Forever Young

His blood

"Što ti radiš ovdje?"-upitao me je Klaus dok je ulazio u ured. Nije izgledao ljuto, ali opet nije ni izgledao sretno.

"Čekala sam tebe"-ustala sam i zagrlila ga. Obavila sam ruke oko njegovog vrata, a on svoje oko mog struka. Možda će povjerovati u ovo priču, samo da mi nije upravo pročitao misli.

"Vidjela si onaj dokument, zar ne?"-imao je nekakav čudan osmjeh na licu.

"Koji dokument?"-pokušati ću se praviti, ali nisam bila te sreće da mi povjeruje.

"Da te podsjetim malo-pisan krvlju, dogovor mene i Daria"-nabrajao je, a ja nisam ništa rekla.

"To ću prihvatiti kao da znaš o čemu govorim"-pokušala sam se odmaknuti od njega, ali me je čvrsto držao i okrenuo me tako da su moja leđa doticala njegova prsa.

"Samo si zbog tog glupog razloga htio da postanem tvoja"-bila sam ljuta na njega, ne bila sam bijesna. Svi me tretiraju kao da sam nekakva lutka sa kojom se mogu igrati, pa kada im dosadi samo ju odbace.

"Postoji još jedan razlog kojeg ti ne smijem otkriti"-šapnuo mi je i duž kralježnice su mi prošli neugodni trnci. Opet sam pokušala pobjeći od njega, ali je bilo uzaludno, bio je kao kamen.

"Nećeš me pretvoriti u vampira"-ne želim postati krvožedno čudovište noći. Ne želim ubiti nekoga, nikada to ne bi mogla napraviti. Ali bi opet, ne moraš ozljeđivati ljude. Rekao je moj unutarnji vuk. Niall je krvopija i pokušao je mene ubiti, nakon toga nije ništa rekla jer sam bila u pravu. Vampiri ne mogu protiv svoje prirode.

"Svi će ti se pokoriti ako postaneš to čudesno biće i najvažnije, biti ćeš moja"-nije valjda to mislio ozbiljno?

"Misliš da ću ostati s tobom nakon svega?"-nikada mu ne bi oprostila ako bi me pretvorio.

"Ne mislim, nego znam"-neće biti tako. Tu njegovu želju neću poštivati, ipak je to moj život u pitanju. Odjednom je Klausov stisak poustio i pao je na pod grčeći se od bolova. Na vratima se pojavila Emilija koja mi je upravo spasila život. Odmaknula sam se od njega i pobjegli smo iz kuće strave i užasa.

"Hvala ti što si me spasila, ali moraš bježati sada Klaus će te doći potražiti"-rekla sam joj i dodala da imam još nedovršenog posla s njime. Kimnula je glavom i rekla mi da se pazim. Otišla ja ostavljajući mene samu u šumi u razmišljanju što da napravim dalje.

Odjednom me počela boljeti glava. Začula sam korake iza sebe i okrenula se. Iza mene je stajao Nicholas. On je znači prouzrokovao moju bol. Ispružio je ruku prema meni, a ja sam pala na pod držeći se za glavu. Pokušala sam ustati i pobjeći, ali nisam mogla.

"Ne možeš biježati od mene ljubavi"-začula sam još jedan glas koji je pripadao Klausu. Kimnuo je Nicholasu u znaku da je njegov posao ovdje završen. Bol je nestala i mogla sam ustati samo da bi koračala unatrag dok je Klaus išao prema meni kao da gleda plijen koji će upravo napasti. Prišao mi je i prislonio na drvo. Stavio je ruke pored moje glave i zarobio me svojim tijelom tako da nisam nikako mogla pobjeći.

Pogledao me je u oči, a ja nisam mogla skrenuti pogled sa njegovih predivnih zelenih očiju. Odjednom mi je došla misao da ga poljubim, čudna kakva je zamiso poslušala sam ju. Nisam znala zašto, ali sam prislonila svoje usne na njegove. Ugrizao me je za donju usnicu tražeći ulazak u moja usta. Malo sam ih otvorila i njegov se jezik borio za prevlast sa mojim. Ovo je bilo tako pogrešno, ali tako dobro u istome trenutku.

