Forever Young

Say goodbye to you're Love

Zaspala sam na njegovom ramenu i probudio me je pred zalazak sunca. Ugledala sam Mauru, Niallovu mamu i uputila mu zbunjeni pogled.

"Paaa, odakle da počnem?"-počešao se po glavi.

"Od početka, ako je moguće"-rekla sam mu.

"Moja mama je vještica i od nje sam naslijedio gen vještca. Donijela je knjigu čarolija jer je navodno trebamo da otvorimo lijes"-uzeo je knjigu iz Maurinih ruku i počeo ju listati. Stao je otprilike na sredini knjige i predao ju svojoj mami. Stala sam sa lijeve, a niall sa desne strane lijesa. Svatko je držao jedan kraj ogrlice i Maura je izgovarala latinske riječi, a Niall ih je ponavljao.

Dok je izgovarao zadnje riječi lijes se otvarao sam od sebe. Kada se skroz otvorio, ugleali smo kostura sa knigom na prsima.

"Oprosti što smetam, ali će nam trebati knjiga"-rekao je Niall i uzeo knjigu.

/Pustite pjesmu, ali tek počinje na 5 sek, jer nisam našla bolji link/

"Vidi, vidi. Trebao bi biti iznenađen, ali nisam"-začula sam glas koji sam mislila da ga nikada više neću čuti. Okrenula sam se i ugledala Klausa.

"Što želiš?"upitao je Niall. U sekundi je došao do mene, primio me oko struka i okrenuo tako da su leđa doticala njgova prsa.

"Biraj. Tvoju voljenu Alexandru ili dnevnik Jamesa"-pokazao je na mene i na dnevnik. Niall je prvo pogledao u mene, pa u Klausa. Razumijem što ćemu knjiga, ali ne razumijem što ću mu ja.

"Niall ne čini to. Biti ću u redu, idem sa njime"-u tom dnevniku leži odgovor gdje se nalaze ta dva prstena i ne želim da dođu u krive ruke.

"Što?! Ne! Tek si mi se vratila i ne želim te opet izgubiti"-bio je očajan. Spreman je žrtvovati sigurnost svijeta radi mene. Obične cure iz Doncastera.

"Znaš, Alexandra je puno vrijednija od dnevnika, pa se pozdravi sa svojom dragom"-pomilovao me je po kosi i nestali smo brzinom svjetlosti. Čula sam Nialla kako se zaderao da stane, ali bilo je već kasno.

Niall P.O.V.

Predao sam dnevnik svojoj mami i potrčao za njima. Ne mogu je opet izgubiti, tek se vratila i sada opet odlazi. Izašao sam na hladni Dublinski zrak i okrenuo se oko sebe. Vani se već smračilo i mjesec je sjao visoko na nebu obasjavajući grobnice. Nisu bili nigdje na vidiku. Duboko sam udahnuo nebi li namirisao Alex, ali ništa, samo hladnoća i snijeg koji je neumorno padao. Otišli su i možda sam ju zadnji put vidjeo u životu.

Pao sam na koljena i zavrištao iz sveg glasa od očaja. Osjetio sam nečiju ruku na ramenu. Nisam se okretao, jer sam znao da je to moja mama.

"Sve će biti u redu. Pronaći ćemo način da ju vratimo natrag"-pokušala me je utješiti, ali sam znao da je ovo izgubljeni slučaj. Nema je više. Bio sam bijesan, tužan i sve emocije su mi bile pomiješane. Snažno sam udario šakom u tlo. Munja je udarila u obližnje drvo i ono se prepolovilo na pola. Mama me ostavila samog, jer je znala kako se osjećam.

Ušao sam u grobnicu i sjeo na pod. Pod rukom sam osjetio nešto hladno. Uzeo sam to nešto i pogledao ga. Bila je to Alexina ogrlica. Bila je to jednina preostala uspomena na nju. Pobjegla mi je jedna suza niz obraz na sami pomisao na nju. Proživljavao sam opet istu scenu kao prije dvije godine, samo što sada znam zašto je otišla.

/Zaustavite ovdje pjesmu/

Alexandra P.O.V.

Klaus me odvukao u šumu i spustio na tlo.

"Što ćemo ovdje?"-bijesno sam procijedila.

"Sviđa mi se taj bijes trebti će ti sad kada ćeš se pretvoriti u vukodlaka"-okrenuo se prema meni i zlobno se nasmijao.

"Zašto si tako siguran da ću te poslušati?"-prekrižila sam ruke na grudima i ponašala se kao malo dijete od tri godine.

"Zato što ćeš me od sada morati slušati"-suho sam se namsijala na njegove riječi.

"Ni mrtva"-rekla sam smireno sa smješkom, ali mi je osmjegh polagano nestajao kada sam se sjetila da me želi pretvoriti u vampira, a oni su pa, mrtvi. Moja smirenost ga je živcirala po njegovom izrazu lica.

"Bila ti mrtva ili ne, slušati ćeš svaku moju riječ"-govorio je polagano i opasno. Približavao mi se korak po korak, a ja sam išla unatrag sve dok nisam osjetila koru drveta iza svojih leđa. Primio me je za bradu i natjerao me da ga pogledam u oči.

"Onda... hoćeš li na teži ili lakši način pretvorbu?"-nasmijao se jer smo oboje znali da ne postoji lakši način za pretvorbu. Odmahnula sam glavom. Ne želim, neće mi on govoriti što da radim. Mogao me je hipnotizirati, ali nije, što je čudno.

"I mislio sam da će se ovo dogoditi, pa sam doveo malu pomoć. Aurora"-odmaknuo se od mene i pružio ruku mojoj dvojnici. Prišla mu je i uzela ga za ruku, a meni se osmjehnula onako kako ona zna. Zatvorila je oči i tako samo stajali u tišini par minuta. Što sada? Koju ona ima moć, jer nisam impresionirana ovime što sad radi. Otvorila je oči i rekla-"Moj posao je ovdje završen".

Otišla je i ostavila nas same nasred šume. Htjela sam se nasmijati, jer nije ništa napravila. Ali sva moja mržnja prema ovome muškarcu je nestala i pojavila se privlačnost. Što mi je napravila? Povlačim svoje riječi, impresionirana sam.

.

.

.

.

Evo ga 51. nastavak. Ispričavam se što nisam jučer stigla napisati nastavak. Nije me bilo cijeli dan jučer kući. jeste li išli na interliber, jer ja jesam i stvarno imaju dobre naslove. Jeste li čuli novi album od dečkiju? Ja sam oduševljena. Kako vam se sviđa nastavak? Što mislite da će se dogoditi sa Alexandrom i Niallom? Ostavite vote/komentar i čujemo se sljedeći put.