Forever Young

Last 24 hours

Večera je po Calebovom mišljenju prošla poprilično dobro, dok je s moje strane bila katastrofalna. Uvijek kada bi primijetio da se osjećam nelagodno, gurnuo bi svoje čarobne prste tamo gdje ne smije i smirio  me na svega par minuta. Zabranio mi je da išta kažem osim ako me se nešto pita, što je bilo jako rijetko.

Dva puta sam se morala ispričati da odem u toalet, jer više nisam mogla podnijeti samo da sjedim i glumim poslušnog malog psića. Drugog puta sam ostala više nego potrebno i Caleb me došao obići da se uvjeri da nisam slučajno pobjegla. Obećao mi je da će me nagraditi ako ostanem dovoljno dobra do kraja večere.

Održao je svoje obećanje, ali tek nakon dvosatne vožnje natrag prema dvorcu. Mislila sam da će samo otići nakon što me zadovoljio, ali me ugodno iznenadio kada je odlučio ostati. Caleb je ležao na krevetu ruke iza glave i gledao u plafon, a ja sam slušala njegove otkucaje srca.

„Večeras si bila neočekivano poslušna. Postoji li možda razlog iza tog ponašanja?"-upitao me nakon dugog perioda šutnje.

„Dosta mi je svađe s tobom. Umorna sam da me stalno kažnjavaš"-odmaknula sam se od njega i digla se u sjedeći položaj.

„To mi je jako drago za čuti, ali se nemoj ponadati da te neću kažnjavati"-to sam mogla i očekivati. Ako ću igrati po njegovim pravilima dobiti ću njegovo povjerenje. A kada dobijem njegovo povjerenje onda ću moći i pobjeći. To zvuči kao pristojan plan samo ga treba provesti.

KRAJ FLASHBACKA

Šest mjeseci je prošlo od mog obećanja samoj sebi i još ga nisam prekršila, pa barem ne do danas. U dvorcu postoji samo jedna soba koja je zaključana i u koju samo Caleb može ući. Prema mojoj pretpostavci to je soba gdje mi je bila moć oduzeta. I tamo se nalazi moja moć elemenata.

Jedini problem je bio kako ući u sobu. Nadala sam se da će jednom biti otvorena, ali nikada nije sve do danas. Prišuljala sam se sobi i ušla unutra. Prvo što mi je za oko zapalo je bio prozor koji se pružao od poda do stropa i njegov pogled. Da su okolnosti drugačije uživala bih u pogledu koji mi se pruža.

Prišla sam policama gdje su stajali napitci, ali nisam pronašla što tražim. Kada bih ja bila izvor elementarnih moći, gdje bih e sakrila? Negdje gdje me nitko neće tražiti, a to bi bila Calebova soba. Brzo sam izašla iz prethodne prostorije dok me netko nije zamijetio i uputila se prema hodniku gdje je bila soba od princa Tame.

Hodala sam hodnikom i odjednom i odjednom se pronašla u tamnici, ali ne u bilo kakvoj tamnici. To je bila Niallova tamnica. Zašto sam se nakon šest mjeseci opet pojavila ovdje? Prošli put je moj anđeo plavih očiju bio u okovama, ali sada ga nisam mogla prepoznati. Izgledao je kao živi leš. Nisam bila sigurna kakvu je boju imao u licu, bila je između sive i bijele.

„Niall?"-prišla sam mu i kleknula ispred njega. Slabašno je podignuo glavu i pogledao me sa svojim zlatnim očima.

„Što ti se dogodilo?"-stavila sam ruke na njegove obraze i milovala ga palčevima. Možda bi ga mogla i spasiti samo da znam gdje se nalazi. Naslonila sam čelo na njegovo i pokušala uživati u ovome momentu koliko mogu. Vrata tamnice su se otvorila i unutra je ušla Nia ili bolje rečeno Smrt. Bacilq je vrećicu krvi pred njega i rekla-„Popij ovo, pa ćemo porazgovarati"-dohvatio je vrećicu i iskapio ju do kraja. Boja mu se polako vraćala u lice i oči su mu opet poprimile boju nemirnog oceana. Smrt je nestala i Niall se okrenuo prema meni.

„Izgledaš iscrpljeno i blijedo pahuljice"-vidjela sam i boljih dana.

„Puno mi je bolje kada tebe vidim"-nasmiješio mi e lagano i privukao u poljubac. Ovo bi bilo romantično samo da maloprije nije popio krv. Odvojila sam se od njega  i napravila grimasu.

„Što je bilo?"

„Okus metala"-razvukao je usnice u još veći osmijeh i počeo me zafrkavati.

