Forever Young

Hunting season

Niall P.O.V.

Kapci su joj se polako zatvarali. Pogledala me je zadnji put i rekla-"Volim te"

"Alex, Alexandra. Otvori oči, nemoj me napustiti"-tresao sam ju, ali se nije budila.

"Ne mogu ju preobraziti"-rekla je Jade pored mene.

"Kako to misliš, ne možeš ju probraziti?"-ljutitio sam ju upitao.

"Neka druga vještica je stavila čin na nju da ju samo ona može preobraziti. Ne mogu ništa napraviti. Ruke su mi svezane"-baš predivne vijesti za čuti.

"Ali joj mogu zaustaviti krvarenje"-i to je bilo barem nešto. Stavila je ruke iznad njezine rane i izgovarala meni nepoznate riječi. Rana je zacijelila i krvarenje je prestalo.

"Probuditi će se za par sati, biti će dobro. Moraš ju odvesti toj vještici što prije, jer ako ju ne preobrazi..."-zastala je.

"Što će se dogoditi?"-mislim da sam već znao odgovor na to pitanje.

"Umrijeti će"-rekla je jedva čujno, ali dovoljno glasno da ju moj vampirski sluh čuje.

"Koliko još imam vremena?"-upitao sam ju dok sam gledao Alex koja je spokojno spavala na kauču.

"Tjedan dana"-valjda ćemo pronaći krivca do tada. Ustao sam sa poda i prišao Jade.

"Hvala ti na svemu"-ispratio sam ju do vrata. Kada je otišla vratio sam se do Alex i sjeo pored nje. Vani je bio sumrak, a ja još nisam okusio ljudsku krv. Alex se neće probuditi za još koji sat, pa sam imao priliku da se nahranim. Obukao sam kaput i izašao iz stana. Zaključao sam vrata u slučaju da se probudi i luta po ulicama Dublina.

Alexandra P.O.V.

Polako sam otvarala oči i našla se u mračnoj prostoriji. Primila sam se za nogu i nije bilo ničega. Niti rane niti ožiljka. Digla sam se u sjedeći položaj i pogledala na balkon. Vani je već počela sniježna oluja. Obožavala sam snijeg. Kao mala sam sa Niallom pravila snijegoviće i sniježne anđele. To su bila vremena. Niall. Gdje je on?

"Niall?"-zazvala sam ga tiho jer nisam imala previše snage, kao da je životna snaga bila iscrpljena. Učinilo mi se da sam ugledala sjenu u kuhinji. Htjela sam ustati, ali sam pala natrag na kauč jer mi se javila vrtoglavica. Opet sam ugledala sjenu i ovaj put sam bila sigurna da mi se nije učinilo.

Opet sam ustala, ali ovaj put pažljivije. Uzela sam mobitel sa stola i osvijetlila put do kuhinje. Jedva sam došla do kuhinje jer sam se spotaknula o milion stvari. Uzela sam nož sa poda i čula otključavanje ulaznih vrata.

Niall se vratio. To mi je bila prva pomisao. Ali što ako to nije Niall?  Podsjetila me podsvijest. Sakriti ću se i čekati da vidim tko je to. 'To' nešto se približavalo kuhinji i nije bio Niall kada sam začula njegov glas.

"Alexandra, znam da si ovdje. Mogu ti namirisati krv"-bio je to Nicholas. Kako je ušao u kuću uopće? Skolupčala sam se i čvrsto držala nož u rukama. Zatvorila sam oči i osjetila dašak vjetra. Prozori nisu otvoreni, to je značilo onda samo jedno. Otvorila sma oči i ugledala Nica ispred mene.

"Tu si"-rekao je i čučnuo ispred mene. Sakrila sam nož iza sebe da ga ne ugleda, možda ga mogu poslije iskoristiti.

"Što hoćeš od mene?"-trebao me je samo da me pretvori i sada nema razloga da me više terorizira.

"Želim napraviti vukodlaka od tebe"-zar nisam već preobražena? Što mi je ona vještica napravila? Nicholas me primio za zapešća i povukao na noge. Počeo me je vući prema ulaznim vratima, ali nisam htjela nikamo s njime otići.

Sjetila sam se da još imam onaj nož kod sebe, pa sam ga iskoristila i zabila mu ga u trbuh. Stisak oko moje ruke je popustio i ja sam potrčala prema vratima i otvorila ih. Dočekalo me ugodno iznenađenje na njima.

"Damone"-bila sam presrtena kada sam ga ugledala. Htjela sam mu reći da bježimo, ali se Nicholas zaderao iz kuhinje.

"Alexandra, ubiti ću te"-to je bilo dovoljno za Damona da me povuče za ruku i u tren oka smo se našli u njegovom autu. Nikada se neću naviknuti na ovu vampirsku brzinu. Nitko nije prozbio ni riječi tijekom vožnje. Bila sam još u šoku od onog incidenta maloprije.

Niall P.O.V.

Hodao sam mračnim i sniježnim ulicama Dublina i tražio svoju sljedeću žrtvu. Očnjaci su me počeli žuljati i mogao sam osjetiti kako postaju oštriji. U susret mi je dolazio mlađi par. Stao sam ispred njih i osmjehnuo im se sa svojim očnjacima. Gledali su me sa strahom u očima.

Prvo sam ugrizao mladića za vrat i osjetio raj u ustima. Krv joj mu bila tako slasna. Koprcao se u mojem stisku i vrištao, ali mu nije bilo pomoći. Njegova cura je samo pobjegla od nas. Pametna je. Zna da će biti ubijena ako ostane ovdje, ali nije kao da će preživjeti.

Osmjehnuo sam se sam sebi jer će ovo biti zabavno. Napokon sam sada shvaćao u čemu je zabava kod lova. U sekundi sam se našao ispred nje.

"Nemoj me ubiti molim te. Pusti me, nikome neću reći za ovo. Smijem li otići?"

"Naravno..."-pomilovao sam ju po obrazu i ugledao kako joj je lakše.

"...da ne"-i s time sam ju ugrizao za vrat. Bila je mirnija nego maldić. Ubrzo je bila mrtva. Tijela sam im bacio u neki kontenjer i nastavio dalje sa lovom. Pored uličice je prošao neki čovjek i upravo si odredio svoju sudbinu. Došao sam mu s leđa i ugrizao ga.

Baš kada sam ga htio dokrajčiti, zazvonio mi je mobitel. Bacio sam čovjeka na pod i izvadio mobitel iz kaputa. Osmjehnuo sam se kada sam ugledao njezino ime na ekranu.

"Niall"-rekla je preplašeno.

"Što se dogodilo pahuljice?"-upitao sam ju pažljivo.

"Nicholas me je napao u stanu i oteo da nije bilo Damona"-osmjeh sa lica mi je splasnuo kada sam čuo njegovo ime.

"Gdje si trenutno?"

"U njegovom autu. Idemo u njegovu kuću"

"Dobro. Doći ću ta par minuta, ne brini pahuljice"-rekao sam i prekinuo poziv. Uvijek kada se Alex pronađe u problemima, tu je Damon da ju spasi. Trebao bi mu zahvaliti što ju je spasio, ali ne želim mu povećati već ionako veliki ego. Uzeo sam opet onog čovjeka i dokrajčio ga do kraja.

.

.

.

.

Danas nam je divan dan, našem Liamu rođendan. Put mu nije bio jednostavan, ali nikada nije odustao. Bio je uz nas kada nam je bilo najteže i podupirao nas. Želim mu sve najbolje za rođendan i da doživi 100-tu.

Novi nastavak je tu. Ostvite vote/komentar, pa se čujemo do sljedećeg puta.