Niall i Alexandra su najbolji prijatelji od malena ili oni tako misle. Obadvoje imaju osjećaje jedno za drugo. Što će se dogoditi kad se nadnaravni svijet uplete u njihovu vezu. Hoće li Niall i Alex ostati skupa do kraja?
Saznajte u priči Forever Yo...
„Mogu vam pomoći da pobjegnete, nitko vas neće pronaći"-to zvuči kao savršen plan, ali nismo bili dovoljno brzi. Alesandro je zario kolac u Octavianovo srce i koža mu je počela sivjeti. Pao je na pod mrtav, ali će se probuditi, zar ne?
„Ne!"-kleknula sam pored njega i izvadila kolac iz njegovih prsa.
„Ne"-rekla sam tiho. On je bio jedina osoba koja mi je bila spremna pomoći.
„Idemo"-povukao me za ruku prema sebi i prebacio me preko njegovog ramena.
„Spusti me"-udarala sam ga po leđima, ali je on nastavio hodati dalje. Bila sam u pravu, ovaj bal nikada neću zaboraviti.
Part 80:
Ušli smo u njegovu sobu i spustio me je na pod.
„Ne možeš me natjerati da se udam za tebe"-imao je blagi osmijeh na licu koji mi je govorio da to upravo može.
„Nisam baš tako siguran, ljubavi"-polagano mi je počeo prilaziti, a ja sam koračala unatrag dok nisam osjetila vrata iza leđa. Prišao mi je i zarobio me svojim tijelom. Primio me je za bradu i pogledao me u oči. Nisam mogla skrenuti pogled sa njegovih očiju koliko god sam to htjela.
„Udati ćeš se za mene i biti ćemo jedna sretna mala obitelj. Biti ćeš sretna sa mnom , vjeruj mi"-hipnotizirao me je. Čisto sumnjam da ću biti sretna. Sada neću imati izbora, biti ću njegova, zauvijek.
„Još samo jedna stvar prije nego što krenemo dalje"-Očnjaci su mu se izdužili i oči su mu postale zlatne.
„Ne"-htjela sam ga odgurnuti od sebe, ali mi je uzeo ruke i okrenuo me da gledam vrata. Odmaknuo mi je kosu sa vrata i ugrizao me. Ispustila sam prigušeni krik, a poslije sam utonula u crnilo.
TJEDAN DANA POSLIJE
Oops! Bu görüntü içerik kurallarımıza uymuyor. Yayımlamaya devam etmek için görüntüyü kaldırmayı ya da başka bir görüntü yüklemeyi deneyin.
Stajala sam u svadbenoj haljini ispred ogledala i divila se ljepoti haljine. Puno puta sam razmišljala o bijegu, ali se nisam mogla natjerati da zapravo pobjegnem. Začula sam kucanje na vratima i rekla kratko naprijed. U sobu je ušla služavka pognute glave.
„Jeste li gotovi milady?"-kimnula sam glavom i krenula za njom. Vodila me je kroz hodnike dvorca dok nismo došle ispred velikih dvokrilnih vrata. Predala mi je buket bijelih ljiljana i negdje se izgubila. Stražari su mi otvorili velika raskošna vrata. Ispred mene se ukazala crkva i svi uzvanici su se digli. Orgulje su počele svirati svadbenu koračnicu, a ja sam koračala polagano prema oltaru čvrsto držeći ljiljane u ruci.
Bila sam užasno nervozna i osjećala sam kako gubim zrak, ali je sve to nestalo kada su me Alesandrove oči pogledale. Ne bi se trebala ovako trenutno osjećati, trebala sam ga prezirati. Obuzeo me je snažan osjećaj deja vua kada sam bila prisiljena zavoljeti Klausa. Došla sam ispred Alesandra i on me je uzeo za ruku.