„Biti čovjek nije tako jednostavno kao što pamtiš, ha?"-udarila sam ga u rame i naslonila glavu na njegova prsa.

„Ne znam kako te trenutno vidim, ali ću te zaboraviti kako napustim ovo mjesto"-zagrlio me i poljubio u čelo.

„Onda se pobrinimo da ovaj trenutak što duže potraje"-ali nije. Tamnica je izblijedila i opet sam se vratila na hodnik. Još uvijek sam mogla osjetiti Niallovu blizinu i njegove ruke kako me grle, ali taj osjećaj je polagano nestajao i opet sam se vratila na isto pitanje; Tko je Niall?

Požurila sam se prema Calebovoj sobi dok me netko nije ugledao. Počela sam pretraživati sobu, ali nigdje nije bilo nestale bočice.

„Tražiš ovo?"-okrenula sam se i ugledala Caleba sa mojim moćima.

„To nije tvoje"-ne znam kamo ovo vodi, ali se nadam da neću požaliti.

„Ne bih se složio s tobom draga, jer je u mojem vlasništvu moć"

„Ista ta moć koji si prisilno oduzeo od mene"-stisnula sam ruke u šake i pokušala se smiriti. Želi me isprovocirati, to mu je cilj. Prišao mi je brzinom svjetlosti i privukao me k sebi. Obavio je svoje ruke oko mog struka i lagala bih kada bi rekla da me ta mala gesta nije djelomično smirila.

„Još uvijek mi se odupireš"-odmaknu omi je kosu sa vrata i odmah sam znala što misli učiniti.

„Ne, nećeš mi to napraviti"-pokušala sam ga odgurnuti od sebe, ali me samo čvršće privukao k sebi.

„Mislim da nemaš pravo biranja u ovome draga" -približio mi se, a ja sam stavila ruke na njegova prsa da ga odgurnem. Umjesto da se odmakne od mene, on je odletio na drugu stranu prostorije. To sam bila ja, to su bile moje vatrene moći. Bočica mu je ispala iz ruke i odjeknula sobom. Potrčala sam da ju uzmem, ali je on bio brži.

„Kako si to izvela?"-uhvatio me za ruku i kopao mi po sjećanjima. Pred očima mi je bljesnula slika Penelope od prije šest mjeseci kada me posjetila. Pustio mi je ruku i duboko udahnuo.

„Ovako ćemo, dati ću ti još 24 sata ljudskoga života, a nakon toga više nećeš imati slobodne volje"-rekao je i izašao iz sobe.

Niall P.O.V.

Alexandra je odmah nestala kada se Smrt pojavila.

„Imam jedan prijedlog za tebe"-osmijeh na njezinom licu mi je govorio da mi se taj prijedlog neće baš previše svodjeti.

„Donesi mi Alexandrinu moć elemenata od princa Tame i onda možemo pregovarati o tvojoj slobodi"-ali postoji kvaka. Nije to tako jednostavno kako je ona rekla.

„Ali..."

„Nema ali. Donesi mi njezinu moć i slobodan si"-znači to je tako jednostavno. Zašto je to meni povjerila, moga bih lako pobjeći i spasiti Alex i nestati odavde zauvijek.

„U slučaju da pokušaš pobjeći..."-uzela mi  je ruku i na zapešću mi ostavila znak križa koji me spržio.

„Ako se ne vratiš u roku od tri dana, umrijeti ćeš u bolovima"-to je ono ali. Tri dna? Kada pronađem Alex onda ćemo se riješiti ovog uroka- To jest ako ju pronađem.

********

Trčao sam kroz hodnike dvorca dok su mi se služavke sklanjale sa puta. Nisam znao kamo idem, ali zvuci borbe iz sobe na dnu hodnika mi je otkrila tajnu. Stao sam pred njih i pripremio se za najgore. Otvorio sam vrata i ugledao princa Tame kako ju drži u naručju protiv njezine volje.

„Niall"-progovorila je Alexandra kada me ugledala. Srce mi je brže zakucalo kada sam čuo svoje ime kako napuštaju njezine usnice.

„Mali Horan nam se odlučio napokon pridružiti, nije li to predivno draga"-pomilovao ju je po obrazu i ona se trznula od njegova dodira.

„Došao si u krivome trenutku, ne možeš joj više pomoći"-rekao je i ugrizao ju za vrat. Vrisnula je i onda izgubila svijest. Bacio je njezino onesviješteno tijelo na pod i pogledao me sa svojim krvavo crvenim očima.

„Vrijeme je da te napokon ubijem"