Forever Young

Magically disappeared

Kuća je bila ogromna i nisam znala kamo da bježim. Trčala sam niz hodnik i ušla u jedinu otključanu sobu. Čim sam ušla u sobu ugledala sam još jedna vrata. Otvorila sam ih i ušla u ormar. Malo je bilo reći da je bio velik. Hodala sam amo-tamo razmišljajući što da napravim sljedeće. Nisam imala nikakvu ideju, samo sam mogla čekati da me Nicholas pronađe.

Sjela sam na pod i naslonila se na zid glavom. Zid iza mene je čudno zvučao kada sam se naslonila na njega. Pokucala sam na zid i bio je šupalj iznutra. Ustala sam i razmaknula stvari, naišla sam na vrata umjesto zida. Otvorila sam ih i ušla u prostoriju. Izgledala je kao mala spavaća soba sa malim prozorom. Prišla sam prozoru i pogledala okolinu. Samo polja lavande i ništa više. Došla sam do kreveta i bacila se na njega.

Niall 

Ležao sam u svojoj sobi i gledao u strop. Ostavila me. Što ću sada bez nje? Bila je moj svijet. Moje sve. Kada je otišla od mene, jedan dio u meni je umro. Ustao sam i prišao prozoru. Njezina kuća se nalazila nasuprot moje. Veliki hrast je bio posađen ispred naših prozora tako da smo se znali često iskrasti i činiti lude stvari. Zagledao sam se u hrast i vratio se u prošlost.

FLASHBACK

"Loviš"-dotaknula me po ramenu i počela bježati od mene. Okrenuo sam se i počeo trčati za njom. Bila je brza, ali nije bila brža od mene. Sustigao sam ju i oborio na pod.

"Ovo je bilo zabavno"-rekla je dok smo ležali ispod hrasta i hvatali zrak.

"Da, i sada sam umoran"-gledali smo oblake i smijali se svakakvim oblicima. Ubrzo smo čuli zvuk prodavača sladoleda i potrčali smo prema njemu.

KRAJ FLASHBACKA

To su bila vremena kada smo još bili djeca bez i jedne brige u svijetu. Da se barem mogu vratiti u prošlost.

Alexandra 

Razmišljala sam o tome kako smo je ja i Niall upoznali. Bio je prvi dan vrtića.

FLASHBACK.

Bio je prvi dan u vrtiću. Sva djeca su bila sramežljiva i nitko nije pričao ni s kim. Teta nas je odvela vani da se igramo i upoznamo malo bolje. Ja sam ponijela svog najdražeg medu i igrala se sa njime. Ubrzo mi je prišao jedan smeđo-kosi dječak i upitao me da li se može igrati sa mnom. Kimnula sam i on je sjeo pored mene.

Rekao je da se zove Niall i uskoro smo postali prijatelji. Kada je mama došla po mene, nisam htjela ići. I znala je razlog. Ubrzo je došla i Niallova mama i ispostavilo se da smo bili susjedi.

KRAJ FLASHBACKA

Od tog dana se sve promijenilo. Da se barem mogu opet vratiti u prošlost.

Već sam ovdje tri sata i strah me izaći. Ustala sam i prišla vratima. Naslonila sam uho na vrata i čula otvaranje vrata sa druge strane. Počela sam lagano paničariti. Hodala sam lijevo-desno razmišljajući što ću sljedeće učiniti. Kada sam stala na tepih pod ispod mene je 'zacvilio'. Odmaknula sam ga i pronašla moj spas.

Otvorila sam prolaz i sišla na već postavljene ljestve. Sišla sam u mrki mrak. Opipala sam vrata i otvorila ih. Dospjela sam u stražnje dvorište gdje je Nihcolas pio krv nekoj nesretnoj djevojci.

"Znaš..."-bacio je mrtvo tijelo na pod i ustao.

"...izgubio sam volju da te tražim, pa sam čekao da ti pronađeš mene"-prišao mi je s leđa i odmaknuo kosu sa vrata.

"Što ću onda sada s tobom?"-znala sam što slijedi. Ugrizao me za vrat, a ja sam se pokušala osloboditi od njegovog stiska, ali to je bilo nemoguće.

"Nicholas, ostavi ju na miru"-odmaknuo se od mene i ugledali smo Klausa.

"Uvijek mi moraš pokvariti zabavu"-njemu je to bila zabava, dok su drugi oko njega trpjeli posljedice. Otišao je i Klaus mi je prišao.

"Ne mogu te ostaviti par sati, a da ne upadneš u nevolje"-uzeo mi je zapešće i ugrizao me. Sada će i on od mene piti, ma krasno. Ali umjesto da pije, uzeo je malu bočicu i ulio krv unutra.

"Gotovo"-nasmiješio se i pustio mi ruku. Obrisala sam krv i umjesto dvije rupice sam našla samo sasušenu krv. Nestale su.