Nisam primjetila kada sam obavila svoje ruke oko njegovoga vrata, valjda je to bio instiktivni potez. Njegove ruke su se premjestile na moj struk i privukao me je još bliže k sebi ako je to bilo moguće. Odmaknula sam se od njega i izašli su mi očnjaci. Pogledala sam ga sa svojim zlatnim očima, a on mi je lagano kimnuo u znaku odobravanja. Prišla sam mu vratu i jezikom ovlažila mjesto gdje ću ga ugristi. 'NE! Prestani sa time, to nije ispravna stavr. Ne možeš ga ugristi'

Javio se opet onaj dosadni mali glasić u mojoj glavi. Dvije strane moga mozga su se sukobljavale i odlučila sam poslušati onu ne razumnu stranu. Zarila sam svoje očnjake u njegov vrat i uskoro sam pila njegovu krv koja je imala okus po metalu.

"Dobra cura"-gladio me je po kosi. Naglo sam odmaknula glavu od njegovog vrata i obrisala krv oko ustiju. Pogledala sam ga i ugledala da ima pobjedonosni osmjeh na licu. Znači to je bilo to, ovdje umirem tragičnom smrću, ali mu neću dopustiti taj užitak. Krv mu je imala tako slatkast okus da bi ju opet probala. Nasmijao se slatko i primaknuo mi se uhu-"Znaš da ju možeš uvijek piti ako ja dobijem nešto zauzvrat"

Opet sam osjetila trnce od njegove blizine. Zašto je imao ovakav ujecaj na mene, nisam znala odgovor. Znam samo da na njega trebam trenutno biti ljuta. Duboko sam udahnula i odgurnula ga svom svojom snagom volje od sebe i uputila se prema najtamnijim dijelovima šume. Mogla sam iščitati iznenađenost iz njegovog izraza lica. Kako sam išla dublje u šumu to sam se osjećala sve više umornije i iscrpljujuće. Noge su me odale i pala sam na šumsko tlo.

"Što mi se to događa?"-postavila sam sama sebi pitanje.

"Nisi trebala bježati od moga brata draga"-čim sam začula njegov glas znala sam odgovor na pitanje. Prišao mi je i uzeo me u naručje kao mladenku.

"Zašto ovo radiš?"-spavalo mi se užasno.

"Uskoro ćeš saznati"-došli smo pred ogromnu kuću čiji su vlasnici bili Mikaelsoni.

"Gdje si ju pronašao?"-začula sam Klausov glas čim smo ušli u kuću.

"Nije stigla daleko"-rekao je Nicholas i predao me Klausu u naručje. Dok me vodio prema mojoj sobi, Nicholas je iscrpio zadnje atome moje snage i utonula sam u svijet snova.

.

.

.

Evo ga zadnji nastavak za ovu godinu. Neću postavljati nastavke malo duže vrijeme jer ću biti odsutna. Idem na tjedan i pol dana u Švicarsku i vraćam se tek 4.1. Nadam se da vam se svidjeo nastavak. Ostavite vote/komentar i čujemo se do sljedeće godine.

P.S. Sretan Božić i Nova godina.

P.S.S. Dati ću vam mali sneak peek u treću sezonu kao moj dar za vas za Božić:

Začula sam otvaranje vrata i osjetila kako me netko podiže na noge.

"Izbaviti ću nas odavde"-bila je to Nia. Hodali smo niz hodnik, ali sam ja svako malo gubila ravnotežu.

"Ostavi me ovdje, samo te usporavam"-Klaus je htio mene, ne nju, ona nema ništa veza sa ovime.

"Neću te ostaviti samu ovdje da ti napravi nešto"-brinula se za mene kao da mi je majka. Došli smo ispred izlaza i Nia je otvorila vrata samo da bi ugledale Nicholasa na njima.

"Tu je moja cura"-povukao nas je prema gore i mene primio za vrat.

"Više nisi tako opasna kao prije"-oči su mu poprimile crvenu boju i njegova ruka se našla u mojim prsima. Uhvatio je moje srce i htio ga iščupati...