Forever Young

Croatia

Parkirala sam auto na prilazu kuće. Sva svjetla su bila ugašena, što znači da se još nisu vratili. Prišla sam vratima i otključala ih. Upalila sam svijetlo i primijetila nečije cipele kod vrata. To su bile Niallove. Možda već spava, a možda me čeka, tko zna.

Ušla sam u svoju sobu i uzela kofer i počela ga puniti najpotrebnijim stvarima. Dok sam stavljala zadnje stvari u kofer, netko je upalio svjetlo. Okrenula sam se i ugledala Nialla na vratima. Izgledao je prokleto zgodno u tom odijelu. Najradije bi ga sada poljubila i... Alex skoncentriraj se.

"Alex, ja..."-započeo je.

"Nemamo o čemu razgovarati. S nama je gotovo"-rekla sam i krenula ka vratima, ali me uhvatio za lakat i povukao k sebi. Stajala sam svega par centimetara od njega. Par centimetara od njegovih usana. Tako sam ga jako htjela sada poljubiti, ali mi razum to nije dopuštao.

"Niall, pusti me"-pokušala sam se izvući iz njegovog stiska, ali je bio puno jači od mene.

"Neću dok ti ne objasnim što se dogodilo"-pustio mi je ruku i zaključao vrata. Stvarno mi se nije dalo slušati njegovo objašnjenje, ali sam ga morala saslušati. Jedini izlaz je bio kroz ta vrata, ne računajući prozor.

"Slušam"-sjela sam na krevet i uzdahnula. Malo je bio iznenađem mojim odgovorom.

"Izašao sam van da udahnem malo svježeg zraka. Nakon nekog vremena se pojavila Olivia. Pokušavao sam joj objasniti da mi nikada nećemo više biti zajedno, ali me nije slušala. Samo me povukla k sebi i poljubila me. Nisam joj uzvratio poljubac, nego sam ju odmaknuo od sebe. Ugledao sam onda tebe kako odlaziš i pomislio da si nas vidjela"-pozorno sam ga slušala. Srce mi je govorilo da mu oprostim i zagrlim, ali srce u ovom trenutku nije odlučivalo. Otključao je vrata i rekao-"Sada se možeš vratiti Damonu ili ostati sa mnom"

Ustala sam, prišla vratima i rekla mu-"Želim ti lijep život bez mene"-spustila sam se niz stepenice i trudila se ne rasplakati. Ali to je bila nemoguća misija.

***********************

Čim sam došla pred Damonova vrata on ih je otvorio.

"Stvarno ne želim smetati"-govorila sam dok sam ulazila u dnevnu sobu.

"Ti mi nikada ne smetaš"-odgovorio je.

"Samo ću prespavati jednu noć i idem kod bake i dede u Hrvatsku"-rekla sam i sjela na kauč.

"Idem ti donijeti deku"-rekao je i nestao stubama do svoje sobe. Legla sam na kauč i zatvorila oči. Bila sam užasno umorna i dan je bio dugačak i težak za mene. Pokrio me dekom i upitao-"Spavaš li?"

"Ne spavam"-otvorila sam oči i ugledala ga kako sjedni pored mene.

"Mislio sam sutra s tobom poći, ako smijem"-imao je smiješak na licu.

"Može, barem neću sama putovati. Krećemo kada ustanemo"-rekla sam i zaspala.

Niall 

Probudio sam se ranije nego inače i uputio se prema Damonovoj kući. Parkirao sam se ispred njegove kuće i prišao vratima. Pokucao sam na vrata, ali nitko ih nije otvarao. Opet sam pokucao na njih i opet ništa. Kroz glavu su mi prolazile tisuću groznih misli da joj onaj gad nije nešto napravio.

"Niall"-čuo sam dobro poznati glas iza sebe. Okrenuo sam se i usta su mi se razvukla u osmjeh.

Alexandra

Krenuli smo rano ujutro i trenutno se nalazimo na aerodromu.

"Gdje ideš dalje?"-upitala sam ga dok sam uzimala kofer.

"Isto gdje i ti"-rekao je.

"Ali, to je..."-zastala sam.

"Ti znaš moju baku i dedu?"-upitala sam začuđeno.

"Pa... Recimo da ih znam"-osmijehnuo mi se i uputili smo se prema Zagrebu.

Poslije 40 minuta ispitivanja kako ih zna, sam dobila ništa. Nikakav odgovor od njega. Kada smo došli u Zagreb, ceste su bile pokrivene snijegom, a on je još neumorno padao. Za manje od pola sata smo se našli ispred njihove kuće, a ja sam pozvonila na vrata. Otvorila ih je baka i toplo se nasmiješila.

"Alex, sine"-rekla je i zagrlilame.

"Bako"-uzvratila sam joj zagrljaj. Kako mi je samo nedostajala. Nedostajao mi je njezin miris po kolačićima i knjigama. Baka je uvijek bila u kuhinji i pekla raznorazne kolače. A kada ne bi bila za štednjakom onda bi čitala stare romane. Odvojila se od mene i pogledala iza mene u Damona.

"Vidim da ti je Damon pravio društvo"-pokazala je iza mene.

"Drago mi je sto te vidim Ana, ali bih sada morao krenuti. Pozdravi svog muža, Miju"-mahnuo nam je i otišao. Ušla sam u kuću i ostavila kofer u svoju sobu. Soba mi je ostala netaknuta od prošlog puta kada sam bila kod njih. Svako ljeto smo ih Louis i ja posjećivali, a nekada smo znali i dolaziti zimi.

"Alexandra"-rekao je deda i zagrlio me.

"Samo Alex, deda. Mrzim kada me zovu punim imenom"-rekla sam i ušli smo u dnevnu sobu gdje nas je čekao gotovi ručak na stolu.

Niall 

"Alex"-rekao sam veselo.

"Što radiš ovdje?"-upitala me.

"Došao sam ti reći da ću te pustiti na miru ako mi sada ne oprostiš. Živi svoj život sretno sa njime"-čekao sam njezin odgovor, ali ga nisam dobio. Umjesto odgovora me poljubila.

"To znači da mi opraštaš?"-obavila je svoje ruke oko mojeg vrata.

"Da. Opraštam ti, ali ti meni nećeš nakon ovoga"-što je to trebalo značiti. Dobio sam odgovor kada smo osjetio oštru bol u vratu.