Forever Young

Who is Niall?

          

Bježati od nečega, a znati da ćeš biti poslije uhvaćen je jako glupo. Ne kažem da je to do sada bila moja najpametnija ideja, ali morala sam pobjeći od samoga vraga. Prošao je samo jedan dan od kada sam pobjegla i jedino utočište mi je bila šuma. Čujete li ovu zaglušujuću tišinu šume? Ne? Pitate se kako može biti zaglušujuća. Ne znam ni ja. Nigdje se nije čuo žubor potoka, nigdje nije bilo ptica koje veselo cvrkuću, nigdje nije bilo životinja koje su bile izgubljene kao ja.

Samo, tišina. Stala sam kod jednog stabla da predahnem i začula pucketanje grančica u daljini. Kroz glavu su mi prošle dvije misli. Napokon sam spašena i Princ Tame me pronašao. Voljela bih da je prva pomisao točna, ali danas nije bio moj dan. Mogla bi potrčati, ali bio je već mrak, bila  sam umorna od trčanja i Caleb me već pronašao pa nema smisla više bježati.

„Moja slatka, nevina buntovnica"-pojavio se ispred mene i čučnuo tako da smo bili u istoj očnoj razini. Bio je pun mjesec i mjesečina mu je obasjavala lice. Nije  bio ljut što sam očekivala da će biti. Ne, bio je zabavljen tom činjenicom da sam bila dovoljno hrabra da pokušam pobjeći od njega.

„Znaš..."-odmaknuo mi je pobjegli pramen kose sa lica i zataknuo ga iza mog uha. Zatvorila sam oči i očekivala najgore. Približio mi se i šapnuo u uho..."nitko nije bio dovoljno hrabar da se meni suprotstavi, ali ti si sasvim druga priča. Biti ćeš kažnjena zbog ovog draga"-ugrizao me za vrat i nije bio nimalo nježan, nije se ni trudio biti nježan.

Pokušavala sam ga odmaknuti, ali bez uspjeha. Odmaknuo se od mene i oblizao krv sa usana. Nepodnošljiva vrućina  me odmah udarila u glavu. Izgledao je tako privlačno i tako opasno u isto vrijeme. Htjela sam ga poljubiti, ali ne želim. Uzeo me za ruke i podigao. Prislonio me uz drvo i pogledao me sa svojim smeđim očima.

Potom se osmjehnuo i rekao-„Znaš da me uvijek možeš poljubiti draga"-spojio nam je usnice i ostavio me bez daha. Poljubac nije trajao dobrih pet sekundi, a on se već odvojio od mene. Uzdahnula sam, a on se samo nasmiješio mojoj muci. Hodali smo što se meni čini satima, ali možda je svega prošlo pola sata. Cijelo vrijeme me držao za ruku što me istodobno frustriralo i godilo.

„Zašto se ne možemo vratiti u dvorac tvojom nadnaravnom brzinom?"

„Zato što ti je ovo lekcija da drugi put ne bježiš od mene. Hodamo zato što si izabrala teži način"-lako bih se mogla istrgnuti iz njegove ruke i pobjeći.

„Nemoj ni pomišljati o tome, samo ćeš pogoršati ionako lošu situaciju"-rekao je njegov glas u glavi. Više mi ni misli nisu sigurne od njega.

„Možemo li barem predahnuti na trenutak?"-nisam više mogla hodati. Vrućina u meni je gora nego prošli put i trbuh mi se počinje grčiti.

„Ne, uskoro smo stigli"-to je rekao i prije deset minuta. Nisam više mogla. Stala sam i povratila krv. Zašto opet mora biti krv?

„Tvoja vučja strana se bori protiv ugriza, ali moj otrov je jači"-trbuh mi se zgrčio i opet sam povratila. Počela sam padati, ali me on uhvatio na vrijeme.

„Možda sam bio u krivu. Tijelo ti je iscrpljeno i ne može se boriti protiv otrova. Treba ti odmora"-njegove oči su izgledale zabrinuto ili mi se to samo učinilo jer sam ga gledala kroz polu zatvorene oči.  

*************

          

Cijelu noć su me pratile noćne more iz kojih se nisam mogla probuditi. Probudilo me sunce u zoru koje je sjalo kroz zavjese balkona. Plamen u meni je još uvijek bio prisutan. Svaki mišić u mome tijelu me bolio i najmanji pokret mi je zadavao bolove. Prizori iz sinoćnjih događaja su mi dolazile pred oči. Sjetila sam se njegovih zabrinutih očiju koje su me gledale. Zbog čega je bio zabrinut?

„Dobro jutro draga"-rekao je Caleb dok je ulazio u sobu. Izgledao je zadovoljno s obzirom da sam izbivala dva dana. Njegovu tamno smeđe kosu je jutros podigao u zrak i otkrio čokoladne smeđe oči. Zašto je morao biti tako privlačan?

