Forever Young

Klaus

"Mene tražiš?"-okrenula sam se prema izvoru glasa i ugledala ga s očnjacima koji su me htjeli ugristi. Koračala sam u natrag dok nisam osjetila kauč iza sebe. To je to umrijeti ću sada i ovdje, a nisam ni proživjela 20 godina svojeg života.

"Znaš, moja krv ima odvratan okus. Stvarno ju ne želiš probati"-zatvorila sam oči i čekala najgore. Otvorila sam ih sekundu kasnije i više ga nije bilo. Brže bolje sam potrčala prema kuhinji i uzela nož, ali me zgrabio za struk i ugrizao za vrat. Zavrištala sam kao nikada do sada i onda je sve postalo crno.

Otvorila sam oči i shvatila da je sve ovo bio san. Ležala sam na kauču i TV je bio upaljen. Primila sam se za vrat, nije bilo ugriza. Ustala sam i odšetala u kuhinju. Napravit ću dečkima palačinke za večeru. Dva sata poslije sam bila od glave do pete u brašnu. Stvarno ne znam što se dogodilo.

"Evo nas, mi..."-zastao je Louis kada me ugledao.

"Ne pitaj"-rekla sam.

"Nisam ni namjeravao"-otišao je prema dnevnom boravku i zavalio se na kauč. I toliko o tome koliko se moj brat brine za mene. Niall je došao u kuhinju i odmah uzeo palačinke.

"A mene ne primjećuješ svu u brašnu"- prekrižila sam ruke na prsima i glumila ljutnju. Ustao je i uzeo krpu sa stola i obrisao mi lice.

"Barem netko tko se brine o meni"-poljubio me u obraz i nastavio dalje jesti palačinke.

"Gdje je Michelle?"-Zayn je ušao u kuhinju i upitao me. Nisam ju vidjela cijeli dan, a otišla je jutros samo prošetati Maxa.

"Ne znam. Jutros je otišla i uzela Maxa. Nije valjda da se izgubila"-uzela sam telefon i utipkala njezin broj. Čekala sam i čekala, ali se nije javljala. Bila sam zabrinuta za nju, što ako joj se nešto dogodilo?

Michelle  (prije 7 sati)

Izašla sam iz kuće i krenula prema parku za pse. Dok sam hodala prema parku, ugledala sam muškarca crne kose i plavih očiju. Prošao je pored mene i nasmiješio mi se. Cijelo vrijeme do parka sam razmišljala odakle mi je taj muškarac poznat. Mislim da se zvao Damon. Alex mi je pričala što je on i što radi ljudima. Okrenula sam se u nadi da ga još jednom vidim, da se uvjerim da je on to, ali ga više nije bilo. Ma sigurno umišljam.

Kada sam došla do parka, pustila sam Maxa sa uzice da se igra u snijegu. Očistila sam jednu klupicu i sjela na nju. Smijala sam se Maxu kakve gluposti izvodi, ali u glavi mi je ostala samo jedna slika. Damon.

Možda ga i nisam umislila, izgledao je poprilično stvarno. Reći ću Alex što sam vidjela, možda mi ona može reći jesam li luda ili ne. Do mene je sjeo muškarac plavo-smeđe kose i predivno zelenih očiju. Kratko sam ga pogledala i vratila pogled na Maxa.

Ne, on to ne može biti. Ali kako? Pored mene je sjedio čovjek kojeg bi trebala zaobilaziti u širokom luku. Klaus Mikaelson. On je bio jedan od najstarijih vampira u povijesti, samo ne znam što radi baš ovdje.

Uspaničarila sam se. Što ako me nešto upita? Mislim da mi je najbolja ideja da bježim glavom bez obzira. Uzela sam torbu i uzicu. Baš kada sam htjela otići od njega zaustavio me britanski naglasak.

"Čemu žurba, Michelle"-još mi je samo to trebalo.

"Kako mi znate ime"-da, stvarno. Kako ga je znao?

"Ja sve znam, pa tako i tvoje ime. A vjerujem da je i tvoja prijateljica Alexandra dobila posjet"-i on je ustao. Znači ono je stvarno bio Damon, nisam luda.

"Zašto bi vam vjerovala?"-ovo je bilo nepotrebno pitanje.

"Zašto i ne bi? Vjerujem da znaš tko sam ja i što sam u stanju sve napraviti"-osmijehnuo mi se. Od tog njegovog osmijeha sam dobila trnce po tijelu.

"Mislim da ste me zamijenili sa jednom drugom osobom. Oprostite, ali sada moram krenuti"-pozvala sam Maxa i stavila mu uzicu oko vrata. Htjela sam otići, ali me primio za nadlakticu i okrenuo prema sebi.

Pogledao me u oči i rekao-"Nemoj vrištati, ideš sada sa mnom"-nisam htjela ići s njime, ali me noge nisu slušale. Opčinio me. Ušli smo u njegov auto i odvezao nas vjerujem do njegove kućice u šumi.

"Idemo"-morala sam ga slušati. Prokleta hipnoza, morati ću nabaviti verbenu. Ušli smo u kućicu i moram reći da ima ukusa kad se tiče dekoriranja kuće. U kaminu je gorjela vatra, pa je bilo ugodno toplo. Pokazao mi je sobu u kojoj ću ostati duži period vremena ako ne pobjegnem. Soba je bila jednostavna sa krevetom, ormarom i još jednim vratima. Pretpostavljam da je to bila kupaonica.

"Nemoj ni pokušavati pobjeći, jer nećeš doći daleko"-izašao je i zaključao vrata za sobom. Uzela sam mobitel i htjela nazvati Alex, ali nije bilo signala. Super i što ću sada? Vani se smračilo, dečki i Alex se sigurno brinu za mene, a ja sam ovdje usred ničega zarobljena. Ovaj dan ne može postati bolji.

Alexandra

"Dečki ne javlja se"-poklopila sam slušalicu i obavijestila ih.

"Možda joj se mobitel ispraznio ili je otišla do neke svoje prijateljice"-rekao je Liam. To bi imalo smisla, ali nisam vjerovala u to.

"Možda"-ali zašto se onda nije javila kada je došla do svoje prijateljice.

"Ako se do sutra ne vrati, ići ćemo na policiju prijaviti nestanak"-predložio je Harry.

"Dobra ideja. A sada u krpe. Dan je bio naporan"-rekao je Louis i svi smo se zaputili prema svojim sobama. Cijelu noć sam razmišljala o Michelle. Imala sam neki čudni osjećaj u vezi svega ovoga, ali pustimo to sada. I s time sam zaspala.
.
.
.
.
.
.
Ovo sa strane vam je Klaus