Niall i Alexandra su najbolji prijatelji od malena ili oni tako misle. Obadvoje imaju osjećaje jedno za drugo. Što će se dogoditi kad se nadnaravni svijet uplete u njihovu vezu. Hoće li Niall i Alex ostati skupa do kraja?
Saznajte u priči Forever Yo...
Ugledala sam beživotno Nijino tijelo na krevetu. Bila je blijeda i kosa joj je izgledala kao slama. Uzela sam joj ruku i stresla se jer je bila hladna kao led. Čim sam ju dotaknula ona je otvorila oči i umjesto zelenih sam ugledala potpuno crne oči. Pridignula se u sjedeći položaj i rekla-„Svi ćete vi platiti"-rekla je dubokim demonskim glasom i ponovno se srušila na krevet. Okrenula sam se zabrinuto prema Niallu. Stavio mi je ruku na rame kao znak potpore.
„Mama?"-rekla je Nia sa hrapavim glasom.
„Ovdje sam dušo"-čvrsto sam ju primila za ruku. Što ako joj je Damien nešto napravio u posljednjim trenucima njegova života?
„Ne osjećam se dobro"-odjednom je postala kipuća da je nisam mogla držati za ruku.
„Što ti se dogodilo?"-na njezinom noćnom ormariću sam ugledala ogledalce koje joj je Nicholas poklonio u 1746. Uzela sam ga u ruke i Nia je na mene zarežala. Ovo je bilo malo čudno. Vratila sam ogledalce natrag na ormarić i Nia se smirila. Damien joj je nešto uradio i saznati ću što je to.
PAR DANA KASNIJE
Nia se ponašala čudno, danima nije jela i počela je razgovarati sama sa sobom. Svaki puta kada ju upitam da li je dobro kaže da jeste, ali očito nije. Niall se uopće ne brine za nju, kaže da je sve to normalno jer se nedavno preobrazila. Jednom sam prolazila pored njezine sobe i načula kako priča sa nekime o nekakvome planu. Niall je ostao s njom dok sam ja pokušavala pronaći Alexisa i Klausa. Bio je protiv toga da igdje idem i otišla sam bez njegova znanja.
Pokušala sam također pronaći Damona, ali nisam ga nigdje pronašla, kao da je u zemlju propao. Nisam znala odakle da počnem potragu za izgubljenim sinom, mogao je biti bilo gdje na svijetu. Ali moj majčinski instinkt mi je rekao da je u južnoj Americi, točnije Peru.
Dva dana kasnije nalazila sam se u gradu kraljeva, Lima. Grad je bio golem i nisam znala odakle započeti. Prolazila sam pored kioska i za oko mi je zapeo jedan naslov na novinama. Trebala sam paziti na satovima španjolskog u školi, sada bi znala što piše na naslovnici. Pretpostavljam da govori Kaos u katedrali sv. Baltazara. Ugledala sam jednu katedralu kada sam prolazila pokraj centra, možda je to ta koju ja tražim.
„Alexandra Bennett?"-netko je progovorio iza mene. Okrenula sam se i ugledala plavokosu djevojku koja me gledala sa svojim tamno zelenim očima.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Negdje sam ju već vidjela, ali ne znam gdje. I tek sada mi je do mozga došla informacija da me je nazvala Bennett. Polagano sam se okrenula oko sebe da se uvjerim da me nitko nije prepoznao, ali nisam nikoga ugledala da mene gleda.
„Moraš odmah sa mnom poći, u velikoj si opasnosti"-kako je ona to mogla znati? Ja sam u opasnosti cijeli svoj život.
„Što ako neću?"-odlučila sam biti tvrdoglava. Njezin isprepadani izraz lica mi je rekao da ću morati poći sa njome.
„Mislim da nemaš izbora"-uhvatila me za ruku i u sljedećem trenutku smo se pronašli u malenoj kolibici.
„Tko si ti?"-upitala sam ju istrgnuvši svoju ruku iz njezine.
„Osoba koja ti je upravo spasila život"-rekla je to kao da bih joj trebala biti zahvalna, mogu se i sama za sebe brinuti. Kada je vidjela da ju ne prepoznajem, rekla je-„Ne sjećaš se s kime si provela dobri dio svoga života u prošlosti?"-nije valjda?
„Ali Klaus te ubio. Kako... Kako si ti živa?"
„Tijekom svoga života mogu promijeniti tijelo svakih 20 godina"-to bi imalo smisla.
„Što je tamo vani zbog čega sam u opasnosti?"-što ako je neka nova opasnost pred vratima, što ako se bliži kraj svijeta?
„Nova prijetnja je pred nama. Dolaze novi neprijatelji, a stari samo čekaju kada će te napasti"-baš ohrabrujuće riječi od nje. Nova prijetnja? Mislim da sam upoznala jednu novu. Sigurna sam da je Niu nešto ili netko opsjednuo, ali ne znam što još. Starih neprijatelja ima mnogo, nije bila precizna i rekla tko su oni.
„Kako..."-nisam ju ništa uspjela jer je soba bila prazna, nestala je. Uzdahnula sam i sjela na kauč. Nervozno sam prošla rukama kroz kosu i razmišljala koji će mi biti sljedeći potez. Došla sam ovdje sa ciljem da pronađem i spasim Alexisa, ali umjesto toga sam u još većim problemima nego prije. Ugledala sam novine sa kioska i uputila se prema katedrali.
**************
Ispred katedrale su me dočekali brojni policajci i žuta traka koja mi je sprječavala daljnji prolazak. Hipnotizirala sam jednoga da me pusti unutra, ali mislim da je nešto spomenuo da se vrata ne mogu otvoriti. Ili to ili mu je mačka jučer umrla. Prišla sam vratima i pokušala ih otvoriti, ali se nisu pomaknula niti centimetra. Ako pokušam koristit magiju velika vjerojatnost je da če me ljudi spaziti. Otišla sam iza katedrale gdje nije bilo toliko policije i ljudi i izvela čini nevidljivosti.
Stavila sam ruke na vrata i uskoro su se otvorila. Ušla sam u katedralu i vrata su se sama od sebe zalupila. Ne izlazim odavde bez Alexisa. Koračala sam polagano prema oltaru na kojem je bio kalež sa krvlju i bodež. Ovo me sve podsjećalo na moje i Niallovo vjenčanje, samo što nije bilo ovako mračno.
„Alexandra, lijepo od tebe što si nam se pridružila"-odjeknuo je Klausov glas kroz katedralu. Okrenula sam se i ugledala ga na vrhu gdje su bile orgulje sa Alexisom pored njega.
„Ostavi Alexa na miru i ovo može proći bez borbe"-skočio je i našao se ispred mene na par metara udaljenosti.
„Ali, gdje bi bila zabava u tome?"-nešto mi je puhnu u lice i ostala sam na par sekundi slijepa. Kada sam otvorila oči, bila sam lancima vezana iza oltara.
„Ako mu nešto učiniš Klaus..."-prišao mi je i uhvatio me za bradu.
„Ne trebaš se brinuti ljubavi, neću mu ništa napraviti. Samo ću ga pretvoriti u bolju verziju nas"-on će što? Što to znači? Možda ga pretvori u vukodlaka, ali što ako je pronašao način da ga pretvori u vampira, a da ne mora umrijeti?
