Forever Young

Escape

Probudila sam se i sišla u kuhinju. Na frižideru sam našla poruku od dečkiju da su otišli u studio, jer ih je Paul nešto trebao. Krasno, baš super. Sama sam u kući, Michelle je Bog zna gdje i još mi samo fali da mi netko provali u kuću. Moj trbuh se oglasio, pa sam napravila pahuljice. Cijelo vrijeme sam razmišljala gdje bi Michelle mogla biti. Možda da javim policiji gdje je? Zašto ne, nemam ništa za izgubiti.

Pola sata kasnije sam iznervirano hodala po sobi vamo-tamo. Ova žena u policiji me pitala svako pitanje barem po deset puta. Nisam više mogla biti u kući, pa sam se obukla i otišla malo na svježi zrak. Gdje god Michelle sada bila nadam se da joj se ništa nije dogodilo.

Michelle 

Probudila sam se rano ujutro i razmišljala o tome da pobjegnem. To i nije baš najpametnija ideja, ali ne mogu ovdje ostati i dopustiti Klausu da mi nešto napravi. Ustala sam i obukla se, uzela sam Maxa i stavila ga u svoju torbu, tako damu je samo glava virila.

Otvorila sam prozor i pogledala prema podu. Nije bilo baš visoko, ali je bilo dovoljno nisko da mogu skočiti kroz prozor. Stavila sam torbu na rame i skočila. Dobro da je snijeg jučer cijelo vrijeme padao, jer bi se slomila da sam skočila samo na tlo. Nisam razmišljala dva puta, nego sam počela trčati šumom u nadi da naiđem na izlaz.

Pratila sam put po kojem smo jučer došli. Put je bio užasno dugačak. Što ako Klaus primijetio da me nema i počne me tražiti? Ili još gore, što ako me nešto pronađe i ubije. Nemoj tako misliti. Misli da ćeš izaći odavde i vratiti se živa i zdrava kući.

Hodala sam tako negdje pola sata i izašla iz snježne šume. Nisam znala gdje se nalazim. Izvadila sam mobitel i htjela nazvati Alex ili bilo koga, ali nije bilo signala. Ugledala sam auto u daljini koji mi se približavao. Nisam imala više snage i samo sam pala u duboki snijeg i utonila u crnilo.

Probudila sam se u nekakvoj bijeloj prostoriji i čula iritantno pištanje aparata pored mene. Ugledala sam Alex kako spava pored mene. Kako sam dospjela u bolnicu? Nije ni bitno. Bitno je da me Klaus nije pronašao. Glava me užasno boljela. Zatvorila sam oči u nadi da dobijem imalo sna.

Čula sam otvaranje i zatvaranje vrata. Vani je bio mrak, pa nisam mogla toj osobi vidjeti lice. Kada mi se taj netko počeo približavati, mjesečina mu je obasjala lice. Htjela sam vrisnuti, ali mi je stavio ruku na usta.

Alex (Par sati ranije)

Došla sam kući, skinula kaput i čizme i sjela u fotelju u dnevnoj sobi. Upalila sam TV i listala programe. Nisam bila u stanju bilo što gledati, stalno sam razmišljala o Michelle. Ustala sam i otišla u kuhinju da napravim čaj.

Telefon je zazvonio i brzo sam se javila, možda su vijesti o Michelle.

"Dobra večer, jesam li dobila Alexandru Tomlinson"-upitala me žena.

"Jeste"-rekla sam.

"Pronašli smo Michelle"

.

.

.

.

.

.

.

Evo ga. Još jedan nastavak. Oprostite što ste dugo čekali,ali sam bila u Mađarskoj i nisam imala vremena.

Nastavak je prekratak,ali sutra stavljam nastavak. Ostavite vote/komentar i čujemo se sutra.