Forever Young

Death isn't easy

Probudilo me jutarnje sunce. Polako sam ustala iz kreveta a ne probudim Nialla. Obukla sam njegovu majicu i prišla prozoru. Vani je padao snijeg i djeca su se igrala. Sjećam se dana kada smo ja i Niall bili djeca i igrali se u snijegu.

FLASHBACK

Napravila sam grudu od snijega i pogodila Nialla u glavu.

"Hej nije fer"-okrenuo se prema meni i gunđao.

"Nisam ja kriva što nemaš oči na leđima"-rekla sam mu i počela bježati od njega jer je bio osvetoljubiv. Sakrila sam se iza jednog drveta i čekala Niallovu reakciju.

"Nema smisla da se skrivaš od mene, pronaći ću te"-hodao je prema drvetu gdje sam ja stajala i stao iza njega. Mislila sam da je odustao od osvete, ali sam se prevarila.

"Gadan potez Tomlinson"-čim je to rekao bombadirao me je sa desetak gruda. Nije mi bilo pomoći.

"Predajem se"-digla sam ruke u znak predaje.

"I Horan opet pobjeđuje"-trčao je uokolo i veselio se svojoj pobjedi.

"Drugi put ću te ja pobijediti"rekla sam mu i bacila ga u snijeg.

KRAJ FLASHBACKA

Nasmijala sam se na samu pomisao na to doba. Osjetila sam dvije snažne ruke oko mojeg struka.

"Dobro jutro princezo"-rekao je sa promuklim glasom i poljubio me u vrat.

"O čemu razmišljaš?"

"O tome kada smo bili djeca"-okrenula sam se prema njemu i obavila ruke oko njegovog vrata.

"To su bila vremena"-poljubio me je u tjeme. Odvojila sam se od njega i izašla iz sobe. Na frižideru je bio papirić na kojemu je pisalo da je Damon otišao obaviti neke poslove. Znači imamo cijelu kuću samo za sebe. Napravila sam si tost i počela ga jesti. Osjetila sam mučninu u trbuhu i potrčala prema WC-u.

Dosadilo mi je ovo povraćanje krvi. Zašto ne mogu imati vukoldlački gen kao Niall? Morala bih samo nekoga ubiti i... Naglo sam digla glavu i pogledala prema Niallu koji je imao zlatne oči. Niall je ubio nekoga? To mi je bila prva pomisao. On je skrenuo pogled prema podu. Opet mi je pročitao misli.

"Mogu objasniti. Znaš kako funkcionira proces postajanja vukodlaka i znaš da ništa drugo nisam mogao napraviti"-bila je to istina, ali kako je to samo napravio?

"Samo si jednog čovjeka onda ubio?"

"Pa..."-počešao se iza glave. Predivno, postao je ubojica.

"Nisam ja postao ništa, ne razumiješ kako je kada si vampir. Želja za krvlju je prevelika i postanem ono što jesam. Čudovište"-rekao je i otišao na balkon. Krenula sam za njime, ali nije to bilo tako jednostavno. Vrtilo mi se i jedva sam došla do balkona. Stajao je tamo rukama naslonjen na ogradu i gledao je grad. Došla sam do njega i zarglila ga s leđa.

"Ti nisi čudovište. Ti si za mene anđeo"-okrenuo se prema meni i poljubio me.

"Ali ubio sam neduže ljude, kako me to ne čini čudovištem?"-ne čine sva čudovišta, čudovišne stvari.

"Nisi jedini ubijao ljude. Postoji još mnogo njih koji su to napravili, ali ti si to napravio radi preživljavanja"-pogledala sam ga u oči. Imao je najljepše plave oči koje sam ikada vidjela. Srce mi uvijek zakuca brže kada ga ugledam.

"Idemo unutra, hladno ti je"-nisam ni primjetila da sam se naježila. Kada sam s njime, vrijeme kao da je stalo. Krenula sam prema kuhinji, ali me je Niallova ruka zaustavila.

"A kamo si ti krenula, pahuljice?"-upitao me.

"Po čaj, hoćeš li i ti jedan?"-osmjehnula sam mu se.

"Mislim da to neće biti moguće, gospođice"-nasmijala sam se i on me je poljubio. Gricnuo me je za uho, a ja sam omotala noge oko njegovog struka. On ih je refleksivno primio i naslonio me ne zid. Ruke su mu šetale duž moje kralježnice i zaustavile su se na mojoj stražnjici.

Dok me je ljubio zagrizao mi je malo jače usnicu i počela je teći krv. Odmaknuo se od mene i pogledao krv koja mi je tekla niz bradu. Oči su mu postale zlatne i očnjaci su mu izašli. Spustila sam noge na pod, ali se nisam mogla pomaknuiti. Pritisnuo me svojim tijelom o zid da ne mogu pobjeći.

"Niall, što god mislio napraviti, nije dobra ideja"-tiho sam mu rekla. Svojim palcem mi je prešao preko usnice i polizao krv. Glava mu je krenula prema mom vratu. Pokušala sam ga odgurnuti, ali mi je primio ruke i okrenuo me tako da su mi leđa bila prislonjena na njegova prsa. Odmaknuo mi je kosu sa vrata i osjetila sam njegove očnjake kako mi probijaju kožu.

Nisam mogla nikuda pobjeći, a ako pobjegnem, uhvatiti će me. Nisam mogla zamisliti lijepše smrti od ove...

.

.

.

.

Evo nastavka kako sam obećala. Kakav vam je bio prvi dan škole? Sigurno vas ima koji ste sada krenuli u srednju. Nastavak sljedeći tjedan. Ostavite vote/komentar pa se čujemo.