Forever Young

Punishment

6 MJESECI PRIJE

Probudila sam se sljedećeg jutra, barem mislim da je bilo sljedeće, nisam osjetila nikakvu bol u tijelu. Prvo sam pomislila da sam mrtva, ali Caleb mi ne bi priuštio takvo što. Postala sam ponovno ljudsko biće, nakon toliko godina provedenih kao hibrid, opet sam na početku.

Ležala sam u krevetu i razgledavala sobu oko sebe. Sve je bilo čudno, kao da sam živjela u sasvim drugome svijetu. Srce me je zaboljelo kada sam pomislila na Nialla. Da li je osjetio da mi se nešto dogodilo? Kako sam ga žarko htjela vidjeti, pa barem to bilo i na sekundu. Kucanje na vratima me prekinulo iz razmišljanja. Velika drvena vrata su se otvorila i unutra je ušla služavka.

„Napokon ste budni gospođice Alexandra"-nikada nisam voljela da me netko naziva punim imenom. Ovo pitanje nisam smjela postaviti, ali me znatiželja izjedala.

„Koliko sam dana bila u nesvijesti?"-upitala sam djevojku ispred sebe. Bila je sitna i imala sa plavom kosom složene u punđu. Pogledala me sa svojim smaragdno zelenim očima koje su imale neobičan sjaj u sebi i rekla tiho-„Tjedan dana"-mislila sam da ju nisam čula, ali sam po usnama prepoznala da je prošlo više od jednoga dana.

„Pa, zašto me onda princ drži ovdje? Dobio je što je htio od mene. Zar ne smijem otići kući?"

„Bojim se da to neće biti moguće gos... Alex"-brzo se ispravila.

„Kako to misliš? Beskorisna sam mu"-na to su se vrata otvorila i princ je ušao unutra.

„To nije posve točno, draga"-prišao mi je i sjeo pored mene na krevet.

„Što još želiš od mene?"-služavka se ispričala i ostavila nas same u mojoj sobi. Nisam ju ni uspjela upitati kako se zove.

„Biti ćeš moja osobna služavka"-ili u prijevodu igračka kada mu je dosadno. Ali ni u najluđim snovima mu neću biti služavka.

„Ne, neću. Ne možeš me prisiliti"-kako sam bila u krivu- Oči su mu pocrnile i privukao me k sebi. Bila sam mu okrenuta leđima, a on mi je odmaknuo kosu sa vrata i počeo ga lagano ljubiti.

„Ja bih na tvojem mjestu držao jezik za zubima, jer ti se grozne stvari mogu dogoditi"-došao je do mjesta gdje mi pulsira vena i ugrizao me. Pokrio mi je usta rukom da ne vrisnem. A, iako vrisnem, nitko mi ne bi pomogao. Mogla sam osjetiti i čuti kako mi krv napušta organizam. Odmah sam se sjetila zašto je biti čovjek koma. Odvojio se od mene, ali me nije puštao iz svog čeličnog stiska.

„Ako pokušaš pobjeći, nećeš daleko stići odavde. Ako te uhvatim u bijegu, željela bi da si umrla one noći"-odmaknuo se od mene i ustao sa kreveta.

„A sada se obuci. Ideš sa mnom na važan sastanak"-uputio se prema vratima i zastao ispred njih.

„Požuri se, nisam čovjek od strpljenja"-s time je izašao iz sobe. Živjeo je tisuću godina i nema nimalo strpljenja. Sa sigurnošću ću pobjeći i pronaći Nialla, a onda ćemo pomoći Niji. Za sada moram igrati po njegovim pravilima,ali postoje neka pravila koja moraju biti prekršena.

************

          

Sjedila sam u kutu sobe dok je Caleb razgovarao sa par ljudi. Dosađivala sam se i uopće mi nije bilo jasno zašto me doveo ovamo.

„Vidim da si pribavio novog ljubimca"-rekao je proćelavi čovjek u odijelu. Nisam ja ničiji ljubimac.

„Zapravo je to moja osobna služavka"-rekao je princ.

„Izgleda ukusno, možda bih mogao kasnije prigricnuti nešto"-oči su mu pocrvenile poput vina i oblizivao je usne, ali su se uskoro vratile u svjetleću zelenu boju. Imao je iste oči kao ona služavka, zapravo su svi prisutni imali takve oči, osim princa. Iskreno, me malo preplašio, ali neću zbog toga samo šutjeti i gledati. Caleb je nešto htio reći, ali sam ga ja preduhitrila.

„Možda bi mogao izabrati nekoga drugog za večeru, jer ja nisam na meniju"-par njih se došaptavalo, a Caleb me pogledao sa poslije ćemo o ovome pričati pogledom.

„Mislim da je vrijeme  za polazak"-rekao je jedan i svi su se složili.

