se lakše hodalo.

Nakon nekog vremena sam ugledala kolibu i dim kako ide iz dimnjaka. Potrčala sam prema njoj i usput se porezala po ruci olakšavajući Nicholasu da me još brže pronađe. Začula sam glas u daljini-"Znaš ovo ti i nije najpametnija ideja draga"-bio je to Nicholas. Došla sam do kolibe i kucala na vrata. Vrata mi je otvorila starica.

"Molim vas, pomozite mi. Žele me ubiti"-rekla sam sva uspuhana. Pogledala mi je ruku i odmaknula se u stranu da mogu ući. Vjerovatno je provjeravala jesam li vampir. Koliba je izgledala dosta prostrana, s obzirom da je izvana izgledala mala. Sjela sam na kauč, a starica je donijela čaj, zavoj i neke trave. Sjela je na kauč do mene i natočila nam čaj.

"Što te dovodi u ove dijelove šume dijete?"-pitala me dok je zamatala moju povrijeđenu ruku.

"Duga je to priča"-gledala sam kako mi mota ruku.

"Ima veze sa vampirima, zar ne?"-rekla je ne pogledavši me. Zamotala mi je ruku, a ja sam samo spustila glavu i igrala se sa svojim prstima.

"Znači ima"-otpila je malo čaja.

"Ne moraš se brinuti. I ja sam nadnaravno biće"-podigla sam pogled i pogledala ju.

"Ja sam vještica"-rekla je i svijeća na stolu se sama od sebe zapalila. Bilo mi je čudno što nas Nicholas već nije pronašao. Bilo ga je strah ili se nije htio petljati sa vješticom.

"Sigurno se pitaš kako smo sigurne ovdje. Pa, začarala sam ovu kuću i samo ju mogu  pronaći posebni ljudi. Ti si jedna među njima"-rekla je i otpila još malo čaja.

"Kako mislite posebni ljudi?"-upitala sam ju i uzela šalicu čaja u ruke. Bila vruća, što mi je godilo za promrzle ruke.

"Saznati ćeš sve na vrijeme. Nije moje da ti kažem. Želiš li mi sada ispričati zašto si naljutila Originalnog vampira?"-upitala me. Sve sam joj ispričala što mi se događalo, a ona me pozorno slušala.

"Mogu ti samo dati prenoćište večeras"-rekla je kada sam završila sa pričom.

"Rado bi ostala, ali moram krenuti dalje. Hvala vam na svemu"-ustala sam i prišla vratima.

"Ako me ikada budeš trebala, znaš gdje me možeš pronaći"-kimnula sam i izašla vani na hladnoću. Hodala sam i hodala, već se bilo smračilo i šuma je postala jeziva. U daljini sam začula nečije glasove. Ubrzala sam korake i prizor me prestravio kojeg sam ugledala.

Michelle je pila krv nekom nesretnom mladiću. Kada je pao na pod prvih par sekundi nije bila svjesna što je napravila, ali poslije kada je stvarnost zakucala na vrata je bila zaprepaštena. Ja koliko sam bila smotana sam stala na grančicu, a ona je podignula glavu i ugledala mene. Nisam znala što da napravim, da li da pobjegnem ili da ostanem? Krenula je prema meni i samo me zagrlila.

"Tako mi je drago što te vidim"-odahnula sam i zagrlila i ja nju. Mislila sam da će i mene ubiti.

"Kako si uspjela pobjeći?"-upitala me dok smo tražile izlaz iz šume.

"Pobjegla sam kroz prozor i neka starica me sakrila kod Nicholasa. Zaboravila sam ju upitati pitati kako se zove"-drveća su se razrijeđivala i uskoro smo izašle iz šume. Uskoro će zora, a Shelly nema prstena za dnevnu svjetlost. Kuće nam nisu bile daleko od šume, ali smo se svejedno morale požuriti natrag kući.

Shelly je otišla svojoj kući, a ja svojoj. Baku i dedi nisam vidjela kada sam se vratila, a i nije mi se dalavlo objašnjavati gdje sam bila. Bila sam umorna i htjela sam samo leći u krevet i spavati. Ušla sam u svoju sobu i ugledala Damona na krevetu.

"Donio sam ti ovo"-podignuo je moju ogrlicu u zrak da ju vidim.

"Mislila sam da je zauvijek izgubljena"-htjela sam ju dohvatiti, ali ju je on izmaknuo izvan dohvata moje ruke.

"Moram ti nešto reći"

"Zašto to mora biti sa mojom ogrlicom?"-pogledala sam ga zbunjeno.

"Zato što ću ti sada reći će biti nešto najsebičnije što sam ikada rekao u svom životu"

"Damon ako ćeš reći ono što je Nicholas potvrdio..."-prekinuo me.

"Volim te"-samo sam ga iznenađeno gledala.

"Ali ćeš ovo morati zaboraviti"-gledao me u oči i hipnotizirao. Pri tome mu je kapnula suza niz obraz. Trpenula sam i okrenula se oko sebe. Osjetila sam imam nešto na vratu. Opipala sam svoju ogrlicu, ali kako je dospjela ovdje?

Sjela sam na krevet i razmišljala o ovom danu. Da li me Nicholas još traži? Hoće li napraviti nešto meni ili Michelle? Te misli sam prekinula kada je Niall ušao u sobu. Ustala sam i zagrlila ga.

"Brinuo sam se za tebe"-šapnuo mi je u kosu i poljubio me u tjeme.

"Sada sam ovdje. Ne trebaš se brinuti više"-odvojila sam se od njega i poljubila ga. Legla sam na krevet, a on pored mene. Kada će se sve ovo napokon završiti? Uskoro sam i zaspala.

Ujutro su me probudila zrake sunca. Htjela sam ustati, ali me Niall povukao k sebi.

"Ne idi još"-rekao je sa svojim promuklim irskim naglaskom.

"Htjela bi još ostati ležati, ali moramo ustati"-okrenula sam se prema njemu.

"To ti neću dopustiti"-okrenuo me i legao na mene.

"Niall..."-ušutkao me poljupcem.

"Pa mogli bi još malo ostati ležati"-rekla sam i on nas je pokrio plahtom preko glave.