„Nisam očekivao da ćeš preživjeti noć, ali sam bio u krivu"-sjeo je na krevet pored mene i uzeo me za ruku. Odmah sam osjetila malo olakšanje i dobila sam snagu da se podignem u sjedeći položaj.

„Nisam ni ja očekivala da ćeš me ovako kazniti"-znala sam da će me jednom ugristi, ali nisam očekivala da će to biti ovako uskoro.

„Što, trebao sam te pustiti da prođeš ne kažnjeno? Ovdje se ljude kažnjava za njihove postupke , zapamti da nisi više na Zemlji"-da, ovo je nadnaravni svijet i on vlada njime, kažnjava i malu djecu koja su ukrala kruh od pekara jer nemaju ništa za jesti. To mu je u prirodi i ne može se promijeniti. Privukao me bliže i posjeo u njegovo krilo. Primijetila sam da nosim samo široku majicu. Njegovu široku majicu.

„Ti si me presvukao?"-upitala sam.

„Naravno"-odgovorio je kao da je to najnormalnija stvar na svijetu što i jeste, ali ovo je Caleb Blackwood o kome pričamo; Princ Tame, desna ruka vragu. Odmaknuo mi je kosu sa golog ramena i počeo ga ljubiti sve dok nije došao do linije gdje se spajaju ramena  i vrat. Opustila sam se u njegovom naručju što je on primijetio i prestao sa svojim tretmanom.

„Uživaš u ovome zar ne?"-upitao me i naslonio svoju glavu na moje rame.

„Možda"-obavio je ruke oko mog struka. Više skoro ni nisam osjećala plamteću vatru u sebi.

„Znaš, rado bih s tobom ostao u krevetu i pričao kakve bi ti prljave stvari radio, ali te moram napustiti"-položio me na krevet i ustao. Plamen se opet vratio kao da je bio prisutan cijelo vrijeme.

„Ali kada se vratim, ti i ja ćemo otići na jedan mali izlet"-poljubio me u čelo i izašao iz prostorije. Samo još šest sati, mogu ja to izdržati.

Niall P.O.V.

Nia ili kako se voli nazivati Smrt nas već danima drži zarobljene. Pod mi mislim na Damona i Klausa. Želi naše elementarne moći samo za sebe i sve što joj još nedostaje je Alexina moć. Dobivao sam nekakve čudne vizije od nje kako ju je uhvatio Princ Tame i da me zaboravila. Bio sam ljut na nju, ali kao da nisam mogao kontrolirati što govorim i činim.

Gdje li je sada Alexis? Je li na sigurnome i što dalje odavde. Damon je ovdje već par tjedana što objašnjava zašto ga Alex nije mogla pronaći. Nisam ni znao da je on četvrti nasljednik, a nije ni on do malo prije. Pored tamnice je prošla Smrt sa izmučenim Klausom. Nisam ga nikada takvog vidio, izmučenog i poraženog. Uvijek je on bio taj koji je držao konce u rukama i bio glavni.

Moja tamnica se otključala i moja Nia je ušla unutra, samo što je bila zla, pa nije trenutno bila moja.

„Ti si sljedeći Horan"-prišla mi je i oslobodila me okova. Pao sam na koljena uz tresak. Nisam ni imao vremena da predahnem jer sam već bio na nogama.

„Kamo me vodiš?"-mogao sam joj se oduprijeti i pobjeći, ali sam bio suviše slab i iscrpljen.

„Vidjet ćeš"-bila je suviše tajanstvena. Prošli smo pored mnogobrojnih tamnica, ali nisam nikoga ugledao. Uspeli smo se stepenicama i iz polumračnog hodnika samo ušli u prizemlje. Pokušao sam joj pročitati misli, ali me samo blokirala.

„Lijep pokušaj, ali ti neće uspjeti kada si tako slab"-zar je osjetila da joj kopam po glavi tražeći informacije? Kako je to mogla osjetiti. Ovo mi se još nikada nije dogodilo. Ipak, ovo je Smrt o kome pričamo. Počinje novo doba i ovo je naš kraj.

Alexandra P.O.V.

Služavke su morale tri puta mijenjati posteljinu i kupati me jer sam se znojila kao svinja, ali srećom napokon je gotovo. Caleb se pojavio baš na vrijeme kada sam bila gotova sa oblačenjem.

„Kako se osjećaš draga?"-prišao mi je i poljubio me u obraz.

„Nisam se nikada osjećala življom nego sada"-sve je bilo kako treba. Bila sam sretna, imala sam Caleba samo za sebe, ali imala sam nekakvu bol u srcu. Kao da mi je nešto nedostajalo ili netko. Mladić plave kose i plavih očiju. Niall. Ali se više nisam mogla sjetiti tko je on bio.