„Moja asistentica će zakazati sljedeći sastanak"-rekao je Caleb i svi su izašli iz prostorije osim njega. Ustala sam i počela mu polagano prilaziti. Bio mi je okrenut leđima, ali sam znala da je ljut. Okrenuo se i ugledala sam njegove crne oči boje ponoći. Progutala sam slinu i zagledala se u njega.

Par pramena kose mu je padalo preko čela i pokrivalo mu oči, što ga je činilo još strašnijim. Nisam ni primijetila koliko mi je bio blizu sve dok mi nije opalio pljusku toliko jaku da mi je sve odzvanjalo u glavi.

„Da to više nikada nisi napravila. Ono je bilo vijeće i upravo si me osramotila pred njima. Možeš se smatrati sretnom što sam ovako blag bio prema tebi"-gledao me još minutu, pa se okrenuo i uputio prema vratima. On se šali, zar ne? Ako je ova pljuska bila blaga, što je onda radio drugim ljudima? Mučio ih? Ubijao? Obraz mi je pulsirao i sigurna sam da će mi se sutra pojaviti modrica na tom mjestu.

„Možda se mogu smatrati sretnom, ali se ne osjećam tako"-otvorio je vrata, ali kada je čuo što sam rekla, zatvorio ih je i zaključao. –trebala sam držati jezik za zubima kao što mi je rekao. Koračala sam unatrag jer mi se nije sviđao njegov predatorski izraz lica.

„Znaš što se dogodi sa ljudima koji mi proturječe?"-došla sam do zida i htjela se stopiti s njime, nego biti u istoj prostoriji kao on. Prislonio me na zid svojim tijelom i stavio ruke pored moje glave.

„Što?"-tiho sam ga upitala.

„Budu pogubljeni"-odmaknuo mi je kosu s vrata i ugrizao me, ali nije mi pio krv, napravio je nešto puno gore. Odmaknuo se od mog vrata i promatrao ugriz. Osjetila sam nepodnošljivu vrućinu u vratu koja se počela lagano, ali sigurno širiti tijelom.

„Što si mi učinio?"-primila sam se za mjesto ugriza i osjetila pod prstima dvije malene rupice.

„U sebi imaš mojeg otrova, što za ljudsko biće nije otrovno, samo ti stvara vrućinu kao da imaš živi plamen u sebi"-ovo je bilo gore od plamena, osjećala sam požar u sebi.

„Samo ti ja mogu oduzeti vrućinu"-prišao mi je bliže i poljubio me. Bila sam malo iznenađena time što sam mu uzvratila. Vrućina je malo splasnula, ali je još bila prisutna. Što ja ovo radim? U braku sam sa Niallom, ne mogu, ne, ne smijem ga ljubiti. Odgurnula sam ga od sebe i vrućina se odmah pojačala. Htjela sam ga ponovno ošamariti, ali je ovaj put bio spreman i uhvatio ju.

„Zašto sam ti uzvratila?"-na licu je imao jedan od svojim drskih osmjeha.

„Zato što ti moj otrov briše pamćenje na osobu koju voliš i zato što tvoje tijelo traži mene, potreban sam mu da ga zadovoljim"-privukao me k sebi i jednu ruku je spustio na moju stražnjicu. Lagano ju je stisnuo, na što sam reagirala bolje nego očekivano. Požuda u meni je preuzela kontrolu i privukla sam ga u poljubac. Obavila sam ruke oko njegova vrata, a on me privukao bliže k sebi.

Trebala bih osjećati grižnju savjest što varam Nialla, ali moja podsvijest me upitala Tko je Niall? Odvojio se od mojih usana i počeo mi ljubiti vrat. Ljubio me po ugrizu i pulsirajući plamen je postajao sve manji. Potpuno sam zaboravila da me maloprije ošamario. Ubrzo se odvojio od mene i prošao rukom kroz kosu ostavljajući me opet u vlastitoj vatri.

„Ne želim da uživaš u ovome. Ugriz je tvoja kazna i osjećati ćeš ju još barem šest sati"-neće me valjda sada ovako ostaviti?

„Ovako će to izgledati..."-zastao je i pogledao me sa svojim čokoladnim očima.

„Svaki put ću te nagrađivati ili kažnjavati kada nešto učiniš kao na primjer sada. Ako budeš bila dovoljno dobra, možda te sljedeći put nagradim. A sada me ispričaj, imam jednu važnu večeru. I ponašaj se pristojno, svugdje imam svoje oči u dvorcu"-rekao je i izašao iz prostorije. Jedva sam ga mogla čuti. U ušima mi je tako jako pulsiralo da sam mogla čuti kako mi srce otkucava.

Skliznula sam niz zid na pod u nadi da će me rashladiti hladne pločice, ali nisu. Što god ovaj otrov bio, bio je moćan. Izgleda da je Lucy bila u pravu, nova prijetnja je već došla i ona se zove Princ Tame. Još jedno me pitanje mučilo, kakva vrsta nadnaravnog bića je Caleb Blackwood bio?